astrosailor

ponedjeljak, 30.05.2016.

Tenerife i njegov vulkan

Ljudi koji me znaju, znaju i da ako mi predlože nešto kao "... otok...", da
ću je u pola mikrosekunde reći "da", ma bilo to i na drugom kraju treće
galaksije od kraja Svemira.

Dakle, kao posljedica jednog takvog pitanja, došlo je i moje putovanje na
otok koji mi nije bio ni u noćnim morama, a kamoli svijesnim planovima:
Tenerife. Najviše brdo u Španjolskoj, a zapravo i u cijelom Atlantiku, i još
vulkan, i na otoku...tko bi odolio? Dakle, malo ću vas provesti (i) tim otokom.

Za početak, aerodrom s kog smo krenuli je bio nov za mene: Graz. Lijep,
mali, funkcionalan aerodrom, mislim da uglavnom opslužuje charterske letove.
Autobus Zagreb-Beč će vas sa linije Međugorje-Zagreb-Varaždin-Beč dovesti u
Graz. Uzmete taksi do aerodroma i spremni ste za let. Zašto ne sa Plesa?
Zagreb? Valjda preko Beograda, jer to nam je borba naših upornih dičnih
gospodarstvenika dala, da se sada i za Dubrovnik više leti preko Beograda
nego preko Zagreba. Volim naše uspješne godpodarstvenike.

Nakon 4 i pol sati leta, kad slijećete na Tenerife, čini vam se da ste došli do
neke druge planete. Visoka, stvarno visoka (3718m) špica vulkana, koja sjedi
usred ogromne kaldere promjera 16 kilometara, je nestvarna, kao da ste oko
područja Olympus Mons na Marsu, najvećeg vulkana u Sunčevu sustavu.

Evo kako to izgleda kad se približavate otoku:
gf

Na Tenerife raslinje je, kao i obično kod vulkanskih otoka, dosta nejednoliko
raspoređeno. Sjever otoka je zelen, središte i jug su suhi, spaljeni, kao
Arizona. Pročitao sam da je riječ zapravo o tri otoka vrlo različite
geološke prošlosti (i starosti), koje su tek vulkani spojili u jedan otok.
To se i vidi na stijenama i raslinju, različiti su. Danas vam pokazujem centralni i južni dio,
crveno je označena putanja, 227km.
gf

Otok Tenerife je 80x50km, oko 2000 km^2, dakle, desetak puta veći od mog
jadranskog otoka. Ali, smješten je u Atlantiku, pa njime vladaju neke druge
klimatske zakonitosti nego one na koje sam naviknut, pa je i taj dio priče
bio potpuno iznenađenje. Npr., nebo se uglavnom tek poslije podne raščisti od
jutarnje magle i oblaka koji uglavnom stoje zakačeni za rub kaldere na oko
2000m i sjeverni dio otoka.

Naš glavni junak danas, Vulkan Teide, je priča za sebe. Današnji vulkan je tek
mladi naraštaj na prethodnom, mnogo višem vulkanu, koji je prosjeo-otud tolika
kaldera naokolo.

Napali smo ga odmah drugog dana-jer sam jedino za taj dan uspio dobiti propusnicu
na vrh. Naime, treba ju zatražiti (čitaj, platiti, online) par mjeseci unaprijed, a i onda ju
nije lako dobiti, jer ih, čini mi se, uglavnom zakupe tour operatori i vodiči, i onda
vam na kraju preostane jedino platiti si neku turu s vodičem na vrh. Ali na
sreću, kao i za sve drugo na otoku, cijene su vrlo pristupačne čak i za džep
(ponovno) istočno-evropskog astrosailora. Konkretno, karta za žičaru sa 2200 na
3500m će vas koštati 27 eur, tura s propusnicom i vodičem je 34 eura. Bez
propusnice ne možete ući na stazu br.10, jedinu koja vodi od gornje stanice žičare
do vrha.
gf

Provjeravaju osobne dokumente, tako da se ne možete provući.

