utorak, 22.05.2007.
O zemljici Hrvatskoj
Tema ovog razmišljanja bila bi: Stvaranje države. Male, malecke, neljubljene.
A zašto to radim? Jer čitam pisanje o nastanku, namjerama, uglavnom zlim, pa na kraju uistinu izgleda kao da je cijeli narod sudjelovao u zločinačkom pothvatu.
Pogleć ti to! A onaj dan kad je narod u Splitu krenuo prema Ambasadoru preko Solinske, pa zatim rive sa zadržavanjem negdje tamo oko Prokurativa, ako me sjećanje ne vara, govorima i povicima: -Hoćemo državu! i još kojekakvim povicima moje osoblje i ja mirno smo radili. Masa se kretala nedaleko od nas. Čuli smo uzvike. Možda su prošli i policijski automobili. Zavijajući naravno. Pa i vatrogasni . I oni su bez sumnje zavijali. Tako to ide. Vrlo dobro se sjećam, jedna gospođa iz Švicarske i njena prijateljica također Švicarka pokucale su prepadnute na naša vrata. Ruksakići na leđima. Tenisice na nogama. Lagana odjeća, baš kako se praktičnim Švicarcima pristoji –Što se kod vas događa upitale su prepadnutim glasićima na svom Švicedojču. – vani je ogromno puno naroda.
Na sreću radila sam do jučer u Dojčlandu pa sam se još nečeg i sjećala.
Ništa se ne događa, pokušavala sam ih umiriti. Znam ja kako je kod njih. Nikoga na cesti. Nema odraslih. Nema djece. Nema papirića na podu, ne kuhaju, ne miriše hrana, jedu jaja frigana na pljuvački, a kod nas je upravo obratno. Ima ljudi, ima djece a ima i papirića, papira, kutija, psećih govanaca i ostalog smeća svugdje gdje se god okreneš. Miriše maslinovo ulje, bakalar na bjanko i na brudet i ostale gadne delicije… pa sam mislila… taj naš veseli mediteranski svijet, svi ti naši uzvici i povici, rublje na tiramoli… prepao je mirne gospođe i ne snalaze se…
I tako smo moje osoblje i ja ostali van događaja i događanja naroda. Što mi je žao iako me gomila plaši, pa sam uvijek na rubu na raznim rubnim življenjima…. A mogla sam imati puškicu u ruci i upucati svakoga tko mi se nije sviđao, posebno konkurenciju i razne državne institucije koje mi ne daju disati . I ta bi priča ušla u hrvatski zločinački pothvat, a za to bi optužili nekoliko generala i čiča miča gotova bi bila priča.
A ja bih se izvukla. S desnicom rukicom na srcu i ljevicom rukicom u vreći s novcem. Što većom to boljom.
Ali nije to baš posve tako. Osjećam se odgovorna. Borgman's cube i drugi momci krvarili su po ratištima. Nisu razmišljali. Čudesna je to stvar. Ja i slični meni imali smo sreću. Čuvali smo svoje guzice. Je, je ponekad smo sjedili u podrumu-skloništu. Plakali smo gledajući televiziju. Mrtvi, ranjeni, zaklani, poklani, ubijeni na razne druge načine, a više od polovine zemlje okupirano. Ako se varam neka me netko ispravi.
O da sjećam se putovanja autobusom do Zagreba preko Vile Velebite i Josipdola.
Vila Velebita – velebno zdanje s noćnim mirisom gulaša i amonijaka. Muškaraca i žena u zajedničkom redu za WC-e ( vrata se nisu baš zatvarala a mi smo žemske prolazile pored pisoara i muškića s onom stvari u ruci… )da, da takova su to vremena bila.
Svi su naši veliki gradovi, uključujući i bijeli Zagreb grad bili napadnuti. Svugdje je bilo mrtvih i ranjenih.
A zašto se sve to događalo. Iz nekog vica, hira ili smo htjeli biti svoji na svome?
Jer smo žudili, godinama, stoljećima plakali i krvarili za ljubljenom Lijepom Našom koja cijelo tisućljeće nije bila naša.
Ali što će nam ta Lijepa Naša? Kome ona treba? Kome je potrebna?
Kome treba NAROD, NACIJA; DRŽAVA
Pokušajmo najprije razjasniti te pojmove.
A sad posve ozbiljno, ako mi uspije.
NAROD / PUK je skup državljana kao nositelja suverenosti. Termin se javlja u srednjem vijeku nasljeđujući latinski populus ( populus Romanus označuje skup svih patricija i plebejaca Rima)
Od početka uporabe puk označuje neprivilegirane pojedince nasuprot plemstvu.
Itd, itd.
Grci su imali demokraciju. Vladavinu demosa.
Uvijek je ostao ideal vladavine puka.
No atenska demokracija djeluje u okvirima i pod pretpostavkama koje više nisu ponovljive.
J.J. Rousseau govori o 'općoj volji', o suverenosti puka.
Svaki je pučanin, zapravo, član zajednice ali proći će još vremena dok svi to skužimo.
Razvoj modernih europskih država- u 18. i 19. st.- dovodi do djelomične reinterpretacije pojma puk. Kako su te države u pravilu temeljene na dugotrajnoj i kulturnoj tradiciji, te etničkoj vezanosti velike većine stanovništva, puk se interpretira kao nastavljač etnosa, dakle kao –NACIJA.
NACIJA je u svom klasičnom određenju stabilna i posebna globalna zajednica, koja sebe konstituira kao politički suveren narod, i prema tome raspolaže teritorijem, zasebnom kulturom i autonomnim privrednim životom.
Temelj građanskog društva je moralna, ekonomska i politička SLOBODA GRAĐANA itd itd.
….
To dovodi i do inzistiranja na nacionalnome oslobođenju, najprije kod europskih, a poslije drugog svjetskog rata i kod niza drugih nacija koje nemaju svoju državu.
Hegelova filozofija tu tendenciju formulira stavom po kojem se politička sloboda puka sastoji u tome da stvori DRŽAVU.
DRŽAVA je politička ZAJEDNICA onih koji vladaju i onih kojima se vlada, uređena na osnovi pravila koja prihvaćaju (svojevoljno ili pod prinudom) svi članovi.
Toliko o tome I. Prpić, Ž. Puhovski i M. Uzelac.
Sa podnaslovom 'abeceda demokracije' krajem osamdesetih, točno 1990.
1990 ova je mala nacija odlučila imati svoju državu.
Ali 'abeceda demokracije' u kojoj vlada narod iliti puk… ha-ha-ha i još nekoliko puta ha ha, ha ili ah, ah, ah, jao i kuku meni imamo veseli komunizam i imamo našu braću Srbe, ali o tome u slijedećem postu.
22.05.2007. u 18:50 •
8 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
