Tišina koja govori

subota, 12.11.2016.

I riječi su dodir...







Mislila je da će biti teže.

Da će se osjećati kao da joj je izmaknuto tlo pod nogama i da neće znati kako funkcionirati. Da će joj sitnice komplicirati život. One banalne stvari koje nije prije sama radila, kao na primjer, promijeniti plinsku bocu, ili odvesti auto na servis. To su gluposti, svaka žena to zna. Ali kad živiš godinama kao nečija "bolja polovica" nekako se dogodi da hrpu stvari ne radiš. I onda dođeš u situaciju kad moraš sam funkcionirati i ne pada ti na pamet nekog pitati za pomoć.

Ona je mogla sama.

Davno je odlučila da će sebe staviti na prvo mjesto. Da se neće osvrtati više na to što drugi misle i da će raditi samo ono što ONA želi, bez obzira na druge. Zvuči sebično. I jest sebično. Sebično prema svima osim prema njoj samoj. Trebalo joj je to. Trebao joj je osjećaj da je dovoljna sama sebi. Zato je bila prkosno odlučila da će otići sama u Zagreb na onu punkciju. I da će spavati u hostelu, sama. Bez potrebe da se nekom opravdava i bez želje da joj netko drži predavanja. Jer, znala je...u ovoj situaciji ona je ispala negativac. Kad se počneš boriti za samu sebe i kad odlučiš da moraš neke stvari u svom životu konačno postaviti na pravo mjesto, obično postaneš u nečijim očima loša osoba koja misli samo na sebe i ne voli. A ona je baš zbog ljubavi donijela odluku. Zbog ljubavi prema svojoj djeci i zbog uspomene na 23 godine braka. Nije htjela osjećati gorčinu i bijes, pa je odlučila da je bolje na vrijeme povući se i ostaviti da stvari idu svojim tokom. Nije htjela da njena djeca gledaju kako im majka živi u lošem braku. Nije htjela da oni misle da je to normalno. Živjeti i biti nesretan. Nitko ne bi trebao biti nesretan u životu. Imamo taj jedan život, i nemamo vremena za gubljenje....

Mogla je sama, a opet, sasvim sama nije bila. Drage žene koje je upoznala zbog "ljubavi što se dogodi i promijeni ti kroj" nisu joj dopuštale ni u jednom trenutku da bude tužna. Premda kilometrima daleko, opsjedale su joj inbox pitanjima: "Jesi dobro? Što radiš? Kako si? Nemoj biti tužna, molim te...možeš ti to...." Žene koje su i same imale problema u svom životu i koje su možda noći provodile u suzama, ovaj put su dale sve da ona ne razmišlja o lošim stvarima, nasmijavale ju i govorile joj kako joj se dive i kako je snažna. Nikad im se neće moći dovoljno zahvaliti za to. Nema tih riječi kojima se može opisati koliko ti znači kad osoba koja nije dužna reći ništa da se osjećaš bolje, kaže upravo ono što ti pomogne.... Ona se nadala da znaju koliko su joj pomogle...I da će i ona biti uz njih ako im bude trebalo. Uvijek, bez obzira na sve...

Emocije su čudna stvar. Probude se kad se najmanje nadaš, prema osobama za koje nisi ni očekivao da će ti ući u život. Dobiješ riječ utjehe dok čekaš u čekaonici mučni pregled od "stranca" i odjednom je lakše. Nisi sam. Požališ se da nisi ništa jeo i pio jer nisi smio zbog pretrage, i netko ti kaže: Sad trči u prvu pekaru i kupi veliku bocu soka ili vode....netko tko ti na prvi pogled nije ništa. A u tom trenutku ti je postao sve. Može li život biti čudniji? I ljepši? Takve riječi su poput dodira....

I život ide dalje....svaki dan je borba. Nekad izgubiš, nekad pobijediš. I lijepo je. Osjećaj je dobar. Jer si živ. Ako srce gori, to je dobro...neka gori.









- 09:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE