Zoran Oštrić

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

30.11.2011., srijeda

Boljkovac na slobodi

Jednominutni zapis

Hrvatski antifašisti: Josip Boljkovac, Martin Špegelj, Stipe Mesić, Franjo Tuđman

Ustavni sud poništio je odluku o pritvoru Josipa Boljkovca (91), kao i odluku o pokretanju istrage za ubojstva civila u svibnju 1945..

Slanje voda specijalaca da hapse starca bilo je groteksno. To je bio predizborni potez ministra Tomislava Karamarka, koji se kandidira za vođu desnice.

Nema sumnje, da su pripadnici pobjedničke vojske i nove komunističke vlasti tijekom 1945. počinili masovne zločine. Ubijani su vojni zarobljenici, kao i stvarni ili potencijalni politički protivnici.

Drugo je međutim pitanje, postoje li osnove za pošteno suđenje. Mora se dokazati osobna krivica. Nema više "narodnih sudova" iz 1945. ili "prijekih sudova" iz 1941..

Još prije desetak godina, vidio sam neke prijave koje je podnijela udruga "Hrvatski domobran". Stekao sam utisak da su svjedoci, ispitivani u ono doba, proizvoljno dodavali konkretne optužbe protiv živih i u javnosti poznatih osoba. Dokumenata nema. Obrana ima pravo na unakrsno ispitivanje svjedoka. A ako je neki svjedok još živ, nakon 67 godina to naprosto nema smisla.

Stekao sam utisak da nema suvisle optužbe, koju bi neki sud mogao prihvatiti.

Kao ljevičar, osuđujem ono što su komunisti radili 1945.. Odbacujem i osuđujem ideologiju lenjinizma, koju su slijedili. O tome ću pisati u knjizi "Demokracije", koja će se pojaviti u travnju 2012..

Ali to ne poništava činjenicu, da je antifašizam jedan od stupova moderne Europe, te da moramo biti ponosni na antifašističku borbu hrvatskog naroda, u suradnji sa srpskim i drugim antifašistima.

"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.

Posjetite mrežna sjedišta:
ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj

- 05:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.11.2011., ponedjeljak

Pridruži se ili podupri: Inicijativni odbor Zajednice ateista - sekularnih humanista

Prenosim s bloga sekularnihumanizam.wordpress.com.

Inicijativno odbor Zajednice ateista - sekularnih humanista ima prvu javnu akciju 9.-10. prosinca, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Bit će postavljen štand, na kojem ćemo dijeliti tiskane materijale, razgovarati s građanima, prikupljati članove i donacije. Akcija će biti najavljena na tiskovnoj konferenciji dva dana ranije.

Svi koji se žele priključiti i sudjelovati, kao članovi Inicijativnog odbora ili simpatizeri i podupiratelji, neka se jave e-mailom na sekularnihumanisti(at)gmail.com.

Ako koristite facebook, lajkajte stranicu Sekularni humanisti.

Ako želite pomoći sada:

A) trebat će još ljudi za dežuranje na štandu. Treba biti barem dvoje u svakom trenutku, računajući sa smjenama od oko tri sata, treba desetak ljudi.

B) pokrili smo trošak za iznajmljivanje štanda, ali za tisak materijala imamo
ograničena sredstva, zasad samo za fotokopiranje c/b. Htjeli bismo tiskati letak s osnovnom informacijom u boji u 5.000 primjeraka, to je 1.700 kn, a gledamo mogućnosti da bude jeftinije, vidjet ćemo tijekom ovoga tjedna. Možete nešto donirati - pogledajte broj računa ovdje pod "Donirajte!", ili u gotovini na štandu (dakako, uz potvrdu). Također, i za druge osnovne troškove, u inicijalnoj fazi, potrebne su donacije.

(Sudjelovati na način da financijski pomognete društvene aktivnosti - vitalna je stvar. Društvene akcije često propadaju zbog toga jer oni, koji rade, još moraju i troškove plaćati iz svog džepa. Jedan sad rada, recimo stajanja na štandu, neka vrijedi 30 kuna. Na svaki sat rada volontera, trebalo bi biti deset donacija po 30 kuna. Tako to funkcionira u zemljama s razvijenom kulturom aktivnoga građanstva i organizacija civilnoga društva.)

C) Razne druge prateće aktivnosti i ideje, sada i kasnije - javite se! Ovo nije jednokratna akcija, nego rad na dulji rok. Buduća Zajednica ateista - sekularnih humanista trebat će napraviti petogodišnji plan rada 2012.-2016..

- 06:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2011., srijeda

Nakon partitokracije: sudionička ili predstavnička demokracija?

Preneseno s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.

U sridu! - Tjedna kolumna Zorana Oštrića

Predizborna kampanja u punom je jeku. Nije naročito zanimljiva. Ono bitno, svima je jasno: vlast će preći u ruke "Kukuriku koalicije". Zanimljiva su pitanja: Hoće li osvojiti apsolutnu većinu zastupnika? Koliko nisko će HDZ potonuti? Tko će i koliko od "trećih" osvojiti mandata?

To će ovisiti o nekoliko posto birača, koji će se domisliti ili predomisliti u zadnjim danima. Političari se sada za njihove glasove bore. A dobro je, smatram, da neki od nas stoje sa strane i promišljaju sa stajališta dugoročnih trendova.

