Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • propheta nemo

    Stara lagano skrenula, sin, već naučen da mu drugi služe, iskoristio priliku. Starija djeca često tako prođu. :
    Za nauk ostalima, rekao bih, iako je zaludu. :)
    *Evolucija je činjenica. Ne kužim zašto je tako teško dopustiti Tvorcu da zamisli Svemir u kakvom živimo, bez da mora svako malo intervenirati. Ionako se mogućnost za postojanje života i posljedičnih mu fenomena svodi na vrijednost par konstanti.
    Vjerovanja su za praktične stvari. Ja se među ljudima ponašam kao najgora naivčina. Kad krenem nešto analizirati, pazim ipak da ništa ne uzmem zdravo za gotovo. Većina ljudi radi pravo obrnuto. :)
    Uglavnom, tvrdnja da moramo u nešto vjerovati je loša. Kao da kažeš da je Europa kontinent i misliš da je to dostatan opis. Stvarnost je nešto složenija.

    avatar

    27.11.2008. (20:42)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Osjećam, kaže ona, kao da su me svi odbacili.
    A možda bih trebala provjeriti gene i ustanoviti jesam li uopće njihovo dijete. ...

    Teška životna priča.
    Osobno, znam za neke slične sudbine.

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    27.11.2008. (20:56)    -   -   -   -  

  • greentea

    nešto me u toj tužnoj priči - u kojoj ipak nema tragedije, jer koliko sam shvatila, svi su u stvari živjeli manje-više dobro -podsjeća na mene. nemam braće ni sestara, moja majka je što je imala-a, nije bilo puno toga- ostavila djeci svojega muža iz prvog braka. o tome se nije razgovaralo. neka djeca jednostavno nisu bitna svojim roditeljima. ima tu neke ljubavi, ali ne od one vrste koja brine i daje. neki roditelji pretjeruju na jedan, drugi na drugi način......možda i nije lako jednako voljeti svu svoju djecu, ali nažalost dijete nema izbora-uvijek je samo jedna majka i otac. i koliko god ta ljubav boljela - nema se izbora.....se la vi. vjerujem da za sve to postoji objašnjenje i razlozi, samo nam to za sada nije dostupno.......no, sve je posljedica nečega....pozdrav. odmače:))))))))

    avatar

    27.11.2008. (23:58)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *O kakvim teškim riječima pričaš?
    Da dodam nešto što mi je tek danas sinulo. Kad kažeš da svatko mora u nešto vjerovati, ti zapravo iskazuješ vlastito uvjerenje da su ljudi slični tebi, odnosno, pričaš o sebi. Ne znaš se otarasiti vjerovanja. :)
    Sličan problem imam i ja. Svaki put me začude ljudi koji mi se izjasne kao vjernici. Do prije par godina živio sam u blaženoj iluziiji da su vjernici sitna ekipa koja se sastoji uglavnom od starih baba i male djece te ponekih jako zaostalih likova iz pretprošlog vijeka. Razočaranja li kad doznah da sam ja u manjini, i to u potpuno beznačajnoj manjini. :D

    avatar

    28.11.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nije iluzija, to je život.
    Hvala ti.

    avatar

    28.11.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Uf, jako tesko cak i za tog nazovi brata. Da li je dobitak naslijediti bogatsvo, a izgubiti sestru?

    avatar

    28.11.2008. (15:57)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    neproblematični uvijek izvise

    avatar

    28.11.2008. (23:07)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Toliko volim sprovode da se ne sjacam kad sam zadnji puta bio na nekom od njih. I moram priznati, da mi za tnista ne fali.

    avatar

    28.11.2008. (23:25)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo,
    ovo stara je puno grubo čuti0.
    Tko kaže da moramo u nešro vjerovati. Što se mene tiče možeš što god te volja.
    Ne misliš, valjda, da te ja ne nešto nagovaram.
    I sad se smijem. Ne rugam se. Molim te nemoj me za ništa sumnjićiti. ja samo mislim tako, a ti misliš drugačije i ne mislim da sam ja pametnija ili gluplja nego što si ti i obrnuto, ako me razumiješ.

    promatram, razmišljam ,
    takvih je sudbina koliko god hoćeš.

    Koraljka. jest, ovaj put nije iluzija.

    Greentea ,
    nema tragedije u materijalnom smislu. Bogu hvala. Lakše je podnijeti kad imaš dijamante, tako se kaže, ali...
    Duh je nekad najveći dragulj, a on je ovdje definitvno uništen. Strašno je to kad se čovjek osjeća nevoljen od nekoga koji bi te po prirodi stvari trebao bezuvjetno voljeti. Voljeti bez obzira što u životu radio.
    Ovako čovijek se osjeća bezvrijedan ili bar manje vrijedan i vuće taj svoj unutarnji problem u sve daljnje susrete i odnose.

    pametni zub ,
    to je u redu. Što bi oni htjeli?

    bocacciozg ,
    i ja sam sama taj sprovod preskočila.

