AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika
utorak, 17.10.2017.
LICE MEDIJA
DRŽAVA JE PROTIV KREATIVNIH !
Na web stranici " PORTAL ZA SPORTSKE MANIJAKE „ PRONAŠLA SAM TEKST POD NASLOVOM „STRUKA KOJA POLAKO NESTAJE: ZAŠTO SAM NAPRAVIO DOKUMENTARAC O NOVINARIMA“Tekst je napisao moj kolega novinar Marinko Petković. Tekst objavljujem. Apsolutno je vrijedan zbog informativnosti koju pruža.
Petković ne samo da je napisao ovaj tekst snimio je i dokumentarac, o novinarima koji navodi u tekstu. Petkovića sam upoznala na studiju na Fakultetu političkih znanosti sada već prije tridesetak godina, zatim smo zajedno, kod danas pokojnog mentora i sportskog novinara Žarka Susića u redakciji političkog dnevnika Vjesnik, kojeg također više nema, završili internu školu za novinare. Mnogih se Susićevih savjeta sjećam i danas iako sam u međuvremenu završila i dodiplomski studij novinarstva na FPZ. Mentorsku novinarsku školu trebala bi doista imati svaka redakcija, tada bi novinarstvo u pogledu forme a posebno izraza bilo na znatno višem stupnju. Novinarstvo bi bilo uljuđeno a autori više cijenjeni.
Objavljujem Petkovićev tekst . Moj je u ovoj objavi samo nadnaslov i naslov.
„STRUKA KOJA POLAKO NESTAJE: ZAŠTO SAM NAPRAVIO DOKUMENTARAC O NOVINARIMA“
Nije važan poštar, nego pismo koje donosi – tako bi se otprilike moglo opisati naše jednogodišnje “putovanje” ili rad na projektu pod nazivom “Nema medija bez novinara” te namjenski, dokumentarni film ”Pogled iznutra” koji u 45 minuta kroz razgovore sa 21 sugovornikom govori o položaju novinara u domaćoj medijskoj industriji. Nije bilo teško, nije se ni isplatilo, ali je vrijedilo.
Ali, nemojte nam suditi prestrogo jer ovo je naš prvi rad na temu zaštite i unaprjeđenja novinarskih autorskih prava, kojim smo nastojali upozoriti i na sve nezavidniji položaj novinara na medijskoj sceni danas. Gotovo tisuću novinara na Zavodu za zapošljavanje nije samo zabrinjavajući statistički broj – jer je problem mnogo veći – ako znamo da je riječ o našim kolegama i kolegicama, ljudskim sudbinama, što bi trebalo biti zvono za uzbunu u struci koja, na žalost, polako nestaje i gubi tržišnu utakmicu. Novinari koji imaju tu sreću da još rade, iako u znatno težim okolnostima u odnosu na prije, s pravom strepe za svoje radno mjesto, koje je u novinarstvu postalo gotovo pa nagrada.
Blokirani i dužni
No, lista poreznih dužnika i blokiranih, koja je svake godine sve duža, barem kad je riječ o novinarima, pokazuje da i oni koji još uvijek rade, sve teže ispunjavaju svoje obveze prema državi. Osim toga, uvođenjem poreza na honorare, a koji su najčešće jedini izvor prihoda ne samo novinarima, nego i drugim kreativcima, država je pokazala da zna samo uzeti, ne pitajući što će i ostati onima koji, još uvijek, stvaraju medijski sadržaj, bilo da pišu, glume, pjevaju ili slikaju. Uvesti se može mnogo toga, ali ne i kreativnost!
Pokazalo se da na otvorena vrata ne treba kucati, a imali smo sreće da i kolege novinari, uz vrlo ali i drugi kreativci koji s nama dijele sličnu sudbinu da svoj posao prije svega živimo, imaju što za reći kad je riječ o položaju novinara u medijima danas koji se, smatramo, može poboljšati ako bolje zaštitimo i unaprijedimo, još više, naša autorska prava. Smatramo da su upravo ona temelj na kojemu možemo graditi platformu i za bolja radna i socijalna prava u novinarstvu, koje se ne smije pretvoriti u sredstvo za ostvarivanje nekih interesa koji nemaju veze sa smislom i funkcijom novinarstva.
Prošao sam dug i trnovit put koji prati gotovo svakog iskusnijeg novinara u Hrvatskoj – od višegodišnjeg honorarčenja, bez ikakvih prava, do stalnog posla i otkaza te neizvjesne borbe za nove poslove i prilike rada u današnjim novim medijima. Njima novinari, posebno oni koji nešto i znaju, pitaju, a ne samo prenose informacije, bez reda i važnosti za javni interes, sve manje trebaju!?
Naravno, može i tako. Pa što će još i novinari, koji su samo trošak, kad su tu svemoguće društvene mreže, na kojima možete sami objaviti što je vama u interesu, a za opće dobro tko više mari. Novinari, “neka crknu”, kako nam je to lijepo poručila jedna, na sreću, sada već bivša ministrica rada i socijalne skrbi, s Markova trga u Zagrebu, ispred same zgrade Vlade, gdje novinari hodočaste po izjave.
Međutim, pokazalo se da na duge staze nema medija bez novinara, ma koliko nas pokušavali uvjeriti da se novine, radio, televizija i portali, tzv. medijski sadržaj, mogu raditi gotovo i bez novinara. U praksi to je onda samo još jedan medijski projekt, neprepoznatljiv ili sličan drugome kao jaje jajetu, koji nije tu zbog čitatelja ili slušatelja, već zbog neke “dodane koristi” ili višeg interesa.
