Pregled posta

ČETIRI STOLJEĆA BOGOSLOVIJE MANASTIRA KRKA

KOJE SU RAZLIKE IZMEĐU PRAVOSLAVNE I KATOLIČKE VJERE?

U srijedu, 19. kolovoza na pravoslavni blagdan Preobraženja Gospodnjeg u Manastiru Krka, u kanjonu rijeke Krke, nekoliko kilometara istočno od mjesta Kistanja pravoslavni vjernici zajedno sa katoličkim vjernicima iz Hrvatske i susjednih zemalja okupili su se u jednom od najstarijih i najpoznatijih manastira u Hrvatskoj kako bi proslavili dvije obljetnice: 400 godina od osnivanja bogoslovije u manastiru Krka i 100 godina od smrti episkopa Nikodima Milaša.
Svetu Liturgiju je predvodio Patrijarh Irinej 45. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne Crkve i episkop Niški. Poručio je da pravi hrišćanin ljubi neprijatelja, a to je put da se zlo iskorijeni“ rekao je patrijarh Irinej. Patrijarh je došao ohrabriti svoj narod, “ one koji su ostali u svojim domovima i one koji su pod velikim pritiskom napustili ove krajeve. I ono što je postalo tragično je ono što je ( stanovništvo) zadešavalo na tom putu bežanja od smrti „ – rekao je. Prema riječima dalmatinskog episkopa Fotije na području Dalmatinske eparhije danas živi 25 000 do 30 000 stanovnika, a živjelo ih je oko 120 000 stanovnika. On dalje kaže – „očekujemo da se to izmjeni, da ljudi mogu da žive, oni koji su ovde vekovima živeli . Ako to ne budu nekako prepoznali, a to je zadatak lokalnog stanovništva, Srba i Hrvata uz pomoć državne vlasti“ – rekao je vladika - možda nam dođu azilanti, s kojima ćemo teže komunicirati, oni su ljudi nevoljnici mogu da žive svugde.“
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić bio je gost koji je čestitao patrijarhu ovu značajnu obljetnicu. Tom prilikom je rekao „da želi da današnji susret bude doprinos miru i u Hrvatskoj i u Srbiji. Voditelji vjerničkih zajednica episkopi i biskupi župnici i parosi, kao i zauzeti vjernici laici mogu na tom putu mnogo doprinijeti“ – rekao je nadbiskup Puljić.

POVIJEST MANASTIRA KRKA

Manastir Krku podigla je srpska princeza Jelena, sestra cara Dušana, udata za hrvatskog kneza Mladena II Šubića, posvetivši ga sv. arhanđelu Mihailu. Bilo je to 1345. godine. Predaja kaže da su manastir na današnjem mjestu osnovali monasi koji su došli iz Svete Zemlje i to iz manastira Sv. arhistratiga Mihaila, kojeg je tamo podigao kralj Milutin. Njih je na to nagovorio ispovjednik princeze Jelene, monah Ruvim. Odgovor na pitanje zašto je baš na tom mjestu podignut ovaj pravoslavni svetoarhangelski manastir posvećen arkanđelu Mihaelu, stoji u tvrdnji povjesničara Lucijusa koji govorio o propovijedima apostola Pavla dalmatincima, u prostoru oko rijeke Krke. Blizina rimskog vojničkog grada Burnuma i katakombe ispod samog manastira potkrepljuju tu tvrdnju i navode na zaključak da su osnivači Manastira znali za taj još stariji dio povijesti pa da su upravo tu i ustanovili manastir .Kako stoji u zapisu iznad ulaza, manastir je dograđen 1402. godine.
Od osnivanja pa do današnjeg dana manastir Krka je bio i ostao duhovni centar pravoslavnih dalmatinskih Srba, ali i šire. Također manastar je bio i ostao molitveno mjesto i jednom broju katolika Hrvata. Dabrobosanski mitropoliti, kao što su Gavrilo 1578. i kasnije Aksentije i Teodor, administrirali su nad manastirom Krka. U 17. i 18. stoljeću to su činili i neki crnogorski arhijereji, kao npr. sv. Petar Cetinski, ili mitropolit Sava Petrović.
Po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca i mitropolita Dabrobosanskog Teodora, pri manastiru Krki je 1615. osnovano bogoslovsko učilište.Razlog je taj što je bila potreba za školovanim episkopima i parosima. Učilište je radilo do 1647. kada su učenici i njihovi nastavnici monasi pred turskom najezdom morali pobjeći najvećim dijelom u Zadar, a jednim dijelom u Sremske Karlovce. Tamo je kasnije jedan izbjegao monah uvezivao knjige, ne bez umjetničkog dara i iskustva, očito donesenog iz manastira Krke. Manastirska bratija se vratila u manastir 1650. godine, a bogoslovija je ponovo otvorena tek 1964. godine.
Poslije Karlovačkog mira iz 1699. namjesnik Filadelfijskog episkopa, pod čijom je jurisdikcijom bila pravoslavna crkva u Dalmaciji, postao je Nikodim Busović. On je imao iskušenja sa unijom, odolio joj je pa je bio progonjen. Poslije izbjeglištva i boravka na Svetoj Gori i Palestini, živio je u manastiru Krki i tu je nakon smrti sahranjen 1707. godine.
Brojni krčki arhimandriti bili su namjesnici nadležnih episkopa, što je manastir Krku činilo i formalnim duhovnim sjedištem pravoslavnih Dalmatinaca. Evo imena nekih: Nikanor Rajević, Nikanor Bogunović, zatim Georgije Miljević, Makarija Krneta, Vikentije Knežević, Jerotej Kovačević, Amvrosije Kolundžić i drugi.

