AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika
četvrtak, 20.08.2015.
ČETIRI STOLJEĆA BOGOSLOVIJE MANASTIRA KRKA
KOJE SU RAZLIKE IZMEĐU PRAVOSLAVNE I KATOLIČKE VJERE?
U srijedu, 19. kolovoza na pravoslavni blagdan Preobraženja Gospodnjeg u Manastiru Krka, u kanjonu rijeke Krke, nekoliko kilometara istočno od mjesta Kistanja pravoslavni vjernici zajedno sa katoličkim vjernicima iz Hrvatske i susjednih zemalja okupili su se u jednom od najstarijih i najpoznatijih manastira u Hrvatskoj kako bi proslavili dvije obljetnice: 400 godina od osnivanja bogoslovije u manastiru Krka i 100 godina od smrti episkopa Nikodima Milaša.
Svetu Liturgiju je predvodio Patrijarh Irinej 45. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne Crkve i episkop Niški. Poručio je da pravi hrišćanin ljubi neprijatelja, a to je put da se zlo iskorijeni“ rekao je patrijarh Irinej. Patrijarh je došao ohrabriti svoj narod, “ one koji su ostali u svojim domovima i one koji su pod velikim pritiskom napustili ove krajeve. I ono što je postalo tragično je ono što je ( stanovništvo) zadešavalo na tom putu bežanja od smrti „ – rekao je. Prema riječima dalmatinskog episkopa Fotije na području Dalmatinske eparhije danas živi 25 000 do 30 000 stanovnika, a živjelo ih je oko 120 000 stanovnika. On dalje kaže – „očekujemo da se to izmjeni, da ljudi mogu da žive, oni koji su ovde vekovima živeli . Ako to ne budu nekako prepoznali, a to je zadatak lokalnog stanovništva, Srba i Hrvata uz pomoć državne vlasti“ – rekao je vladika - možda nam dođu azilanti, s kojima ćemo teže komunicirati, oni su ljudi nevoljnici mogu da žive svugde.“
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić bio je gost koji je čestitao patrijarhu ovu značajnu obljetnicu. Tom prilikom je rekao „da želi da današnji susret bude doprinos miru i u Hrvatskoj i u Srbiji. Voditelji vjerničkih zajednica episkopi i biskupi župnici i parosi, kao i zauzeti vjernici laici mogu na tom putu mnogo doprinijeti“ – rekao je nadbiskup Puljić.
POVIJEST MANASTIRA KRKA
Manastir Krku podigla je srpska princeza Jelena, sestra cara Dušana, udata za hrvatskog kneza Mladena II Šubića, posvetivši ga sv. arhanđelu Mihailu. Bilo je to 1345. godine. Predaja kaže da su manastir na današnjem mjestu osnovali monasi koji su došli iz Svete Zemlje i to iz manastira Sv. arhistratiga Mihaila, kojeg je tamo podigao kralj Milutin. Njih je na to nagovorio ispovjednik princeze Jelene, monah Ruvim. Odgovor na pitanje zašto je baš na tom mjestu podignut ovaj pravoslavni svetoarhangelski manastir posvećen arkanđelu Mihaelu, stoji u tvrdnji povjesničara Lucijusa koji govorio o propovijedima apostola Pavla dalmatincima, u prostoru oko rijeke Krke. Blizina rimskog vojničkog grada Burnuma i katakombe ispod samog manastira potkrepljuju tu tvrdnju i navode na zaključak da su osnivači Manastira znali za taj još stariji dio povijesti pa da su upravo tu i ustanovili manastir .Kako stoji u zapisu iznad ulaza, manastir je dograđen 1402. godine.
Od osnivanja pa do današnjeg dana manastir Krka je bio i ostao duhovni centar pravoslavnih dalmatinskih Srba, ali i šire. Također manastar je bio i ostao molitveno mjesto i jednom broju katolika Hrvata. Dabrobosanski mitropoliti, kao što su Gavrilo 1578. i kasnije Aksentije i Teodor, administrirali su nad manastirom Krka. U 17. i 18. stoljeću to su činili i neki crnogorski arhijereji, kao npr. sv. Petar Cetinski, ili mitropolit Sava Petrović.
