Pregled posta

Tenerife i njegov vulkan

Ljudi koji me znaju, znaju i da ako mi predlože nešto kao "... otok...", da
ću je u pola mikrosekunde reći "da", ma bilo to i na drugom kraju treće
galaksije od kraja Svemira.

Dakle, kao posljedica jednog takvog pitanja, došlo je i moje putovanje na
otok koji mi nije bio ni u noćnim morama, a kamoli svijesnim planovima:
Tenerife. Najviše brdo u Španjolskoj, a zapravo i u cijelom Atlantiku, i još
vulkan, i na otoku...tko bi odolio? Dakle, malo ću vas provesti (i) tim otokom.

Za početak, aerodrom s kog smo krenuli je bio nov za mene: Graz. Lijep,
mali, funkcionalan aerodrom, mislim da uglavnom opslužuje charterske letove.
Autobus Zagreb-Beč će vas sa linije Međugorje-Zagreb-Varaždin-Beč dovesti u
Graz. Uzmete taksi do aerodroma i spremni ste za let. Zašto ne sa Plesa?
Zagreb? Valjda preko Beograda, jer to nam je borba naših upornih dičnih
gospodarstvenika dala, da se sada i za Dubrovnik više leti preko Beograda
nego preko Zagreba. Volim naše uspješne godpodarstvenike.

Nakon 4 i pol sati leta, kad slijećete na Tenerife, čini vam se da ste došli do
neke druge planete. Visoka, stvarno visoka (3718m) špica vulkana, koja sjedi
usred ogromne kaldere promjera 16 kilometara, je nestvarna, kao da ste oko
područja Olympus Mons na Marsu, najvećeg vulkana u Sunčevu sustavu.

Evo kako to izgleda kad se približavate otoku:

Na Tenerife raslinje je, kao i obično kod vulkanskih otoka, dosta nejednoliko
raspoređeno. Sjever otoka je zelen, središte i jug su suhi, spaljeni, kao
Arizona. Pročitao sam da je riječ zapravo o tri otoka vrlo različite
geološke prošlosti (i starosti), koje su tek vulkani spojili u jedan otok.
To se i vidi na stijenama i raslinju, različiti su. Danas vam pokazujem centralni i južni dio,
crveno je označena putanja, 227km.

Otok Tenerife je 80x50km, oko 2000 km^2, dakle, desetak puta veći od mog
jadranskog otoka. Ali, smješten je u Atlantiku, pa njime vladaju neke druge
klimatske zakonitosti nego one na koje sam naviknut, pa je i taj dio priče
bio potpuno iznenađenje. Npr., nebo se uglavnom tek poslije podne raščisti od
jutarnje magle i oblaka koji uglavnom stoje zakačeni za rub kaldere na oko
2000m i sjeverni dio otoka.

Naš glavni junak danas, Vulkan Teide, je priča za sebe. Današnji vulkan je tek
mladi naraštaj na prethodnom, mnogo višem vulkanu, koji je prosjeo-otud tolika
kaldera naokolo.

Napali smo ga odmah drugog dana-jer sam jedino za taj dan uspio dobiti propusnicu
na vrh. Naime, treba ju zatražiti (čitaj, platiti, online) par mjeseci unaprijed, a i onda ju
nije lako dobiti, jer ih, čini mi se, uglavnom zakupe tour operatori i vodiči, i onda
vam na kraju preostane jedino platiti si neku turu s vodičem na vrh. Ali na
sreću, kao i za sve drugo na otoku, cijene su vrlo pristupačne čak i za džep
(ponovno) istočno-evropskog astrosailora. Konkretno, karta za žičaru sa 2200 na
3500m će vas koštati 27 eur, tura s propusnicom i vodičem je 34 eura. Bez
propusnice ne možete ući na stazu br.10, jedinu koja vodi od gornje stanice žičare
do vrha.

Provjeravaju osobne dokumente, tako da se ne možete provući.

Poseban problem može biti dolazak do žičare: ima jedan autobus dnevno, i on
dolazi prekasno za turu, a organizacija prijevoza od hotela, koja je
jeftina, i košta svega 11 eur, je nepouzdana: platio sam ju online, ali su
me naknadno, 12 sati prije polaska, obavijestili da nema dovoljno
zainteresiranih i da si moramo sami organizirati tih 40 km od 0 na 2200m!
Jedino što vam preostaje u toj situaciji je iznajmiti auto-taksi bi vas
koštao kao 3 dana rent a cara!

Na sreću, cijene najma auta su također razumne, pa za 130 eur možete iznajmiti
auto na 5 dana. Preporučam takvo rješenje za prvu posjetu otoku, jer ćete ga tako
najlakše obići. Mislim da bih u drugoj posjeti ostao pri autobusima, jer smo nakon
tjedan dana shvatili kako im radi taj sistem i da se da, ako se želi prehodati neke od
dužih i ljepših staza, sasvim razumno prevesti se autobusima, pa se ne treba vraćati
na isto mjesto, što je za mnoge ture neizvedivo u jednom danu, i/ili nepraktično.

Dakle, u rano jutro sjedamo u "našu" Toyotu (preporučam uzeti ne najmanji
auto, jer su usponi poprilični i trebat ćete svaku konjsku snagu koju vam
vozilo nudi!-razlika je 10-20 eur, isplati se!) i upućujemo se prema našem
današnjem cilju:

Vožnja prema njemu je kao vožnja Rd.66, Arizona. Sad će odnikud izjahati Clint
Eastwood, snimajući idući spaghetti western.

Raslinje je ...u stilu: ovo je moje visine

Vožnja žičarom, visinskih oko 1200m, traje 8 minuta. Pogledi su fantastični.

Zadnjih 200 (visinskih) metara treba prijeći pješice.

Čini se jednostavno, i stvarno nije zahtjevno, osim što se osjeća da ste visoko i ne
da fali zraka, nego osjetite da ste u 8-moj brzini kad bi morali biti u 2-goj i nemate baš
snage kao obično za takvu šetnju. Preporučam hodati polako, ono što bi slovenski vodiči
po Alpama nazvali "zmerna hoja". Na par mjesta se osjeća-i vidi-sumporne pare u zraku,
a ima i mjesta gdje se gurne ruku u rupu u stijeni i treba ju brzo izvaditi, vruće!

Nakon vrha

spustili smo se na južnu stranu otoka... Plažu Las Americas i
područje oko nje, koje je Las Vegas Tenerifea neću spominjati...samo smo se
provezli tamo, nije nas vuklo da stanemo, čak ni slikamo, nakon ljepota brda kroz
koja smo prošli. Da se osvježimo, potražili smo radije neko ugodnije mjesto, i tako
stigli do Las Galletas, manjeg sela na južnom vrhu otoka. Tu smo dobili i nešto što
je postalo moja omiljena narudžba na Tenerifeu: barraquito.

Kava s likerom od naranče, komadićem limunove kore i malo cimeta na šlagu.
Jaaaako fino, čak i za ljubitelja kave i čiste kave i nikakvih kavosličnih mikseva. Vrijedno
započinjanja nove religije, barraquito-ispijača.

Nastavak slijedi.

Post je objavljen 30.05.2016. u 22:00 sati.