Po mom sudu, događaju se dublji, važniji društveni tijekovi, nego što se to iz ove političarske pjene na valovima može isčitati. Ispod valova, razigranih ili podivljalih, morske struke teku polako, ali postojano. Nazire se mogućnost, da se nešto stvarno promjeni u hrvatskome društvu, a ne samo u politici. Nakon četrdeset godina blokade društvenih potencijala.

NE SAMO JEDNA DEMOKRACIJA!

99 posto

Prije mjesec dana, počeo sam raditi na knjizi s naslovom "Demokracije" (u množini!), u kojoj namjeravam razjasniti razne kontroverze oko toga pojma. One su ponovno postale aktualne pred i nakon prosvjeda 15. listopada, kad je zahtjev za "direktnom demokracijom" ušao u širu javnost i masovne medije i o njemu se počelo raspravljati kao nečem normalnom. Tako je i u svijetu: pokret "Prava demokracija sada!" gerilski se ubacio i u sjedište svjetskoga kapitalizma, te pripremaju prosvjede širom svijeta na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca (bit će i u Zagrebu; i bit će tamo naravno i ZelenaPolitika.Info - dapače, pripremno, i dan ranije!).

Želio bih pridonijeti razjašnjenju niza složenih pojmova koji se uz demokraciju vežu (atributi: direktna, parlamentarna, plebiscitarna, narodna, participativna, deliberativna...). Sagledavati ne samo kakva situacija jest, nego i kakve su tendencije, kakvi su mogući smjerovi kretanja i poželjni načini djelovanja. Na način "teorije u akciji": obnoviti tradiciju kritičke teorije društva, koja je od 1980-ih zaglibila u kulturološkoj močvari i "dekonstruktivističkoj" proizvoljnosti. Iskusni aktivist koji promišlja ono što čini, teoretičar koji ne želi zbilju samo razumijeti, nego je i mijenjati (koliko god to bilo "neznanstveno").

Uronio sam u literaturu i brojne bilješke, koje će kasnije trebati sklopiti u cjelinu. Rukopis će biti završen do 15. ožujka, a knjiga će se pojaviti ubrzo nakon toga.

GODINE NOVE: 1990 – 2000 – 2011

Ovdje ću ipak dodati nešto iz drugog kuta, ne na način teoretičara nego novinarskog kolumnista: manje obavezujuće, osobnije.

Situacija je slična kao prije 12 godina, pred izbore održane 3. siječnja 2000., kad je također bilo jasno da će se vlast promijeniti. Također, donekle slična kao u travnju 1990., kad smo, još uvijek ne vjerujući, svjedočili i sudjelovali u kampanji za prve slobodne izbore, i kad je bilo jasno, da će Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena izgubiti vlast.

Koliko mogu prosuditi, na osnovu onoga što čitam po glasilima i na svemrežju, postoji važna razlika: manje ima optimizma i očekivanja od nove koalicijske valde, nego prije 12 godina.

Tadašnja nas je vlast razočarala u prvim mjesecima svoga djelovanja, odbijajući izvršiti neke reforme u ekonomiji i politici, koje su bile nužne. (O temama promjene ekonomske koncepcije i strategije, aktualnim prije deset godina i danas, pisat ću slijedeći tjedan.)

Danas, ljudi kao da su unaprijed spremni, da budu razočarani. (Bar je takav moj utisak; ali nažalost, ne postoje neka sociološka istraživanja, koja bi nam mogla dati širu osnovu za procjenu. Društvene znanosti u Hrvatskoj, zbog minimalnog financiranja i drugih razloga, daleko su od nivoa koji bi bio potreban, da bismo sebe objektivnije sagledali. Djelujući, moramo pipkati u mraku.)

Taj je pesimizam loš, sa stajališta situacije; ali možda je dobar, sa stajališta moguće promjene. Ako smo konstantno razočarani u političarima, možda je došlo vrijeme da razmislimo o sebi samima. Moj je sud da od političara i dalje previše očekujemo, što pridonosi tome, da ne dobijemo ni ono što treba očekivati.

"DIREKTNA DEMOKRACIJA" I DIKTATURA PARTIJE

"Želimo demokraciju!" bila je parola, s kojom smo kretali u borbu za političke i društvene promjene 1989.. Živjeli smo, vrijedi podsjetiti, u sustavu "socijalističke demokracije", koji je sebe nazivao "direktnom demokracijom" (u Programu Saveza komunista Jugoslavije iz 1958., u Kardeljevim knjigama iz 1970-ih koje su "prorađivali" u političkim školama, u moru apologetskih tekstova).

Postojali su neki elementi demokratičnosti, ali sustav je u cjelini bio autokratski. Ljevičari na zapadu, razočarani "realnim socijalizmom" Sovjetskog saveza i njegovih satelita, ulagali su od 1960-ih velike nade u jugoslavensko socijalističko samoupravljanje. Danas je to zaboravljeno. Stidimo se. S pravom. Danas u svijesti ljudi nije ostalo ništa, osim malo nostalgije; ne za samoupravljanjem, nego za višom socijalnom sigurnošću od dašnjeg kumovskog kapitalizma. .

Kako su 1980-ih pisali "krizolozi", koji su se nasuprot službenim "stabilizatorima" zalagali za reforme, postojala su dva paralelna sustava: samoupravni, koji je zaista omogućavao neke demokratske oblike i odlučivanja, i jednopartijski, autokratski, gdje se odlučivalo odozgo na dolje.