Poseban problem može biti dolazak do žičare: ima jedan autobus dnevno, i on
dolazi prekasno za turu, a organizacija prijevoza od hotela, koja je
jeftina, i košta svega 11 eur, je nepouzdana: platio sam ju online, ali su
me naknadno, 12 sati prije polaska, obavijestili da nema dovoljno
zainteresiranih i da si moramo sami organizirati tih 40 km od 0 na 2200m!
Jedino što vam preostaje u toj situaciji je iznajmiti auto-taksi bi vas
koštao kao 3 dana rent a cara!

Na sreću, cijene najma auta su također razumne, pa za 130 eur možete iznajmiti
auto na 5 dana. Preporučam takvo rješenje za prvu posjetu otoku, jer ćete ga tako
najlakše obići. Mislim da bih u drugoj posjeti ostao pri autobusima, jer smo nakon
tjedan dana shvatili kako im radi taj sistem i da se da, ako se želi prehodati neke od
dužih i ljepših staza, sasvim razumno prevesti se autobusima, pa se ne treba vraćati
na isto mjesto, što je za mnoge ture neizvedivo u jednom danu, i/ili nepraktično.

Dakle, u rano jutro sjedamo u "našu" Toyotu (preporučam uzeti ne najmanji
auto, jer su usponi poprilični i trebat ćete svaku konjsku snagu koju vam
vozilo nudi!-razlika je 10-20 eur, isplati se!) i upućujemo se prema našem
današnjem cilju:
gf

Vožnja prema njemu je kao vožnja Rd.66, Arizona. Sad će odnikud izjahati Clint
Eastwood, snimajući idući spaghetti western.
gf

gf

Raslinje je ...u stilu: ovo je moje visine
gf

Vožnja žičarom, visinskih oko 1200m, traje 8 minuta. Pogledi su fantastični.
gf

Zadnjih 200 (visinskih) metara treba prijeći pješice.
gf

Čini se jednostavno, i stvarno nije zahtjevno, osim što se osjeća da ste visoko i ne
da fali zraka, nego osjetite da ste u 8-moj brzini kad bi morali biti u 2-goj i nemate baš
snage kao obično za takvu šetnju. Preporučam hodati polako, ono što bi slovenski vodiči
po Alpama nazvali "zmerna hoja". Na par mjesta se osjeća-i vidi-sumporne pare u zraku,
a ima i mjesta gdje se gurne ruku u rupu u stijeni i treba ju brzo izvaditi, vruće!

Nakon vrha
gf

spustili smo se na južnu stranu otoka... Plažu Las Americas i
područje oko nje, koje je Las Vegas Tenerifea neću spominjati...samo smo se
provezli tamo, nije nas vuklo da stanemo, čak ni slikamo, nakon ljepota brda kroz
koja smo prošli. Da se osvježimo, potražili smo radije neko ugodnije mjesto, i tako
stigli do Las Galletas, manjeg sela na južnom vrhu otoka. Tu smo dobili i nešto što
je postalo moja omiljena narudžba na Tenerifeu: barraquito.
gf

Kava s likerom od naranče, komadićem limunove kore i malo cimeta na šlagu.
Jaaaako fino, čak i za ljubitelja kave i čiste kave i nikakvih kavosličnih mikseva. Vrijedno
započinjanja nove religije, barraquito-ispijača.

Nastavak slijedi.

- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.05.2016.

Grob na Vučjem dolu

Nesvakidašnje je za već poznatog autora da se prezentira kratkim
pričama tek nakon par cjelovitih romana. Milan Jovanović je svojom prvom
zbirkom priča "Grob u Vučjem dolu" učinio upravo to.

Priče ne djeluju kao ostaci ili okrajci, neiskorišteni u romanima. Više nalikuju
na (uspješnu) vježbu u pripovijedanju, ili pak ispunjenje obaveze koju rasni
pisac osjeća sve dok neku priču, koja mu se mota po glavi, ne ispriča.