Po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca i mitropolita Dabrobosanskog Teodora, pri manastiru Krki je 1615. osnovano bogoslovsko učilište.Razlog je taj što je bila potreba za školovanim episkopima i parosima. Učilište je radilo do 1647. kada su učenici i njihovi nastavnici monasi pred turskom najezdom morali pobjeći najvećim dijelom u Zadar, a jednim dijelom u Sremske Karlovce. Tamo je kasnije jedan izbjegao monah uvezivao knjige, ne bez umjetničkog dara i iskustva, očito donesenog iz manastira Krke. Manastirska bratija se vratila u manastir 1650. godine, a bogoslovija je ponovo otvorena tek 1964. godine.
Poslije Karlovačkog mira iz 1699. namjesnik Filadelfijskog episkopa, pod čijom je jurisdikcijom bila pravoslavna crkva u Dalmaciji, postao je Nikodim Busović. On je imao iskušenja sa unijom, odolio joj je pa je bio progonjen. Poslije izbjeglištva i boravka na Svetoj Gori i Palestini, živio je u manastiru Krki i tu je nakon smrti sahranjen 1707. godine.
Brojni krčki arhimandriti bili su namjesnici nadležnih episkopa, što je manastir Krku činilo i formalnim duhovnim sjedištem pravoslavnih Dalmatinaca. Evo imena nekih: Nikanor Rajević, Nikanor Bogunović, zatim Georgije Miljević, Makarija Krneta, Vikentije Knežević, Jerotej Kovačević, Amvrosije Kolundžić i drugi.
Tijekom vremena bogatila se riznica Manastira Krka, dolazile su tu brojne dragocjenosti neprocjenjive vrijednosti ne samo iz srpskih krajeva nego i iz Jerusalima, Svete Gore, Venecije i carske Rusije, kao što je epitrahilj sv. Save i Oktoih Božidara Vukovića. Tu su i knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića na kojima su oni, kao autori, ispisali svoju posvetu manastiru Krki. Ovome svakako treba pribrojiti i paterik iz 1346. nazvan "bugarski" na čijim koricama piše: "Sija Knjiga manastira Vilendara". U manastirskoj crkvi se čuvaju čestice nekolicine svetih moštiju kao što su sv. Trifuna, sv. Nikole, sv. Antipe, sv. Haralampija, sv. Vlasija i drugih.
Brojna su imena srpskih velikana koji su posjećivali manastir Krku ili bili u čvrstoj vezi s njim. Uz Dositeja Obradovića i Gerasima Zelića bili su to Simo Matavulj, Nikola Tesla, Mirko Korolija, Miloš Crnjanski, Vladan Desnica i drugi. Pri samom kraju 20. stoljeća u manastiru je radila i likovna kolonija, gdje su svoj stvaralački trag ostavili brojni srpski umjetnici.
Odmah nakon rata 1991. - 1995. „ manastir je poharan“, ali ne bitnije, jer su ga hrvatske vlasti zaštitile od vandalizma. Bio je zapušten od 1995. do 1998. godine. Bogoslovija koja je postojala pri njemu od 1964. premještena je najprije na Divčibare a potom u Srbinje, nekadašnju Foču. Obnovljena je nastojanjem episkopa Dalmatinskog Fotija 2001. godine.
U zapušteni manastir Krku krajem 1998. najprije je došao mladi monah Gerasim, postrižnik ovog manastira,a potom i otac Dositej kao i otac Mihailo. Oni su manastir KRKA vratili njegovoj prvobitnoj namjeni te je on opet kao što je bio kroz vjekove, posao duhovno središte pravoslavnih dalmatinaca, ali i svih ostalih vjernika.
KAKO SE DOGODIO POVJESNI RASKOL IZMEĐU KATOLIKA I PRAVOSLAVACA?
KOJE SU NAJVAŽNIJE RAZLIKE IZMEĐU PRAVOSLAVNE I KATOLIČKE VJERE?
Još prije nego se dogodio veliki Istočni raskol 1054. godine, između Crkve na Istoku i one na Zapadu, počele su se stvarati razlike i nastajao je proces udaljavanja. Uzroci su bili raznovrsni, od političkih događanja, kulturoloških razlika, raznolikosti u crkvenoj disciplini i liturgijskoj praksi pa sve do dogmatskih nesuglasica. Posebno zategnuti odnosi s vremenom su se stvorili na relaciji Rim – Carigrad. Naime, Petrova Stolica je po svojoj apostolskoj tradiciji od samih početaka Crkve imala odlučujuću ulogu u rješavanju spornih vjerskih pitanja, shodno ulozi koju je uživao sv. Petar u apostolskom zboru, te je tako i u društvenom i u vjerskom smislu Rim bio središte Carstva. Ozbiljnije poteškoće nastaju u 5. stoljeću kad je Rim u društvenom smislu doživio razdoblje dekadencije i vandalskog pustošenja, da bi naposljetku Zapadno Rimsko Carstvo i propalo 476. godine. No, propašću Zapadnoga Carstva ne propada uloga rimskoga biskupa koja ničim nije bila vezana uz društvene strukture, nego uz apostolsku tradiciju. Istodobno u društvenom smislu jača uloga Carigrada kao carske prijestolnice, što je uvjetovalo i jačanje položaja carigradskog patrijarhata.