A u svim kritičnim situacijama, ako bi dva sustava došla u konflikt, prevladavao je potonji. Faktička diktatura Komunističke partije Jugoslavije diskreditirala je ideje, koje je sama formalno zastupala. Jednako kao što je Lenjin uništio ideju "vladavine sovjeta" temeljitije, nego što bi to bilo koji kontrarevolucionar mogao.

U ime "socijalističke demokracije" gušeni su svi zahtjevi za "formalnim" demokratskim mehanizmima, koji su se javljali još od početka 1950-ih godina: slobodni izbori (više kandidata, mogućnost kandidiranja mimo službenih "koordinacija", mogućnost da kandidati oblikuju svoje programe i predoče ih biračima...), sloboda medija, sloboda udruživanja, sloboda zbora i govora... Sve su to, objašnjavali su nam, prevaziđeni, buržoaski oblici.

LJUDI ŽELE BANA, A NE DEMOKRACIJU

Ban brani Jeans

Od početka 1989., počele su se osnivati nove, autonomne, "alternativne" političke organizacije. Tijekom te godine, srušen je Berlinski zid. U Sloveniji je tranzicija tekla mirno: partija je odustala od represije, Savez socijalističke omladine prerastao je u samostalnu političku stranku, stvarale su se nove stranke; a svi zajedno pružali su otpor nastojanju JNA da uništi pluralizam, koji su već prihvatili kao normalan. U Srbiji je pak na vlast došao nacional-socijalistički pokret, koji je proklamirao ratovanje kao primjereno sredstvo ostvarivanja nacionalnih ciljeva.

Ujesen 1989., istakli smo zahtjev za slobodnim izborima. Početkom prosinca, započeli smo prikupljanje potpisa, sve "alternativne organizacije" zajedno, u cijeloj Hrvatskoj. U dva tjedna, prikupljeno je 150.000 potpisa. Nije to bilo lako: ljudi su se još uvijek bojali. Nitko nije znao što nosi sutrašnica.

A već prije završetka akcije, Savez komunista Hrvatske, na svojem kongresu, iznenadio nas je svojom odlukom da zahtjevu izađe ususret. Zaista, donijeli su odluku da će legalizirati nove stranke i udruge, te dozvoliti slobodno kandidiranje na izborima i slobodnu i poštenu kampanju. To su i proveli.

Jedan mi je detalj međutim toga napetoga prosinca ostavio okus gorčine. Paralno akciji prikupljanja potpisa za demokraciju, 15 dana u cijeloj Hrvatskoj, Hrvatski socijalno-liberalni savez pokrenuo je skromnu akciju prikupljanja potpisa za vraćanje spomenika banu Jelačiću na tadašnji Trg republike u Zagrebu. U jednom danu, na jednom mjestu, prikupili su 70.000 potpisa. U jednom danu, na jednom mjestu!

Prigušivao sam tada u sebi gorku pomisao: "Narod želi bana, a ne demokraciju". I tako je na izborima glasovao: izabrao je najtvrđe, konzervativne autoritarce (uz "pomirbu" partizana i ustaša i pokorno povlađivanje velike većine inertnih "domobrana"). Tada sam pisao (u slovenskoj "Mladini", čiji sam bio dopisnik) da smo faktički imali izbor između tri komunističke partije (po mentalitetu, ne programu!): jedne iz 1990. (Račanove), druge iz 1970. (Savka i Mika, tj. tadašnja Koalicija narodnog sporazuma) i treće iz 1950-ih (HDZ).

Dobili smo "bana", autoritarnog vođu, koji je preuzeo sve konce upravljanja državom i strankom, koja se ponašala kao faktički nasljednik komunističke partije (ni podudarnost u imenima - "komunistički" znači "zajedničarski" - nije slučajna).

OD AUTOKRACIJE KA PARTITOKRACIJI

Da se ne izgubim u detaljima, nakon Tuđmanove smrti i izbora 2000. godine, dolazi do promjena sustava. Ovlasti predsjednika su smanjene i on više nema na raspolaganju partijski mehanizam paralelne vlasti. Središte političke vlasti seli u Vladu, koja je sastavljena od više stranaka, tako da presudne odluke donosi koordinacija vladajućih stranaka. Oko njih se pak roje različiti lobisti i "klijenti", koji se bore za brojne posebne interese. Zajednički interes na zastupa nitko.

Centri moći van politike, u privredi ("gospodarstvu"), koji su 1990-ih bili o državi odnosno politici ovisni, u znatnoj su se mjeri osamostalili, iako ne potpuno. Mreža uzajamnog potpomaganja centara moći u politici i u privredi, koju smo nazvali "hobotnicom", ostala je. Ponekad dominira privreda, ponekad politika, ali bitno je, da si uzajamno pomažu. Nije to nikakva naša specifičnost: to je sustav zvan "crony capitalism", "kumovski kapitalizam", koji postoji i u SAD i na Tajvanu i u Kazahastanu, uz varijacije naravno.

Vlada oligarhija. Uz kumove tu su "klijenti" nižeg nivoa, koji dobiju neku siću, ponekad i više kad ozbiljnije zagalame. Svi smo umreženi. Svi gledamo svoj interes. O općem interesu ne brine nitko. (Pogledajte moj članak "Ekonomija kapanja": zašto zapravo ne želimo kraj korupcije)

Povratak HDZ-a na vlast značio je učvršćivanje sustava vladavine stranaka - partitokracije. Ivo Sanader pokazivao je odlične vještine komunikacije i manipuliranja, ali nije imao onu karizmu, koju je imao Franjo Tuđman. On je bio tipičan partitokrat: imao je moć zato, jer je došao na čelo HDZ-a, dok je ranije HDZ imao moć jer je karizmatski lider bio na njegovom čelu. Gubitkom položaja, brzo je izgubio i moć, kao i njegov nekadašnji suparnik Ivić Pašalić.