Tijekom vremena bogatila se riznica Manastira Krka, dolazile su tu brojne dragocjenosti neprocjenjive vrijednosti ne samo iz srpskih krajeva nego i iz Jerusalima, Svete Gore, Venecije i carske Rusije, kao što je epitrahilj sv. Save i Oktoih Božidara Vukovića. Tu su i knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića na kojima su oni, kao autori, ispisali svoju posvetu manastiru Krki. Ovome svakako treba pribrojiti i paterik iz 1346. nazvan "bugarski" na čijim koricama piše: "Sija Knjiga manastira Vilendara". U manastirskoj crkvi se čuvaju čestice nekolicine svetih moštiju kao što su sv. Trifuna, sv. Nikole, sv. Antipe, sv. Haralampija, sv. Vlasija i drugih.
Brojna su imena srpskih velikana koji su posjećivali manastir Krku ili bili u čvrstoj vezi s njim. Uz Dositeja Obradovića i Gerasima Zelića bili su to Simo Matavulj, Nikola Tesla, Mirko Korolija, Miloš Crnjanski, Vladan Desnica i drugi. Pri samom kraju 20. stoljeća u manastiru je radila i likovna kolonija, gdje su svoj stvaralački trag ostavili brojni srpski umjetnici.
Odmah nakon rata 1991. - 1995. „ manastir je poharan“, ali ne bitnije, jer su ga hrvatske vlasti zaštitile od vandalizma. Bio je zapušten od 1995. do 1998. godine. Bogoslovija koja je postojala pri njemu od 1964. premještena je najprije na Divčibare a potom u Srbinje, nekadašnju Foču. Obnovljena je nastojanjem episkopa Dalmatinskog Fotija 2001. godine.
U zapušteni manastir Krku krajem 1998. najprije je došao mladi monah Gerasim, postrižnik ovog manastira,a potom i otac Dositej kao i otac Mihailo. Oni su manastir KRKA vratili njegovoj prvobitnoj namjeni te je on opet kao što je bio kroz vjekove, posao duhovno središte pravoslavnih dalmatinaca, ali i svih ostalih vjernika.



KAKO SE DOGODIO POVJESNI RASKOL IZMEĐU KATOLIKA I PRAVOSLAVACA?
KOJE SU NAJVAŽNIJE RAZLIKE IZMEĐU PRAVOSLAVNE I KATOLIČKE VJERE?

