Dogovoreni ratovi
Relativno nepokretna, ali mičem jer ne mogu izdržati dogovorila sam otići u posjetu jednom dosta starijem kolegi s čijom sam kćerkom prijatelj.
Pokušavam ga već duže vremena nagovoriti na intervju za stručni časopis, jer je taj kolega dio povijesti struke po mom mišljenju baš važan.
S druge strane nagovaram kolegu koji je urednik časopisa da baš on obavi intervju, da ne ispadne da se ja guram u to.
Traje mjesecima, od ovog ljeta. Svi hoće, ali kao da su se u nekoj vremenskoj kugli našli začarani. Nema ništa bez mene (ha, ha)
Stariji kolega je napisao je stotinjak strana o počecima struke . Svega se sječa. Prije je sve što bi pisao davao drugim kolegama, jedan je doktorirao uz pomoć njegovih materijala, a da ga ni jednom riječju nije spomenuo. To ga boli.
Boli ga, ali kao da se i boji. Stvari su se događale 1945 nakon njegovog izlaska iz rata. Bio je u partizanima. Nakon rata već sa određenim znanjima bio je zadužen da oformi… neću dalje. Pročitat ću ono što je napisao. Pokušat ču izdvojiti bitno i pustit mu na volju da kaže što želi.
Tu kod njega možda ima malo straha od onih vremena u kojima on nije vidio ništa loše. Čak mu je bilo logično da se nađe na položaju na kojem se našao. Da su baš njega izabrali.
Kako god mogao je raditi strašne stvari, ali on je pokazao volju da pomogne tamo gdje je pomoć uistinu bila potrebna i napravio je dobro za ovu zemlju.
To je naša povijest. Okolnosti; našao se na mjestu gdje su ti spalili selo . Ubili bližu i daljnju rodbinu i otišao si s vojskom koja ti to nije napravila.
Bježao si u El Shatt, jer si se plašio za goli život.
I obrnuto; htio si i konačno slobodnu Hrvatsku. Ostao si raditi i boriti se za nju. Je li zato svaki Hrvat bio zločinac?
Rijetki su baš bili hrabri i 'osviješteni'.
Pazite danas je nedjelja . Svaki pošteni katolik/inja otišao bi na misu, ipak je korizma, ali ja sam odabrala razgovor sa bivšim 'neprijateljem' jer mislim da nije pravedno da ga zaobilaze.
Danas glasam za SDP ne zato što mislim da su bolji nego čisto radi promjene vlasti i razotkrivanja lopova i prevaranta koji su DANAS PRAVI NEPRIJATELJI moje domovine, jer Jugoslavija to nije bila, mislim nije mi bila Domovina.
(Ima jedan odličan članak u nekom jutarnjem od Ante Tomića u vezi sa žalom za vremenima Jugoslavije- ako ga uspijete naći pročitajte ga.)
I onda dođem kući. Ostavim ručak, a gladna sam. Sve više sam gladna ali to je već psihička ovisnost. Ostavim ručak jer hoću gledati Nedjeljom u 2. Ljutile me ili me ne ljutile, tendenciozne, ovakve , onakve razgovori i gosti Aleksandra Stankovića intrigantne su emisije.
Ovaj put Rajko Grlić.
Čovjek bi ga previo na rane. Sve onako blago prča. O svojim filmovima. I drugi pričaju o njemu. Sve u superlativima. Znam neke glasine. Mislim se vidiš kao su ljudi zlobni i zavidni.
I u Jugoslaviji je imao neprilika. Zabrane i prijetnje. Lik koji je sličio na Jana Gabena, savjetovao mu je, onako usput, poslije noćnog prikazivanja njegovog novog filma za samo šestero njemu nepoznatih ljudi, ali dalo se naslutiti iz koje su službe bili, radi provjere jer je u filmu vrijeđan poredak, zemlja ili već nešto, da ipak ne putuje nigdje jer…
Ali sve to onako blago s humorom ispričano, ipak su umjetnici drugačiji ljudi. On već vidi film iz tog detalja, ili možda ne jer je tema već previše zlorabljena.