To je ono, što imamo danas. Frustrirani smo, nezadovljni. Ljudi se opredjeljuju za ovu ili onu stranku na izborima, ali generalno, strankama ne vjeruju. Nije to ništa neobično. Stranke su »neželjena djeca demokracije«, kaže jedna suvremena studija. Ali iskustvo pokazuje da su neizbježne.

Stranka znači podjelu ("pars"). Nasuprot tome, demokracija bi trebala biti vladavina demosa kao cjeline. Cjelina je više od puke sume dijelova, ali ne bi se smjela nametnuti dijelovma kao jedina bitna; to se zove totalitarizam. Ta je opasnost latetnsa u svakom pozivu da bi "svi Hrvati (ili "građani Hrvatske", svejedno!) trebali biti jedinstveni". Cijena "jedinstvenosti" je uvijek, da se treba obračunati s onima koji se ne uklapaju, po ovom ili onom, stvarnom ili proizvoljnom kriteriju.

Ali, ako postoje samo dijelovi, ne postoji uopće "demos", narod. I tako se svi zajedno gušimo u paralizi između dva pola. Sustav kakav je danas djeluje, svakome negdje nešto "kapne" preko nekog kumstva ili neke klijentelističke akcije, ali sveukupno, djeluje s vrlo niskom učinkovitošću i zato smo svi zajedno znatno siromašniji, nego što bismo mogli biti.

RJEŠENJE - PLEBISCITARNO IZGLASANI VOĐA?

Ovo je demokracije. Prihvatite me ili idite

Ovo je demokracije. Prihvatite me ili idite

Tijekom 2009. godine, objavio sam seriju tekstova na temu krize partitokracije, ukazujući na trendove razvoja. Ono što je bitno za uočiti je da nije samo narod nezavoljan: važnije dosad bilo nezadovoljstvo bitnih dijelova oligarhije, što je i dovelo do "borbe protiv korupcije", na način da se sam sustav ne ugrozi. Političari su postali preskupi; treba im sniziti cijenu. (Pogledajte npr. tekst Kapitalisti su odbacili stranke i traže novog lidera)

Jedan od poznatih izlaza iz ćorsokaka partitokraije je uzdizanje jednog vođe, lidera sa demokratskom legitimacijom (što se može lako pretvoriti u otvorenu diktaturu), koji će ponovo koncentrirati moć u svojim rukama, te suzbiti partikularizam stranaka. Taj sustav naziva se "plebiscitarna demokracija". Ne treba je brkati s "direktnom demokracijom". Narod ovdje "direktno" bira vođu (umjesto indirektno, preko glasovanja za stranke), koji onda vlada samostalno.

Taj je sustav jednostavan i može biti zavodljiv. Možemo ukazati na brojne aktualne primjere, uz varijacije, koje se mogu svidjeti konzervativcima, liberalima ili socijalistima, u Rusiji, Singapuru, Venezueli, zatim Italiji do jučer, Bugarskoj idr..

Ono što je pogodno, sa stajališta sadašnjih moćnika, jest da je promjena političkog sustava moguća, a da se u strukturi odnosa moći u društvu ništa bitno ne promijeni. Oko vođe, rojit će se lobiji i klijenti; sustav će pojednostaviti i pojeftiniti uklanjanjem strančarenja, tj. smanjivanjem broja posrednika.

S druge strane, narod može biti zadovoljen populističkom retorikom i obredima, te manje ili više "siće" koje dobiva preko klijentelističkih mehanizama (više tamo, gdje više ima, npr. prihoda od nafte). Sjetite se npr. kulta Evite Peron, odlično oslikanog u mjuziklu s Madonom u glavnoj ulozi, gdje je ta kontradiktornost istaknuta kroz komentare mladog Che Guevare (osobito scena u kojoj plešu valcer).

Tada su se u predsjedničkoj kampanji pojavili razni kandidati. U prvom planu je tada bio Milan Bandić. Kao što sam nedavno pisao, ostaje nam zagonetno zašto on nije nastavio svoj zalet nakon očekivanog, ali časnog poraza na izborima za predsjednika.

Kako se zaoštrava kriza u HDZ-u, svoju kandidaturu za novog vođu istaknuo je Tomislav Karamarko, u ulozi "šerifa" protiv anarhoidnih "indijanaca". Njemu, međutim, bar mi se tako čini, fatalno nedostaje ona bandićevska populistička dimenzija; narod će teško prihvatiti jednog žandara. Udvara se frustriranoj nacionalnističkoj desnici, koja je međutim mnogo manje utjecajna, nego što bi se po galami koju stvara moglo pomosliti. Slati vod specijalaca da hapse jednog devedesetogodišnjaka bio je jeftin spektakl; čini mi se da je svima bilo neugodno.

