Gospođa M. je u dvadeset i prvoj prekinula studij i udala se. Njen suprug T. bio je vrlo draga osoba. Markantan. Oboje iz dobrih kuća, kako se govorilo i do čega se do onomad držalo. Lijep par. Sjeća li se itko prvih bicikleta, osim Rogovih, koje stigle iz Italije. Činile su onaj zvuk pri vožnji zzzz ili nešto slično. Oni su ih nabavili. Pa su onda prvi imali automobil itd, itd. Lijepo su se oblačili. Drap baloneri stegnuti u struku i te stvari. Putovali su po svijetu i sve tome slično. Bili su uzor svojoj okolini. Izgleda kao da se rugam, ali nije baš tako, iako…
Gospođa M. je držala do izgleda i ugleda. Pazila je s kim se druži, nabavljala sve najbolje, ali nije zato bila ništa lošija osoba. Pomagala je rodbini i prijateljima. I to jako puno. O njenoj dobroti i finoći duše se pričalo. Sve što su imali nije bilo bez pokrića. Radili su puno. Trudili su se, a već su i to dosta iz roditeljskih kuća naslijedili.
Dvoje djece je ubrzo bilo tu. Kćerka i sin. Curica je oduvijek bila odlična u školi. Poslušna. S njom nije bilo nikakvih problema. Ali sin.., svi su bili uključeni. Cijela je obitelj pomagala, uskakala i gurala ga naprijed. Nije tu bilo, s njegove strane, ničeg pretjerano lošeg. Droge, alkohol i slično što se danas smatra i jest najgora stvar na svijetu. Više lijenost, olako prelaženje preko učenja. Sve u svemu uz veliki trud majke i oca, ali i sestrin jer je cijeli studij proveo u kući njenog muža i njenoj, završio je studij. Učila je s njim i što sve uz to ide. Ona je na svaki način nesebično pomagala. Roditelji su zatim platili i specijalizaciju vani, što se također produžilo. Danas je vrlo ugledan i sa dobrim rezultatima u struci.
Njegova je sestra, pak, završila studij na vrijeme s odličnim ocjenama, puno prije njega. Kako se udala u toku studija roditelji su prestali voditi brigu o njoj. Čekala je posao tri godine i onda se zaposlila sa srednjom stručnom spremom, kako se to kod nas kaže. Bilo joj i na tom poslu potrebno znanje jezika pa je odlazila na nekoliko tečajeva stranih jezika. Čak je usput, radeći, završila još jedan fakultet, ali neznatno je napredovala uvijek radeći na jednom te istom mjestu.
U međuvremenu je od umro gosp.T. .Gospođa M., vrlo vezana za njega polako je tonula u bezvoljnost, počela je uzimati tbl. za smirenje, moguće je već bio i alkohol u pitanju, mršavila je i na kraju, po mom mišljenju pala u određenu psihozu, ne znam kako to drugačije nazvati. Više nije živjela u stvarnosti. Sina je zamijenila za pok. supruga. Tražila je da je odvede do odvjetnika i tamo potpisala da se do kraja života taj njen sin brine o njoj. Postao joj je dakle skrbnik. Govorila je moj me T., misleći pri tom na supruga, odveo u bolnicu itd. Prepisala mu je doslovno cijelu imovinu, neću spominjati koliku jer je toga bilo uistinu jako puno. Isključila kćer iz cijele priče itd, itd….
Sestra i brat zajedno sa svojim obiteljima prestali su međusobno komunicirati.
Na kraju pred smrt, koja je stigla prerano za gospođu M, kćer je bez obzira koliko se mučila i sama na tbl. za smirenje nekako je izborila mogućnost, i to tek kad je ova dospjela u starački dom, da je posjećuje. Spavala je s njom danima u istoj sobi. Razgovarale su, njena majka nije promijenila odluku što se tiče oporuke. Gospođa M se zadnjim snagama, vrlo sretna, hvalila posjetiocima i rodbini i dalje mješajući muža i sina, kako su se njena djeca pomirila, koliko su skladna i kako se vole. Razgovarale su o prošlosti, nikad ne dotakavši sadašnjost. Brat je nekako uvijek bio u blizini obećavajući ovo i ono, samo neka majka umre mirno.
Ti i ja ćemo se lako dogovoriti, ne brini, govorio je.
Izgledalo je da je među svima njima zavladao ponovo sklad.
Majka je umrla. Brat je rekao da je njena odluka da na sprovodu budu samo on i sestra i inače da će o svemu poštivati majčinu oporuku.
Od usmenih dogovora njih dvoje prije majčine smrti neće biti ništa, bio je odlučan.
Zamislite taj sprovod.
Bilo ju je skoro nemoguće pokopati. Nisu mogli njih dvoje nikako sami nositi križ i cvijeće kojeg je bilo jako puno. Bili su poznata obitelj i ljudi nisu znali na koji način pokazati da im je žao, osim cvijećem. DRuge mogućnosti nije bilo.
Sestra je poslije danima plakala. Plače i danas. Majka je i grob ostavila oporučno njenom bratu.
Osjećam, kaže ona, kao da su me svi odbacili. A možda bih trebala provjeriti gene i ustanoviti jesam li uopće njihovo dijete.
Ne odlazi više niti na grob.
Ne razgovara sa bratom niti on s njom.
Gotova priča.
Post je objavljen 27.11.2008. u 17:05 sati.