Linkovi
Blog.hr
Pišem (eng)
Miki d'Kolan

astrosailor

četvrtak, 20.12.2007.

Uguravanje ideologije kroz nos i guzicu istovremeno

Milan Jovanović: "Gospodar", mali osvrt na posljednje djelce dragog mi pripovjedaca. A slijedi i poneka digresija da obranim naslov koji sluzi iskljucivo privlacenju paznje ;-)

Naisao sam na Jovanovica slucajno, kad mi je prijatelj poklonio njegovu knjigu dok sam radio u Njemackoj. M.Jovanovic, pravnik iz Beograda, vjerojatno da spasi vlastito postenje i da ima cime nahraniti djecu, posao je tamo kamo i mnogi drugi sa Balkana, u Njemacku. I pise. Lijepe price. Koje izdaje u Srbiji u nakladama 300 primjeraka. Steta da tako malim, jer vrijedi ga citati. Preporucam.

Niski bisera pod naslovima "Monah", "Ratnik", "Zimovanje na primorju" I "Teodora" Jovanović je dodao jos jedan. Lynch bi uživao radeći film po ovoj knjizi, a ni Hitchcock se ne bi dosadjivao.

Bajkovita priča, gotovo u smislu M. Pavića. Ali ispričana onako lijepo kako to samo Jovanović umije. O njemu se sasvim sigurno može reći da "i kad laže, lijepo laže".

Naizgled banalna porodična priča kojih je toliko bilo medju slavenima od Moskve do Trsta, podsjeća nas na to da je život čudesniji od romana. Uvitlani u nadnaravne momente priče, njezini "zemaljski" momenti postaju nevjerojatniji od vještičjih zavrzlama, zla i dobra koji kao da su iskočili iz dubina tamnog jezera u noći obasjanoj mjesečinom, zakrvavljeni djevičjom krvi seoskih djevojaka pod moćnim gazdama. Jovanovic je majstor koji od seoske idile uvijek moze napraviti gnijezdo Drakule.

Jedina zamjerka-nadam se da ne proizlazi iz cijene štampanja nego osebujnosti stila autora-je kratkoća ove knjige. Kad na 110-oj stranici osjeti pod prstima da je preostalo svega 20-ak listova, čitalac osjeti žal sto se pisac nije poželio zadržati na ovoj priči još par stotina stranica. Ali, tako priča nastavlja svoj život u nama, i uopće nije sigurno da ju nastavljamo pisati mi, a ne i dalje Jovanović. Slicno je postupio i u svom prvijencu, "Monah", gdje cak nije niti ispricao pricu, nego nam ju je predstavio mislima sudionika i promatraca. Slicno kao sto je u "Rashomonu" Akutagawa dao opis slucaja.

Zanimljivo mi je citati pisce sa prostora bivse YU, kao i ostale slavenske pisce, jer nam je misaoni prostor blizak (nama nesto starijima od 30 godina), a opet toliko drugaciji. Tada definicija hrvatskog misaonog prostora postaje jasnija. Srbi imaju Pavica i Milanovica, skloniji su gotovo Tolkienovskoj mitologizaciji. Mi u Hrvatskoj gnjijemo u krlezijanskoj mocvari uma, kao da smo stali negdje oko godine 1938, Sartre prije Sartrea. Poslijeratne (ovog Domovinskog rata) teme nisu doprinijele veselosti, Feric se sa svojim "Andjelom..." opasno priblizio Krlezi. Dobro nam idu erotske teme, na granici razuma i cesto, uma.
Pisci (ne ubrajam publiciste tipa SD i DU, to je drugacija kategorija) koji spajaju obale Dunava, kao Irena Vrkljan, trpe neku svoju muku i pate dvostruku privatnu problematiku.

Sto me malo muci je zasto smo tolika provincija uma i dalje, usprkos visestoljetnom trudu? Po poznatosti nasih pisaca smo na nivou... Bugarske ili Albanije. Nogometasi su nam mnogo, mnogo poznatiji. U cemu je problem? Mala knjizevnost? Gluposti. Lijepa zemlja, ljudi ne blesaviji nego okolica, komplicirana vjersko-etnicka struktura, moralo bi sve vrviti od zanimljivih prica. A tu-nista, sve neko kreketanje u zboru. Uska katolicka struktura misli? Sve sto iz nje izlazi je dekadentno, pa nam zato nista opcesvjetski vrijednog ne izlazi iz glava? Ili smo toliko pametni da nas Globalizacija Uma ne zanima? Mozda i nije tako lose da smo izolirana grupica koja tek treba postati kulturna (kako nas dozivljavaju na Zapadu), tako uspijevamo ocuvati svoju originalnost? Ili jednostavno tu originalnost nemamo, sve nam je posudjeno iz Madjarske, Austrije ili Italije?

Posljednje "otkrice" (spor sam, da, sto cete, ipak radim zvijezde a ne literaturu) mi je da su slavenskom prostoru bliski kineski pisci. Bar oni koje sam ja imao prilike citati. Primjer: Gao Xingjian, prvi kineski literaturni nobelovac. 'Soul mountain' i 'One man's bible' su negdje izmedju Krleze i Ferica. Naravno, bez te tako svojstvene nam iscasenosti uma, koja postaje ocita upravo kad se cita Xingjiana, jer covjek osjeti da tu neceg nema, sto bi kod naseg pisca uslo. Kinez pise meko, gotovo Selimovicevski.

Je li razlog te bliskosti ideologija koju su nam ugurali kroz nos i guzicu istovremeno u zadnjih 100 godina - ipak je sve tako razlicito u kineskom svijetu i u Hrvatskoj - ili je razlog neki treci?

Sfinga hrvatskog spisateljstva i dalje suti. Ispred zgrade Sveucilista.

- 04:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org