Kako sada stvari stoje, iako latentna mogućnost uzdizanja novog vođe postoji, partitokratski će se sustav održati. Mreža kumovskih odnosa donekle će se pročistiti, transakcijski troškovi koruptivnih procesa smanjiti, ali sustav će opstati. Najzad, koliko god neki od nas galamili, većina građana je još uvijek krotka. Ili su zadovoljni, ili nisu dovoljno nezadovoljni, ili jednostavno ne vide mogućnost stvarnoga, sustavskoga napretka. Bolje je, smatra većina, i dalje se oslanjati na isprobanu metodu "veze i poznanstva" - većina nas može negdje iskopati neku VIP, ima nekog "kuma2, da nešto za sebe iskamči. Za ideale ginu budale.

IPAK, MOŽDA, NEŠTO NOVO?

Ipak, iako sam možda naivni idealist tj. budala, čini mi se da zamijećujem nova kretanja. Ne nerviram se što nema promjena u nekoliko mjeseci ili nekoliko godina; stvarne promjene traju dulje, prenagla promjena samo šteti i izaziva reakciju.

Spomenuo sam gore četrdeset godina društvenih blokada. Imam na umu, naravno, razdoblje od obračuna s "hrvatskim proljećem", a također i drugi niz obračuna koji se početkom 1970-ih događau u Jugoslaviji, gdje su rušena reformska republička vodstva (liberali u Srbiji, Stane Kavčić u Sloveniji, Koste Crvenkovski u Makedoniji idr.).

Naslov jednog "krizološkog" zbornika iz 1980-ih je "Kriza, blokade i perspektive". Mislim da onaj sustav, koji je napravio sprdačinu od istaknutih ideala i blokirao stvaralačke snage društva, retroaktivno možemo nazvati "kumovski socijalizam".

Moja je teza, koju ću u knjizi pokušati detaljnije obrazložiti, da se u bitnim, društvenim odnosima zapravo ništa bitno nije promijenilo početkom 1990-ih, unatoč dramatičnoj političkoj promjeni. I dalje, uza sve promjene, osnovne društvene strukture, obilježene blokadama svuda oko nas (a i u nama samima, zbog naviknutih obrazaca ponašanja i razmišljanja), blokadama djelovanja i paralizom volje (uvelike je to ono tajanstveno, što zovemo "mentalitet").

Možda sam naivni idealist, možda sam (što je normalna ljudska slabost!) sklon vidjeti ono, što želim vidjeti, ali čini mi se, da sada, nakon četrdeset godina, vidim nade da se nešto, pomalo, počne mijenjati, ne samo na marginama.

Nakon što su studenti prije dvije i pol godine prvi put blokirali fakultete, napisao sam: Da, revolucija je počela! Upozorio sam: Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati.

NE VJERUJ NIKOME IZNAD TRIDESET PETE

Usprkos tome što je od masovnih Peripatetičkih prosvjeda proljetos ostalo samo nekoliko malih aktivnih grupa, usprkos promašaja s pokušajem prenošenja Plenuma FFZg na Jelačić Platz, usprkos tome što su male ljevičarske grupacije (vidi moj članak Tri nade za budućnost ljevice) učahurene u sebe, usprkos tome što mi se čini da se "Savez za demokraciju i socijalnu pravdu" Ivana Grubišića, organiziran oko jednog karizmatskog lidera, pokazao kao promašaj, sve su to greške koje će se neminovno događati.

Mnogi mladi bježe van zemlje, ili sanjaju da pobjegnu i život im u snu prolazi; neki će možda nešto bolje od svojih, i naših, života, od svoje i naše domovini, načiniti. Ne sutra, vjerojatno ni slijedeće godine, ali vjerujem da će nastati novi društveni pokreti i novi društveni i politički lideri, ukorijenjeni u društvenim pokretima kao istaknuti sudionici, a ne izdignuti kao populiisti ("demos", narod, je aktivni čimbenik, onaj kojem i po hrvatskom Ustavu pripada vlast i iz kojeg sva vlast izlazi, a "populus" je inertna masa sljedbenika) ili izgubljeni, kako glasi naslov jedne novije knjige, kao "akteri bez društva".

Mi stariji možemo biti samo savjetnici i učitelji (a učitelj mora biti svjestan, da će najbolji učenici često biti oni, koji ga ne slušaju; i ti će možda zapravo najviše koristi od njegovog podučavanja imati!). Ni po jada, da sam samo ja od onih 50+ pokazao političku nesposobnost! Ali naprosto ne vidim, da su drugi napravili nešto bolje.

ZA PARTICIPATIVNU, DELIBERATIVNU I PROSPEKTIVNU DEMOKRACIJU

Klaunovi za Jacu

Dakle, da konačno zaključim ovaj predugački tekst vraćanjem na temu iz naslova: moguća je plebiscitarna demokracija, a onda čak možda i autoritarni režim lažne demokracije; i zamišljivo je čak, da tako nešto u odnosu na ovo danas u mnogim aspektima bude napredak.

Mene to međutim ne zadovoljava. Mislim da takvi sustavi imaju ograničen domet, mogu biti učinoviti u zemljama koje imaju neke posebne prednosti, kao što Rusija i Venezuela imaju naftu i plin a Singapur položaj grada-države s velikiim okruženjem tržišta izvora. Moramo se odreći iluzija kako raspolažemo nekim velikim prirodnim bogatstvima. Nismo siromasi, ali nismo ni bogataši. Ono što imamo, moramo promišljeno koristiti. A da bismo to mogli, moramo rušiti blokade, moramo liječiti paralizu, moramo učiti da radimo timski, a ne da ili imamo Gazdu, ili tonemo u kaos.