Prva shizma između Rima i Bizanta dogodila se u doba patrijarha Akacija (472.–488.), a trajala je od 484. do 519. Želeći smiriti netrpeljivosti među različitim strujama koje su ozbiljno sporile oko poimanja jedne osobe i dviju naravi u Isusu Kristu, ovaj je patrijarh smatrao da treba osporiti teološku valjanost Kalcedonskog sabora održanog 451. godine. Rim je ekskomunicirao Akacija, a shizma je trajala dok se nije uspostavio mir zahvaljujući caru Justinu i njegovu nećaku Justinijanu.
Druga velika shizma bila je u 9. stoljeću (867.–880.) u doba patrijarha Focija. Ne želeći ulaziti u sve ekleziološko-disciplinske detalje koji su doveli do podjele, ovdje je potrebno naglasiti da je ovaj patrijarh po prvi put izvukao neka dogmatska pitanja zbog kojih je optužio zapadnu Crkvu radi hereze. Tvrdio je da je heretičan nauk o proizlaženju Duha Svetoga »od Oca i Sina«, takozvano pitanje »Filioque«, budući da je u Nicejsko-carigradskom vjerovanju stajalo da proizlazi samo od Oca. Jednako tome, Focije je proglasio pogrješnom i zapadnu tradiciju da za euharistiju koristi beskvasni kruh. Ova će dva pitanja ostati višestoljetni kamen spoticanja ili možda bolje rečeno, izlike za dokazivanja različitosti i nepomirljivosti između Rima i Carigrada. Uz to, analizirajući sva povijesna događanja, razvidno je da je rimski biskup imao odlučujuću ulogu i da je stav Rimske Crkve bio presudan, čime se potvrđuje koliko je cijela Crkva onoga doba priznavala njegov autoritet, to jest, govoreći teološkim rječnikom, primat, što je u ovakvim sukobima dovođeno u pitanje, te je tako pitanje primata postalo jedno od važnih spornih pitanja između Istoka i Zapada.
U takvom kontekstu dogodio se Istočni raskol koji se do dana današnjega nije sanirao, nego su kasnije povijesne okolnosti učinile da se on i produbi. Tomu je najviše pridonio Četvrti križarski pohod, za vrijeme kojega su križari, na nagovor Mlečana, osvojili Carigrad te uspostavili Latinsko Carstvo i latinski patrijarhat, čime su nanijeli nesagledivu štetu i tako lošim odnosima, to jest onemogućili svaki pokušaj prevladavanja crkvenog nejedinstva. Jedinstvo koje je bilo sklopljeno na Saboru u Firenci (1439.–1443.), a koje je definiralo pitanje papina primata i spor oko izraza Filioque, ostalo je dogovoreno samo na papiru, a nikad nije zaživjelo u stvarnosti, čime do dana današnjega ostaju najveća neprevladana pitanja i razlike između Pravoslavne i Katoličke Crkve. (dr. don Ivan Bodrožić)
Zvonik crkve manastira KRKA.
| < | kolovoz, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Studeni 2024 (43)
Listopad 2024 (38)
Rujan 2024 (30)
Kolovoz 2024 (34)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (38)
Svibanj 2024 (37)
Travanj 2024 (37)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)
Prosinac 2021 (29)
Studeni 2021 (12)
Listopad 2021 (30)
Rujan 2021 (28)
Kolovoz 2021 (33)
Srpanj 2021 (33)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (31)
Travanj 2021 (34)
Ožujak 2021 (33)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (32)
Prosinac 2020 (33)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga AgroPolitika
Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU
----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.
GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.
Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836
Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.
Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.
Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200
Dana 1. 1. 2017. godine:
broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747
S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.
Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.
Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .
NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec
Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr
----------------------------------------
Linkovi
MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva
BROJAČ PREGLEDA
who is online counter blog counter