Je li ovo iluzija? Treba li plakati ili se smijati, pitanje je sad?
Gospođa M. je u dvadeset i prvoj prekinula studij i udala se. Njen suprug T. bio je vrlo draga osoba. Markantan. Oboje iz dobrih kuća, kako se govorilo i do čega se do onomad držalo. Lijep par. Sjeća li se itko prvih bicikleta, osim Rogovih, koje stigle iz Italije. Činile su onaj zvuk pri vožnji zzzz ili nešto slično. Oni su ih nabavili. Pa su onda prvi imali automobil itd, itd. Lijepo su se oblačili. Drap baloneri stegnuti u struku i te stvari. Putovali su po svijetu i sve tome slično. Bili su uzor svojoj okolini. Izgleda kao da se rugam, ali nije baš tako, iako…
Gospođa M. je držala do izgleda i ugleda. Pazila je s kim se druži, nabavljala sve najbolje, ali nije zato bila ništa lošija osoba. Pomagala je rodbini i prijateljima. I to jako puno. O njenoj dobroti i finoći duše se pričalo. Sve što su imali nije bilo bez pokrića. Radili su puno. Trudili su se, a već su i to dosta iz roditeljskih kuća naslijedili.
Dvoje djece je ubrzo bilo tu. Kćerka i sin. Curica je oduvijek bila odlična u školi. Poslušna. S njom nije bilo nikakvih problema. Ali sin.., svi su bili uključeni. Cijela je obitelj pomagala, uskakala i gurala ga naprijed. Nije tu bilo, s njegove strane, ničeg pretjerano lošeg. Droge, alkohol i slično što se danas smatra i jest najgora stvar na svijetu. Više lijenost, olako prelaženje preko učenja. Sve u svemu uz veliki trud majke i oca, ali i sestrin jer je cijeli studij proveo u kući njenog muža i njenoj, završio je studij. Učila je s njim i što sve uz to ide. Ona je na svaki način nesebično pomagala. Roditelji su zatim platili i specijalizaciju vani, što se također produžilo. Danas je vrlo ugledan i sa dobrim rezultatima u struci.
Njegova je sestra, pak, završila studij na vrijeme s odličnim ocjenama, puno prije njega. Kako se udala u toku studija roditelji su prestali voditi brigu o njoj. Čekala je posao tri godine i onda se zaposlila sa srednjom stručnom spremom, kako se to kod nas kaže. Bilo joj i na tom poslu potrebno znanje jezika pa je odlazila na nekoliko tečajeva stranih jezika. Čak je usput, radeći, završila još jedan fakultet, ali neznatno je napredovala uvijek radeći na jednom te istom mjestu.
U međuvremenu je od umro gosp.T. .Gospođa M., vrlo vezana za njega polako je tonula u bezvoljnost, počela je uzimati tbl. za smirenje, moguće je već bio i alkohol u pitanju, mršavila je i na kraju, po mom mišljenju pala u određenu psihozu, ne znam kako to drugačije nazvati. Više nije živjela u stvarnosti. Sina je zamijenila za pok. supruga. Tražila je da je odvede do odvjetnika i tamo potpisala da se do kraja života taj njen sin brine o njoj. Postao joj je dakle skrbnik. Govorila je moj me T., misleći pri tom na supruga, odveo u bolnicu itd. Prepisala mu je doslovno cijelu imovinu, neću spominjati koliku jer je toga bilo uistinu jako puno. Isključila kćer iz cijele priče itd, itd….
Sestra i brat zajedno sa svojim obiteljima prestali su međusobno komunicirati.
Na kraju pred smrt, koja je stigla prerano za gospođu M, kćer je bez obzira koliko se mučila i sama na tbl. za smirenje nekako je izborila mogućnost, i to tek kad je ova dospjela u starački dom, da je posjećuje. Spavala je s njom danima u istoj sobi. Razgovarale su, njena majka nije promijenila odluku što se tiče oporuke. Gospođa M se zadnjim snagama, vrlo sretna, hvalila posjetiocima i rodbini i dalje mješajući muža i sina, kako su se njena djeca pomirila, koliko su skladna i kako se vole. Razgovarale su o prošlosti, nikad ne dotakavši sadašnjost. Brat je nekako uvijek bio u blizini obećavajući ovo i ono, samo neka majka umre mirno.
Ti i ja ćemo se lako dogovoriti, ne brini, govorio je.
Izgledalo je da je među svima njima zavladao ponovo sklad.
Majka je umrla. Brat je rekao da je njena odluka da na sprovodu budu samo on i sestra i inače da će o svemu poštivati majčinu oporuku.
Od usmenih dogovora njih dvoje prije majčine smrti neće biti ništa, bio je odlučan.
Zamislite taj sprovod.
Bilo ju je skoro nemoguće pokopati. Nisu mogli njih dvoje nikako sami nositi križ i cvijeće kojeg je bilo jako puno. Bili su poznata obitelj i ljudi nisu znali na koji način pokazati da im je žao, osim cvijećem. DRuge mogućnosti nije bilo.
Sestra je poslije danima plakala. Plače i danas. Majka je i grob ostavila oporučno njenom bratu.
Osjećam, kaže ona, kao da su me svi odbacili. A možda bih trebala provjeriti gene i ustanoviti jesam li uopće njihovo dijete.
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