Neće stranke riješiti ništa, iako bez njih nećemo moći. Ovi izbori nisu sami po sebi od ključnog značaja, iako je rušenje HDZ-a apsolutno nužno i korisno. S druge strane, kako sam nedavno upozorio, "direktnodemokratski fundamentalizam" može samo pokvariti šanse za napredak. Niz postojećih i novih metoda direktno demokratske pripreme i donošenja odluka, međutim, moramo poticati i razvijati.

Sustav, koji je moguć i realan, koji možemo razvijati postepeno a ne čekati jednu veliku Revoluciju, razvijajući sustav ali i navike, mijenjajući mentalitet u međusobnoj sinergiji, jest participativna (sudionička), deliberativna (prosuđujuća) i prospektivna (dalekosežna) demokracija. U su-dioničkoj demokraciji, korz deliberaciju i sagledavajući dalekosežno a to znači i cjelovito, svi dijelovi se uklapaju u cjelinu i pojam "demos" dobiva dublji smisao.

Ne smijemo dati izabranim predstavnicima da se uljuljkaju u svojim foteljama. Moramo im pisati, inzistirati da sudjelujemo u raspravama, galamiti pod prozorima, smijeniti ih ako ne valjaju.

Moramo inzistirati na tome, da se Zakon o referendumu promjeni - i to bez referenduma, jer to je besmislica: jednom smo prikupili 800.000 potpisa, molim lijepo, izglasajte to i točka! I onda stavljajte i sami barem jednom godišnje ključne teme na referendum, ne čekajte da vas natjeramo!

Moraju se stvarati nova autonomna udruženja građana i novi društveni pokreti, koji će pokrenuti "civilno društvo" iz današnje slijepe ulice "udrugaštva" ovisnoga od državne i EU sise.

Moramo, to je jedna od vitalnih stvari, biti mnogo više aktivni na lokalnom nivou, gdje se zapravo donose odluke koje nas sve pogađaju, a na izbore izlazimo u malom broju kao da nas se to ne tiče i u velikom broju krotko pristajemo, da mjesta u vijećima zauzmu krotki pripadnici drugog i trećeg ešalona velikih stranaka. Tu demokracija počinje, tu je baza bez koje ne ide!

Moramo inzistirati na transparentnosti vlasti, koristiti i razvijati "digitalnu demokraciju".

Moramo se uključiti u svjetske borbe, na način kako su to učinili studenti (međunarodni pokret za slobodno i emancipirajuće obrazovanje). Isčupati se iz samoskrivljene nezrelosti svojih kompleksa manje vrijednosti, koji vode do ksenofobije.

Učimo od najboljih. I nadmašimo ih. Mi to možemo.

ZA AUTONOMIJU GRAĐANSKIH INICIJATIVA: SAMOFINANCIRANJE

Ako vam se sviđa gore iznesena ideja o knjizi "Demokracije, uplatite donaciju od najmanje 50 kuna, a zauzvrat ćete dobiti potpisani primjerak knjige, kad bude tiskana!

Ovu donaciju možete uplatiti na posebni konto za taj projekt.

Primatelj: "Zajednica Humanitas", Zagreb
Broj računa: 2484008-1500181061 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija (knjiga "Demokracije")

Ovakav način samofinanciranja smatram načelno važnim za obnovu onoga, što zovemo "civilno društvo" u Hrvatskoj; to će biti tema kolumne "U sridu!" kroz dva tjedna, 7. prosinca.

Za održavanje ovoga sajta, možete uplatiti donaciju u bilo kojem iznosu na drugi konto.

Primatelj: "Zajednica Humanitas", Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija (ZelenaPolitika.Info)

- 07:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.11.2011., ponedjeljak

"U sridu!": pet analiza (najava)

Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.

Lajkajte nas na facebooku.

Prošloga tjedna najavio sam neke planove rada za slijedeću godinu i poziv za potporu. Zahvaljujem svima, koji su mi u posljednjih godinu i pol pomagali i surađivali. Tražit ću donacije i od institucionalnih donatora, zaklada i drugih, gdje ima šanse da nešto dobijem, ali kako sam rekao, ne želim doći u situaciju da više vremena trošim na pisanje projekata i izvještaja i lobiranje da se donacija dobije, nego na osnovnu djelatnost. Cilj mi je od osobnih donacija pokriti osnovne materijalne troškove i nešto za mene, a ako bude viška, moći ću širiti djelatnost - angažirati suradnike koji će dobiti i honorar, pripremiti tiskano izdanje, drugu izdavačku djelatnost, predavanja itd..

Razmišljajući o stalnoj strukturi djelovanja, zasad sam zaključio o dvije stvari, za koje mogu biti siguran, da ću ih održavati tijekom godine.

Prvo je tjedna kolumna, koja će ići srijedom, s naslovom "U sridu!" Koncepcija: jedan korak dalje od uobičajenog novinarskog komentara, ka teorijskom razmatranju praktičnih problema. "Teorija u akciji". Obnova tradicije kritičke teorije društva (i prirode, koliko je predmet i okvir ljudske djelatnosti). Uvijek imati u vidu kako načela, tako i praktične situacije. Prepoznati strukture i tendencije zbivanja, uočiti ono što je tek moguće i potaknuti na ono što se treba i može učiniti.