    avatar

    29.11.2008. (12:33)    -   -   -   -  

  • borgman

    ista priča kao i kada je u obitelji netko "nenormalan". "Normalni" se uvijek čude zašto cijela obitelj mora usmjeriti svoju cijelu ljubav i pažnju na jednu osobu, a ne dijeliti na sve jednako.
    Jednom kada takvi "normalni" upadnu u sjenu, a obitelj usvoji obrazac ponašanja...gotovo je. Najčešće, se stvore dva emocionalna kretena. Jedan koji cijeloga života sebi neće moći objasniti "zašto me nisu voljeli jednako", i drugi kojemu je sve bilo dopušteno i nikada se nije upitao kako se osjeća onaj drugi. Pravda ljudi, na djelu!

    avatar

    29.11.2008. (16:18)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Koliko god su bili suvremeni, gospođa M, i gospodin T., i pratili sve te nove trendove svoga doba, zaostali su u dalekoj patrijahalnoj prošlosti. Kada je žensko dijete bilo ništa, samo dijete koje se treba othraniti i odgojiti kao poslušnu i dobru djevojku, dok se ne uda i zasnuje svoju obitelj - dalje više nije njihova briga. Oni su svoje obavili i ne smatraju da njihova kćer zaslužuje išta više. Ona je po starinskim običajima, vjerojatno trebala staviti "križ" na nasljedstvo, ali oni su bili premoderni da bi to tražili od nje. Bilo bi poštenije da jesu, bar bi odmah znala na čemu je i ne bi je nitko mogao obmanjivati.
    Sin je bog. Nasljednik prezimena, loze,imanja, ugleda, stvaralac potomstva. Sve snage je trebalo uložiti u njegovo obrazovanje, zvanje i ugled. A karakter - nula. Iskoristio je sestru dok mu je trebala, bez imalo grižnje savjesti odbacio je kao isluženu krpu. Jadnik. Previše takvih jadnika danas je ugledno u društvu.
    Znam da se priča temelji na istini, ne znam čijoj, ali to nije ni bitno. Previše je takvih istina bilo, a šta je najžalosnije, postoje i danas, malo drugačije zapakirano, ukrašeno, ali ima toga.

    avatar

    29.11.2008. (17:37)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Tužno, tužno... eto kakvih ljudi, kakvih obitelji ima...sve je to život...

    avatar

    29.11.2008. (20:57)    -   -   -   -  

  • lučica

    Pogodila me ova priča. Uglavnom, ja od svojih do sada nisam ništa dobila, mislim na materijalne stvari, i znam da nikad ni neću. Tako da nemam nikakvih očekivanja. pusa tebi

    avatar

    29.11.2008. (21:20)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Grubom rječju pokušah oslikati stvarnost. Ne volim eufemiziranja.
    "Svi smo na neki način vjernici jedne od teorija." Tvoje riječi. Nema "mora", ali nije ni daleko. Srećom pa se dade svakako protumačiti. :)
    Nemam te za što sumnjičiti. Zasad si mi jedini primjer osobe koja vjeruje jer hoće, a ne jer se boji sumnjati. Potkopavaš mi modele kojima pokušavam opisati ljude. :)

    avatar

    30.11.2008. (01:32)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    To mi je dosta poznata priča .... nešto sam slično i ja doživjela...pusa !

    avatar

    01.12.2008. (08:17)    -   -   -   -  

  • odmak

    borgman ,
    privilegirani na jedan način, zakinuti na drugi... da to je čest slučaj.

    gustirna,
    istini za volju gosp. T. nije u tome sudjelovao. Umro je davno prije od vrlo zločudne bolesti i o oporuci vjerojatno nije ni mislio. Volio je jako svoju kćer, onako kako često ljubav između oca i kćeri zna biti . Ne vjerujem da bi potpisao tako nešto. A gospođa M.? Njen je otac , zapravo na kraju njena majka podjelila je imovinu jednako na svu svoju djecu žensku i mušku. Tu se ne može govoriti o nekim reliktima prošlosti. Priča je kompleksnija.
    Naravno u našim je krajevima ostavljanje sinu vrlo čest slučaj, ali od toga'boluju' i naprednije zemlje. Čak i plemstvo. Uvijek ima prednost muški nasljednik. To nije čudno. Švicarska koja je u mnogim slučajevima primjer zadnja je u Europi priznala Židove i žene za ljudska bića.

    Big Blue ,
    ima i stvarno je tužno.

    lučica,
    žao mi je, ali imaš ti snagei dobro srce.

    propheta nemo,
    znaš ja sam vrlo davno prestala dijeliti ljude po boji, narodnosti, vjeri, ateizmu, jezicima narječjima... Dugo sam se zadržala na podjeli dobri i zli, a danas... priznajem i razumijem svakoga. I zlo na neki način teži dobru, samo toga još nije svjesno.
    Zvuči ko vic, ali nije.

    LobyM,
    zato pišemo. Obračunavamo sa svojom prošlošću.
    A, je li to literatura Bog će znati.

    avatar

    01.12.2008. (08:52)    -   -   -   -  

  • primakka

    roditelji su uvijek slabiji na problematičnije dijete. to je valjda nekakav refleks zaštite. sjetim se one biblijske o odmetnutom sinu. dugo to nisam shvaćala, ali sad vidim da je to tako jer su ljudi nesavršeni. gotovo ista priča je i u obitelji moga muža koji je isto tako - stariji.

    avatar

    02.12.2008. (08:46)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Nažalost imam sličnu situaciju u obitelji, jako izvjesnog istog kraja jednom, pa me taklo ovo.

    avatar

    03.12.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...