Ali snimao je u Jugoslaviji. Mnogi nisu. Pitam se zašto?
I onda u jednom trenutku, onako malo nerazumljivo, kaže dogovoreni rat. Već sam pomislila da sam nešto krivo čula, ali Stanković ga je priupitao, dužan sam gledateljima kaže, radi njih se prave ove emisije .
Niste li spomenuli dogovoreni rat?
Obojica znaju o čemu govore. Možda je i dogovoreno prije emisije. To se radi, ili ne!?
I onda je krenulo.
O Tuđmanu (nije bila spomenuta ona čuvena papirnata salveta na kojoj se dijelila Jugoslavija- zaboga zar nije bilo nikakvog papira u blizini- al troke Jalta, Jalta), da ne bi mislili da sam ja nekakav Tuđmanovac. Imao je izrazito negativni halo efekt i svoje greške, ali ostavimo njegov život povjesničarima.
Tlak mi raste pri kraju emisije. Stupid woman kaže Rene svojoj ženi. Ja govorim sebi.
Na stolu me čeka dobar, ali ohlađeni ručak, a sad ćeš se uzrujati. Nije to za tvoje godine. Trebala si lijepo otići u crikvu i pobjeći od problema moleći se Bogu. To te smiruje.
Ja razumijem Rajka Grlića što je napustio Hrvatsku. Ako ništa to nije bio njegov rat. On je gradsko dijete. Nebitno što je, kako se izrazio pas mješanac, ali pitao se (u sebi, ne u emisiji , iako je i tu bilo laganih naznaka: Zašto bi se rastali sa Srbijom- možda i sa ostalim republikama, ali s njima možda i ne. Pomišlja li itko koliko je to neobično, čudno ili posve jasno da su sve republike, ali baš sve htjele rastati i izići iz Jugoslavije. Možda smo uistinu mi Hrvati toliko mudri da smo i ostale uspjeli nagovoriti da ostave Srbiju samu samcatu.).
Otišao bi sa delegacijom u Knin. I sam je svjestan da je taj odlazak jedna naivna gesta. Nimalo slična spaljivanju Jana Palaha na Vaclavskim namestima u Pragu. Ali važno je da Tuđman živi u uvjerenju da su oni srpska delegacija , to jest bio dogovoreni rat, ali rat u Sloveniji. Ili?
Nije vrag da je Tuđman žrtvovao toliko ljudi, teritorija, srušenih kuća, toliko vrijednosti, a da niti jedna jedina hrvatska prva i posljednja puška nije zapucala na teritoriju Srbije.
Mudri, mudri Milošević Baš je pametno i dogovorno preveslao Tuđmana i doveo nas do ruba propasti. Pucalo se uzduž i popreko lijepe naše osim u Istri. Baš se pitam zaštou Istri nije?
A možda je baš u tom smislu dogovor i išao. Možda nas je Tuđman uvjeravao da brani Hrvatsku, a zapravo je mudro izveo dogovoreni rat ne bi li nas u Hrvatskoj nestalo.
Počelo je od Istre, sjećate li se. Zviždali su mu tamo. Nisu ga htjeli od samog početka. Pametni Istrijani.
Nekidan slušam na toj istoj našoj veseloj dalekovidnici hrvatsku braniteljicu kako se u Istri ne usuđuje reći da je braniteljica Domovine, a još manje to smije spomenuti kad traži posao. To je tamo u tim krajevima najveća sramota- men' se čini baš u Motovunu.
Razumijem ja Grlića i ostale. Spašavali su živote bježeći. Ne šalim se. To mi je jasno.
Malo mi je nejasnije kako se njemu, a i ostalim bjeguncima povratnicima bijeg i neumiješanost baš u Istri toliko cijeni.
Ne zaostaju ni ostali dijelovi Hrvatske- bem vam maloga i velikog miša što su nam to ustaše iz 1990 opet napravile- sagradile kuću na otvorenim zahodima pa sad već dvadeset godina cijela Hrvatska kuća smrdi- zaudara'.
Priznajem, čudim se svakome tko se vraća u ovaj smrad.
Post je objavljen 16.03.2010. u 05:02 sati.