Zamislio sam, još u ovoj godini, seriju od pet napisa, koji kreću od prekosutra. Četiri polaze od četiri stupa zelene politike. Predviđeni red objavljivanja:

1. Nakon partitokracije: sudionička ili plebiscirtarna demokracija? (23. studenoga) (pogledajte moj članak na osobnom blogu: Za širi, a realni, model demokracije
2. S onu stranu neoliberalizma: Green New Deal, eko-socijalizam ili nešto treće? (30. studenoga) (pogledajte prezentaciju uz moje predavanje: Ekologizam i ekonomija)
3. Civilno društvo treći put među Hrvatima (7. prosinca)
4. Što nije u redu s pojmom "održivi razvoj" (14. prosinca)
5. Nenasilje kao djelovanje, stil i struktura (21. prosinca)

Nakon toga slijedi pauza oko Božića i Nove godine. Prvi komentar u 2012. godini pojavit će se 11. siječnja.

Ako vam se sviđa ideja - ako vam se sviđa ono što sam dosad radio i objavljivao ovdje, na svom blogu i drugdje - pomognite donacijom, bilo da se radi o deset kuna ili više! Možete uplatiti na:

Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
transakcijski račun: 2484008-1500180446 (Reiffeisen Bank)
Opis plaćanja: donacija za ZelenaPolitika.info

Također, svi koji imaju prijedloge ili žele surađivati, neka se jave - kao komentar ovdje, ili na e-mail zelenapolitika(at)gmail.com.

U petak i subotu, 9.-10. prosinca, udruga Zajednica Humanitas, kojoj sam koordinator, imat će štand na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, vezano uz Međunarodni dan ljudskih prava. Bit ću tamo veći dio dana, pa tko ima priliku, neka navrati!

Mir i dobro,

Zoran Oštrić
ZelenaPolika.info, glavni urednik

- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.11.2011., subota

Stipe Gabrić Jambo - kandidat zelenih!!!

AAAAAAAAARRRRRRRGGGGGGGHHHHHHH!
Jambo Zeleni!
Pocrvenio sam od stida. :(((

Nositelji naših lista: Stipo Gabrić Jambo

- 01:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.11.2011., utorak

Zelenit će se glasački listići!

Jupi! U mojoj izbornoj jedinici (drugoj) bit će čak tri zelene liste! Ajme kako će ih lijepo biti vidjeti na glasačkom listiću, poredane po abecedi::

- Zelena lista
- Zelena stranka
- Zeleni zajedno

Ajme kako će narod pohrliti da im svima da glasove! naughty

Ajme kako će to smiješno izgledati, kad se budu međusobno kefali na tiviju! headbang

Da budemo ozbiljni, pročitajte na alertonline.org moj članak Zelenoidi nastupaju... .

Dođite vi ljudi lijepo na ZelenaPolitika.info, bit će tu pametnijih stvari.

Pa ako vam se nešto svidi - donirajte nešto - deset kuna, sto ili tisuću. Ozbiljno mislim. Ako vam se sviđa što radim - pomognite mi, da mogu pokriti troškove poslovanja i života, a ako bude viška, ići će za širenje aktivnosti! Odite dakle na gornji link i potražite broj tekućeg računa. (Nadam se da ću s vremenom moći staviti na stranicu obrazac da se uplati on-line).

(Da - ovo je reklama - ovo je žicanje. Pa što? Fini termin je "socijalno poduzetništvo")

Namjeravam u iduća četiri tjedna, neovisno o izbornoj kampanji, objaviti četiri teksta, o tome kako ja vidim pravu "zelenu politiku" u Hrvatskoj danas, s gledišta četiri "stupa" zelenog svjetonazora, redoslijedom po trenutnoj važnosti KJTV:

1) Participativna demokracija (direktna, ali ne samo to!)
2) Socijalna pravda (ekonomija - suzbijanje neoliberalizma - i dalje od toga?)
3) Nenasilje
4) Ekološka mudrost (dugoročno gledano, najvažniji faktor. Što bez nafte idr.)

Uz to, radim na knjizi vezano uz temu jedan. Imam nešto novinarskih angažmana, ali ako se moram truditi da od toga zaradim dovoljno za život, ne bih mogao ovo, što "iz duše" želim, pisati.

Bio sam opet jučer na jednom sastanku, savjetovanje u organizaciji Zaklade za razvoj civilnoga društva. Stalno zadnjih desetak godina isti problem: sve "organizacije civilnoga društva" ovise 99% ili tu negdje od države, međunarodnih fondova i drugih "institucionalnih donatora". Pa sad novi aktivisti vide etablirane udruge kako dio sustava, protiv kojeg se bore.

Nezavisno financiranje vitalno je važno da se bude nezavisan. Jedna stara parola: "Budite aktivni - a ako ne možete, platite nama, da budemo aktivni!"

- 01:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.11.2011., utorak

Doktrina šoka: premijera filma

Večeras je u CineStar Branimir održana premijera dokumentarnog filma "Doktrina šoka", napravljenog po istoimenoj knjizi Naomi Klein.

Kalinić, Mršić, Mišak

(Bio je mrak u dvorani, snimao sam mobitelom, zato je slika tako loša.)