‘Kažnjenička bojna’
Novinarstvo, zbog takvog pristupa medijima, koji su roba kao i svaka druga roba na tržištu, polako gubi tlo pod nogama i postaje, nažalost, sve manje respektabilno. To pokazuje i drastičan pad naklada, kao i slušanosti i gledanosti pojedinih medija, koja se u Hrvatskoj mjeri u dvocifrenim iznosima.
Novinarska autorska prava, ma koliko bila važna i značajna te trajala čak 70 godina, a kojim se DZNAP bavi organizirano posljednjih devet godina, ne možeš izdvojiti iz opće medijske slike novinarstva danas i zasebno problematizirati, bilo u dokumentarnom filmu ili nekoj drugoj formi, kao noseći ili jedini važan sadržaj. Bez sagledavanja šire slike, kao što je položaj novinara u medijima danas, nećemo dobiti prave rezultate. Znamo svi da položaj novinara nije ni lak ni zavidan, da oni dijele probleme medija, ali smatramo da nećemo dobiti ni cjelovit uvid u novinarska autorska prava, ako ih promatramo samo kao svjetlo na kraju tunela u moru problema u kojemu je novinarstvo danas.
No, u bici s ljudskim resursima u medijima novinari su postali medijski djelatnici koji su, kad se podvuče crta, je li neki medijski projekt, a mnogo ih nastaje i nestaje, bez prave tržišne utakmice, isplativ i na koje staze, najčešće samo trošak, koji ne donosi dovoljno “klikova” u današnjim medijima. Naime, sve je postalo nekako važnije i poželjnije zanimanje u medijima i oko njih, posebno u PR svijetu, osim samih novinara.
Nama ostaje da preživimo učestalo smanjivanje stečenih prava, brojne otkaze ugovora o radu, a novinarska se solidarnost, uz rijetke iznimke, svodi na slijeganje ramenima i uzaludnu nadu da sljedeća čistka u redakciji, koje su ionako sve manje, neće zakačiti baš mene jer radim i dalje najbolje što mogu, ispunjavam normu, predlažem teme, ali nikad se ne zna kad ću i ja doći na red za “kažnjeničku bojnu”.
Lovci postaju lovina
Daleko smo još od “mirnog dana” u našem svakodnevnom poslu, u koji se svatko razumije, svi imaju svoje mišljenje o medijima, svi sve znaju i ne trebaju im još i novinari jer oni znaju i više i bolje. No, novinarstvo je samo ogledalo društva, ponekad i iskrivljeno, ni bolje ni lošije od drugih profesija i zanimanja, koje nakon desetljeća tranzicije napokon izlazi iz višegodišnje gospodarske krize koja, nažalost, nije zaobišla ni medije, koji su desetkovani.
To je lice medija, a naličje je snižavanje plaća, brojni otkazi, gašenje pojedinih izdanja ili njihova transformacija i prilagodba za nove medijske platforme, pritisak oglašivača i trivijalizacija sadržaja – za svakoga ponešto. A to su samo neki od problema s kojima se gotovo svakodnevno, već godinama, susreću novinari u Hrvatskoj. Oni koje love u mutnom, a takvih je uvijek bilo i bit će ih, posebno kad je riječ o korupciji i mitu u društvu, sada su i zakonski zaštićeni, a lovci postaju lovina represivnih dužebrižnika za javni interes!
Želimo potaknuti promjene, nužne promjene jer, kad gotovo svatko tko nešto bilo gdje objavi može reći za sebe da je novinar, manje ili više uspješan, čitan ili klikan, dolazi do zagušenja u medijskom prostoru, za što postoji uzrečica: Svi su oni isti. Stoga glas novinara/autora mora biti jači i vidljiviji u javnosti, ali i profesionalni jer je Sud časti HND-a zatrpan poslom, iako je često riječ o apsurdnim stvarima.
Naš je cilj bio provesti jednogodišnji projekt, koji će putem trajnog zapisa na filmu dokumentirati novinarsku stvarnosti u medijima danas i ovdje, koju nismo dodatno uljepšavali, ali ni poružnjivali. Prije svega, zbog nas samih, ali i ljudi koji nam još uvijek vjeruju, u čije domove ulazimo svaki dan, onih koji nas, još uvijek, čitaju, slušaju i gledaju.
Autor Marinko Petković, novinar
| < | listopad, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2024 (25)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)
Prosinac 2021 (29)
Studeni 2021 (12)
Listopad 2021 (30)
Rujan 2021 (28)
Kolovoz 2021 (33)
Srpanj 2021 (33)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (31)
Travanj 2021 (34)
Ožujak 2021 (33)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (32)
Prosinac 2020 (33)
Studeni 2020 (30)
Listopad 2020 (31)
Rujan 2020 (30)
Kolovoz 2020 (29)
Srpanj 2020 (30)
Lipanj 2020 (32)
Svibanj 2020 (28)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga AgroPolitika
Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU
----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.
GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.
Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836
Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.
Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.
Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200
Dana 1. 1. 2017. godine:
broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747
S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.
Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.
Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .
NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec
Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr
----------------------------------------
Linkovi
MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva
BROJAČ PREGLEDA
who is online counter blog counter