utorak, 16.03.2010.
Dogovoreni rat
Dogovoreni ratovi
Relativno nepokretna, ali mičem jer ne mogu izdržati dogovorila sam otići u posjetu jednom dosta starijem kolegi s čijom sam kćerkom prijatelj.
Pokušavam ga već duže vremena nagovoriti na intervju za stručni časopis, jer je taj kolega dio povijesti struke po mom mišljenju baš važan.
S druge strane nagovaram kolegu koji je urednik časopisa da baš on obavi intervju, da ne ispadne da se ja guram u to.
Traje mjesecima, od ovog ljeta. Svi hoće, ali kao da su se u nekoj vremenskoj kugli našli začarani. Nema ništa bez mene (ha, ha)
Stariji kolega je napisao je stotinjak strana o počecima struke . Svega se sječa. Prije je sve što bi pisao davao drugim kolegama, jedan je doktorirao uz pomoć njegovih materijala, a da ga ni jednom riječju nije spomenuo. To ga boli.
Boli ga, ali kao da se i boji. Stvari su se događale 1945 nakon njegovog izlaska iz rata. Bio je u partizanima. Nakon rata već sa određenim znanjima bio je zadužen da oformi… neću dalje. Pročitat ću ono što je napisao. Pokušat ču izdvojiti bitno i pustit mu na volju da kaže što želi.
Tu kod njega možda ima malo straha od onih vremena u kojima on nije vidio ništa loše. Čak mu je bilo logično da se nađe na položaju na kojem se našao. Da su baš njega izabrali.
Kako god mogao je raditi strašne stvari, ali on je pokazao volju da pomogne tamo gdje je pomoć uistinu bila potrebna i napravio je dobro za ovu zemlju.
To je naša povijest. Okolnosti; našao se na mjestu gdje su ti spalili selo . Ubili bližu i daljnju rodbinu i otišao si s vojskom koja ti to nije napravila.
Bježao si u El Shatt, jer si se plašio za goli život.
I obrnuto; htio si i konačno slobodnu Hrvatsku. Ostao si raditi i boriti se za nju. Je li zato svaki Hrvat bio zločinac?
Rijetki su baš bili hrabri i 'osviješteni'.
Pazite danas je nedjelja . Svaki pošteni katolik/inja otišao bi na misu, ipak je korizma, ali ja sam odabrala razgovor sa bivšim 'neprijateljem' jer mislim da nije pravedno da ga zaobilaze.
Danas glasam za SDP ne zato što mislim da su bolji nego čisto radi promjene vlasti i razotkrivanja lopova i prevaranta koji su DANAS PRAVI NEPRIJATELJI moje domovine, jer Jugoslavija to nije bila, mislim nije mi bila Domovina.
(Ima jedan odličan članak u nekom jutarnjem od Ante Tomića u vezi sa žalom za vremenima Jugoslavije- ako ga uspijete naći pročitajte ga.)
I onda dođem kući. Ostavim ručak, a gladna sam. Sve više sam gladna ali to je već psihička ovisnost. Ostavim ručak jer hoću gledati Nedjeljom u 2. Ljutile me ili me ne ljutile, tendenciozne, ovakve , onakve razgovori i gosti Aleksandra Stankovića intrigantne su emisije.
Ovaj put Rajko Grlić.
Čovjek bi ga previo na rane. Sve onako blago prča. O svojim filmovima. I drugi pričaju o njemu. Sve u superlativima. Znam neke glasine. Mislim se vidiš kao su ljudi zlobni i zavidni.
I u Jugoslaviji je imao neprilika. Zabrane i prijetnje. Lik koji je sličio na Jana Gabena, savjetovao mu je, onako usput, poslije noćnog prikazivanja njegovog novog filma za samo šestero njemu nepoznatih ljudi, ali dalo se naslutiti iz koje su službe bili, radi provjere jer je u filmu vrijeđan poredak, zemlja ili već nešto, da ipak ne putuje nigdje jer…
Ali sve to onako blago s humorom ispričano, ipak su umjetnici drugačiji ljudi. On već vidi film iz tog detalja, ili možda ne jer je tema već previše zlorabljena.