"Ogrebao" sam se za pozivnicu od prevoditelja filma na facebooku. thumbup

Poslije je bilo i nešto pića, popio sam deci bijelog vina i deci soka od borovnice, ali nije bilo ništa za jelo. Nadao sam se onim malim sendvičićima. :tuzan Nema veze, napravio sam ih si sam za večeru kad sam došao doma. cool

:

Film vrijedi pogledati. Napravljen je po strategiji "vizualnog šoka", "moderno" (ili možda postmoderno), na način spotova koji se brzo smijenjuju. Kratke sentence N. Klein koja drži predavanje, pa razni dokumentarni snimci uz glas naratora. Njene knjige (od "No logo" nadalje) prevedene su kod nas, pa neću sad razjašnjavati.

Nakon projekcije održan je razgovor s dvojicom, hm, stručnjaka: mr.sc. Zdravkom Mršićem (predstavljen kao "analitičar društvenih zbivanja", inače prvi ministar vanjskih poslova RH) i mr.sc. Pavlom Kalinićem, pročelnikom Ureda za upravljanje u hitnim situacijama (inače, hm, stručnjak za terorizam i razne katastrofe, poznat po ideji, prije tri godine, da grad Zagreb nabavi oklopna kola)..

Zanimljivo je da je Mršić optužio N. Klein da zamagljuje pravi problem, naime globalizirani financijski kapital, time što sve svodi samo na optužbu jedne ekonomske doktrine: neoliberalizma, te osobno Miltona Friedmana. Ona je dio sustava protiv kojeg se navodno bori. Mršić pak oštricu kritike usmjerava prema Europskoj uniji, te je naveo kako je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, godine 1998. rekao predstavniku Njemačke: "Mi ćemo podnijeti zahtjev za prijem u Europsku uniju, ali ona će se raspasti prije nego što mi uđemo." Smatra da će se to dogoditi zato jer je od ekonomske unije samostalni država EU postala unitarna država. Hm... nono

Tezi o N. Klein kao plaćenici sustava nadosolio je Mišak (urednik HTV-ove emisije "Na rubu znanosti") proširenjem, da su aktualni "ustanci" protiv banaka (tj. Wall Streeta) zapravo dirigirani iz pozadine, da tajne sile (ljudi gušteri? naughty

) šalju ljude koji dolaze po zadatku. Kasnije sam pak, uz razgovor uz vino, čuo od Mršića da je Peripatetičke prosvjede u proljeće, a valjda i ove nedavne, zapravo financirao ministar Karamarko. Ah, te lijepe teorije zavjere... smijeh

A meni opet ništa nisu platili... cry

Uobičajeno mrzovoljni Kalinić je još ispričao, onako usput, kako je današnji predsjednik RH godine 2000. bio siromah pa mu je on ispod stola dodavao 50 kuna da plati društvu kavu, te kako je početkom 2000. godine, kad se tek spremao prvi krug predsjedničkih izbora, čuo boraveći u SAD da je njihov favorit tada marginalni Stipe Mesić. Pa se složio i Mršić, da je narod uvijek izmanipuliran.

Hm. Mogao sam baš preživjeti i bez tih tračeva i mudrolija. A film pogledajte! I pročitajte knjigu.

- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2011., ponedjeljak

Milan Bandić - kraj karijere?

U ovo doba prije dvije godine, kum Milan Bandić bio je u punom političkom naletu. Mediji su s ogromnom pažnjom pratili njegovu kampanju za predsjednika republike. Bilo je jasno da u drugom krugu nema šanse, ali osvojio je, kao nezavisni kandidat, vrlo respektabilnih 40 posto glasova (37 posto od onih koji žive u Hrvatskoj). Podržavala ga je vrlo široka klijentelistička koalicija. U kampanju je bio uložen golem novac. Njegov konzervativni populizam privlačio je znatan broj poklonika.

Danas je na političkoj margini. Grupacije koje su ga podržavale, napustile su ga. Novca je nestalo. Medijima nije zanimljiv. Njegova najavljena nezavisna lista u anketama stoji slabije od one don Ivana Grubišića.

Što se dogodilo? Nedvojbeno, izgubio je zamah nakon poraza protiv Ive Josipovića. Možda je stvarno obmanuo sebe, očekujući pobjedu. Možda je pao u depresiju, a možda su i razni skriveni računi ortačkih ugovora stigli na naplatu. Njegovo naglo povlačenje tijekom 2010. podsjeća na tada zagonetan odlazak Ive Sanadera. Upletenost u klijentelističko-koruptivnu kumovsku hobotnicu dala mu je moć nad drugima, ali i drugima nad njim. Kako god bilo, ispustio je priliku. Trebao je tada, već negdje u proljeće 2010., krenuti s osnivanjem svoje strane, objavljujući: hajdemo sada na 40% na izborima za Sabor!

Zagrepčani će ga morati trpjeti još neko vrijeme, ali kako izgleda, njegovo je vrijeme definitivno prošlo. Kraj Milana Bandića, međutim, neće biti i kraj bandićevštine.

Objavio sam tada i kasnije nekoliko tekstova o tome, kako u krizi partitokracije hrvatska stoji pred izborom: više ili manje demokracije? Ka sudioničkoj participaciji ili ka uzdizanju karizmatskog vođe? Bandić je svoju šansu prokockao. Ta je dilema sad prigušena, na ovim izborima dominiraju stranke, ali i dalje je aktualna.

Moramo analizirati strukture i procese, a ne osobnosti i slučanosti. Narodne frustracije, izražene na prosvjedima, potrebuju artikulaciju. Da ne budemo opet svedeni na izbor ovih ili onih kumova. Da razvijemo narodne snage.

- 10:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>