Jovanovićeve priče su jednostavne, gotovo šture, pomalo vuku na starovremenska
"žitija", a opet, pričaju o modernom vremenu, koje im diktira tempo.

Advokat kao iz Balaševićeve pjesme; blesavi činovnik
koji izlajava svoje vanbračne pustolovine; dadilja iz službe u bogatoj
beogradskoj porodici; partizanka koja odluči ostariti u kolibi u izoliranoj
šumi, kao neki lik iz Spaghetti westerna Clinta Eastwooda. Djeluje kao ne
baš prezanimljiva lista likova, ali u par desetaka stranica, MJ im uspije
udahnuti zanimljive životne dileme, raskršća i životnost.

Jovanovićevo pričanje daje za misliti... kao npr. "rentgenska snimka" onih
par likova koji se pojave na nekom bogečkom sprovodu.

Svaka egzistencija na ovome svijetu ima svoju važnost, već time da je
ostvarena, i nije ju lijepo ignorirati. MJ uspješno izdvaja iz rijeke
vremena par takvih postojanja i daje nam ih na poklon, uvezene u
jednostavni, nepretenciozni svezak, gledano izvana, ali i iznutra.

Za ovu zbirku tekstova je dobio uvaženu srpsku književnu nagradu. Mojim
mišljenjem, zasluženo.

- 01:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.05.2016.

Zbunjole

Ima jedno raskršće u Varšavi koje me uvijek zbuni:
gf

Baš zbuni, ono, kao kad na ulici sretnete nekog tko jako naliči vašem dragom, pokojnom prijatelju.

Ili, idem ujutro na posel a ovaj je, očito, isto na poslu:
gf

Meni on djeluje kao asirijski špijun, poslao ga Nabukodonosor. A vama?

U centru Varšave, tog post-komunističkog jada od grada, ovakve zgrade me isto zbune:
gf

Zašto kod nas u perfektnorazvijenomuberkulturnom Zg nema takvih, nego sve neke koje glume velikogradske zgrade?
Post-krležijanska ostavština?

Sjedneš na avion nakon posla, pa malo na metro i eto te negdje sasvim drugdje:
gf

To baš i nije Varšava, mislim da ste odmah skužili. Da vidimo hoće li netko pogoditi...

- 00:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 03.05.2016.

Mačak na grani

Što radi ovaj mačak na drvetu? Luka v prozor iza kojeg je neka lipa "mislim da sam
vidio micu macu"?? Čeka da naraste lišće, pa će onda bit i neko gnijezdo a u
njemu...proljetna slastica?
gf

Proljeće, da...skoro japanski stil:
gf

Drveće pred institutom se također probudilo iz grafičke faze:
gf

Vještice se isto okupljaju... dogovaraju kako popapriti rep Vragu:
gf

Ja sam od duuugog poljskog vikenda (ovdje je i 3. maj praznik, "Dan Konstitucije=Ustava", pa je
većina trudbenika spojila dane i eto ti 4 dana slobodnog!) pobjegao pod most
gf

na plažicu nad Vislom:
gf

Ako želite obnoviti sjećanja na klasičnu radničku klasu, dođite u Poljsku
oko Prvog maja. Tu ta (pod?)vrsta ljudi još nije otišla u raj, ima još posla
za njih. Piju svoje pivo i votku i mašu zastavicama, deru se po ulicama noću
i danju...zašto i ne bi, imaju neku perspektivu. Makar iduće pivo, ili votku, kud ćeš
više!

S nekim svojim sjećanjima osjećam se kao dinosaur, iz neke pradavne epohe...sad će
iz gustiša iskočiti velociraptor u obliku Mike Špiljaka ili triceratops Šuvar! A čuje se i topot
Debelog Staneta! Aaaaaaaa!

- 18:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se