Ali snimao je u Jugoslaviji. Mnogi nisu. Pitam se zašto?
I onda u jednom trenutku, onako malo nerazumljivo, kaže dogovoreni rat. Već sam pomislila da sam nešto krivo čula, ali Stanković ga je priupitao, dužan sam gledateljima kaže, radi njih se prave ove emisije .
Niste li spomenuli dogovoreni rat?
Obojica znaju o čemu govore. Možda je i dogovoreno prije emisije. To se radi, ili ne!?
I onda je krenulo.
O Tuđmanu (nije bila spomenuta ona čuvena papirnata salveta na kojoj se dijelila Jugoslavija- zaboga zar nije bilo nikakvog papira u blizini- al troke Jalta, Jalta), da ne bi mislili da sam ja nekakav Tuđmanovac. Imao je izrazito negativni halo efekt i svoje greške, ali ostavimo njegov život povjesničarima.
Tlak mi raste pri kraju emisije. Stupid woman kaže Rene svojoj ženi. Ja govorim sebi.
Na stolu me čeka dobar, ali ohlađeni ručak, a sad ćeš se uzrujati. Nije to za tvoje godine. Trebala si lijepo otići u crikvu i pobjeći od problema moleći se Bogu. To te smiruje.
Ja razumijem Rajka Grlića što je napustio Hrvatsku. Ako ništa to nije bio njegov rat. On je gradsko dijete. Nebitno što je, kako se izrazio pas mješanac, ali pitao se (u sebi, ne u emisiji , iako je i tu bilo laganih naznaka: Zašto bi se rastali sa Srbijom- možda i sa ostalim republikama, ali s njima možda i ne. Pomišlja li itko koliko je to neobično, čudno ili posve jasno da su sve republike, ali baš sve htjele rastati i izići iz Jugoslavije. Možda smo uistinu mi Hrvati toliko mudri da smo i ostale uspjeli nagovoriti da ostave Srbiju samu samcatu.).
Otišao bi sa delegacijom u Knin. I sam je svjestan da je taj odlazak jedna naivna gesta. Nimalo slična spaljivanju Jana Palaha na Vaclavskim namestima u Pragu. Ali važno je da Tuđman živi u uvjerenju da su oni srpska delegacija , to jest bio dogovoreni rat, ali rat u Sloveniji. Ili?
Nije vrag da je Tuđman žrtvovao toliko ljudi, teritorija, srušenih kuća, toliko vrijednosti, a da niti jedna jedina hrvatska prva i posljednja puška nije zapucala na teritoriju Srbije.
Mudri, mudri Milošević Baš je pametno i dogovorno preveslao Tuđmana i doveo nas do ruba propasti. Pucalo se uzduž i popreko lijepe naše osim u Istri. Baš se pitam zaštou Istri nije?
A možda je baš u tom smislu dogovor i išao. Možda nas je Tuđman uvjeravao da brani Hrvatsku, a zapravo je mudro izveo dogovoreni rat ne bi li nas u Hrvatskoj nestalo.
Počelo je od Istre, sjećate li se. Zviždali su mu tamo. Nisu ga htjeli od samog početka. Pametni Istrijani.
Nekidan slušam na toj istoj našoj veseloj dalekovidnici hrvatsku braniteljicu kako se u Istri ne usuđuje reći da je braniteljica Domovine, a još manje to smije spomenuti kad traži posao. To je tamo u tim krajevima najveća sramota- men' se čini baš u Motovunu.
Razumijem ja Grlića i ostale. Spašavali su živote bježeći. Ne šalim se. To mi je jasno.
Malo mi je nejasnije kako se njemu, a i ostalim bjeguncima povratnicima bijeg i neumiješanost baš u Istri toliko cijeni.
Ne zaostaju ni ostali dijelovi Hrvatske- bem vam maloga i velikog miša što su nam to ustaše iz 1990 opet napravile- sagradile kuću na otvorenim zahodima pa sad već dvadeset godina cijela Hrvatska kuća smrdi- zaudara'.
Priznajem, čudim se svakome tko se vraća u ovaj smrad.
16.03.2010. u 05:02 •
24 Komentara •
Print •
#
| < |
ožujak, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