Još prije nego se dogodio veliki Istočni raskol 1054. godine, između Crkve na Istoku i one na Zapadu, počele su se stvarati razlike i nastajao je proces udaljavanja. Uzroci su bili raznovrsni, od političkih događanja, kulturoloških razlika, raznolikosti u crkvenoj disciplini i liturgijskoj praksi pa sve do dogmatskih nesuglasica. Posebno zategnuti odnosi s vremenom su se stvorili na relaciji Rim – Carigrad. Naime, Petrova Stolica je po svojoj apostolskoj tradiciji od samih početaka Crkve imala odlučujuću ulogu u rješavanju spornih vjerskih pitanja, shodno ulozi koju je uživao sv. Petar u apostolskom zboru, te je tako i u društvenom i u vjerskom smislu Rim bio središte Carstva. Ozbiljnije poteškoće nastaju u 5. stoljeću kad je Rim u društvenom smislu doživio razdoblje dekadencije i vandalskog pustošenja, da bi naposljetku Zapadno Rimsko Carstvo i propalo 476. godine. No, propašću Zapadnoga Carstva ne propada uloga rimskoga biskupa koja ničim nije bila vezana uz društvene strukture, nego uz apostolsku tradiciju. Istodobno u društvenom smislu jača uloga Carigrada kao carske prijestolnice, što je uvjetovalo i jačanje položaja carigradskog patrijarhata.
Prva shizma između Rima i Bizanta dogodila se u doba patrijarha Akacija (472.–488.), a trajala je od 484. do 519. Želeći smiriti netrpeljivosti među različitim strujama koje su ozbiljno sporile oko poimanja jedne osobe i dviju naravi u Isusu Kristu, ovaj je patrijarh smatrao da treba osporiti teološku valjanost Kalcedonskog sabora održanog 451. godine. Rim je ekskomunicirao Akacija, a shizma je trajala dok se nije uspostavio mir zahvaljujući caru Justinu i njegovu nećaku Justinijanu.
Druga velika shizma bila je u 9. stoljeću (867.–880.) u doba patrijarha Focija. Ne želeći ulaziti u sve ekleziološko-disciplinske detalje koji su doveli do podjele, ovdje je potrebno naglasiti da je ovaj patrijarh po prvi put izvukao neka dogmatska pitanja zbog kojih je optužio zapadnu Crkvu radi hereze. Tvrdio je da je heretičan nauk o proizlaženju Duha Svetoga »od Oca i Sina«, takozvano pitanje »Filioque«, budući da je u Nicejsko-carigradskom vjerovanju stajalo da proizlazi samo od Oca. Jednako tome, Focije je proglasio pogrješnom i zapadnu tradiciju da za euharistiju koristi beskvasni kruh. Ova će dva pitanja ostati višestoljetni kamen spoticanja ili možda bolje rečeno, izlike za dokazivanja različitosti i nepomirljivosti između Rima i Carigrada. Uz to, analizirajući sva povijesna događanja, razvidno je da je rimski biskup imao odlučujuću ulogu i da je stav Rimske Crkve bio presudan, čime se potvrđuje koliko je cijela Crkva onoga doba priznavala njegov autoritet, to jest, govoreći teološkim rječnikom, primat, što je u ovakvim sukobima dovođeno u pitanje, te je tako pitanje primata postalo jedno od važnih spornih pitanja između Istoka i Zapada.
U takvom kontekstu dogodio se Istočni raskol koji se do dana današnjega nije sanirao, nego su kasnije povijesne okolnosti učinile da se on i produbi. Tomu je najviše pridonio Četvrti križarski pohod, za vrijeme kojega su križari, na nagovor Mlečana, osvojili Carigrad te uspostavili Latinsko Carstvo i latinski patrijarhat, čime su nanijeli nesagledivu štetu i tako lošim odnosima, to jest onemogućili svaki pokušaj prevladavanja crkvenog nejedinstva. Jedinstvo koje je bilo sklopljeno na Saboru u Firenci (1439.–1443.), a koje je definiralo pitanje papina primata i spor oko izraza Filioque, ostalo je dogovoreno samo na papiru, a nikad nije zaživjelo u stvarnosti, čime do dana današnjega ostaju najveća neprevladana pitanja i razlike između Pravoslavne i Katoličke Crkve. (dr. don Ivan Bodrožić)




Zvonik crkve manastira KRKA.
















































Post je objavljen 20.08.2015. u 07:30 sati.