Zapitkivalo
23.04.2009., četvrtak
UZROCI I TOKOVI RECESIJE
-Kakova ti je to rupa u zubnoj protezi? – pita me Ivica.
-A, to! – snalazim se ja – Moglo bi se reći, da je to „antirecesijska krezubina“. Jedan zub-nosač proteze slomio se, a ovaj drugi do njega ispao je od same proteze... Tako mi sada nedostaju dva zuba od punog žvakaćeg kapaciteta... Time mi se žvakaća sposobnost smanjila za nešto više od 6%...Upravo za onoliko, koliko su državni dužnosnici procijenili, da bi trebalo smanjiti plaće, dakle i potrošnju, pa i izdatke za hranu... -Kad ćeš ići protetičaru, da ti to popravi? -Čim u dva uzastopna tromjesečja BDP prijeđe 2%... -Dobro, djede, razumiješ li ti tu recesiju...? -Baš ne sve – osim, da će život biti teži.... Ali, evo strica Drage, koji će nam to raz jasniti...! Hajde Drago, sjedni, srkni malo kavice i pričaj sve što bi nas obične ljude moglo zanimati o toj prokletoj recesiji..... Uzroci recesije Umirovljeni profesor me posluša, sjedne, malo otpije kave – i kao nekada počne tumačiti: -Da vam pravo kažem – htio bih, da su ovdje sada nekoliko stručnjaka ekonomista, zapravo makroekonomista, pa da im postavim nekoliko pitanja. Oni bi trebali znati odgovore... Mislim, na niz pitanja... Možda bi se ubuduće takove nevolje mogle spriječiti, ili izbjeći... Osim, ako one nisu u nečijem interesu... Evo pitanja, na koja bi odgovori možda bili korisni.... -1. Gdje je začeta ta recesija? Makroekonomisti bi to trebali znati, ako prate informacije o tome... -2. Kakovi su bili „simptomi“, kao nagovještaj nailaska te svjetske krize? Po čemu se to moglo naslutiti...?...Izgleda, da je sve krenulo iz banaka... -3. Koje su od vodećih svjetskih banaka prve naslutile dolazak ove nevolje, ili su je izazvale? – Ako se to moglo naslutiti... , ili izbjeći... Tko nije obavio svoje zadaće? -4. Je li kapitalizam kao društveni sustav isključivi pokretač recesije?...Naime, u takovom sustavu „poslovi“ se započinju kapitalom banaka, dakle kreditima, i bez njih poslovni ljudi „ne mogu“ uopće poslovati... Naravno, te „kapitalističke kredite i kamate „ otplaćujemo mi korisnici rezultata tih poslovanja....Uračunati su u njihove cijene... -5. Tko su vlasnici toga kapitala u bankama-kreditorima?.. Jednim dobrim dijelom to su, vjerojatno, ušteđevine štediša (Koliko posto?). Banke im daju neke kamate, kako bi mogle taj novac ulagati u poslovanje spomenutih poduzetnika – naravno uz znatno veće kamatne stope...! Drugi dio kapitala banaka pripada vlasnicima banaka (Koliko posto?) i dioničarima (Koliko posto?) -6. Koliko pojavi recesije pridonosi „zdrava konkurencija“ među upravljačima kapitalom?... Davanje kredita uz niže kamatne stope, dulja vremena vraćanja, manje stroge garancije,.... manja validnost jamaca... -7. Koliko je kobna pohlepa upravljača prometom kapitala?... Kreditiranje „sumnjivoga poslovanja“, kreditiranje uz „konkurentski“ niske kamate, zanemarujući provjeravanje sigurnosti jamaca, hipoteka,... -8. Koliki je utjecaj zanemarivanje teorema „Na društvenoj ljestvici čovjek se uspinje do nivoa svoje nesposobnosti“. ... Tada bi se trebao „spustiti“ na prethodni nivo, ali ne sposoban je da to shvati.... A, upravlja golemim kapitalom... -9. Koliko pojavi recesije pridonosi psihološki faktor?... Ako štediše i dioničari samo naslute mogućnost novčane krize – panično povlače iz banaka svoju štednju ili prodaju dionice... i kapital banaka se smanjuje..., nema kredita..., „zapinju“ otplate kredita...prijete stečaji, propast... -10. Kriminal u bankarstvu – posljedice..?... Neki se ljudi pitaju, kamo je nestao toliki kapital Zapada? Radi se o tisućama milijardi dolara... Kako nema vijesti, da je toliki novac uništen – a nema ga ! – javlja se zaključak, da je opljačkan... jednom se nakratko javila vijest, da je uhićen jedan Amerikanac zbog silnih novčanih malverzacija i pronevjera... I, o tom se više ne govori... A, da li je on jedini takav..? Svojevremeno se moglo pročitati o nekim „zabačenim kajmanskim otocima“ čije su banke – navodno – nedostupne međunarodnoj kontroli zbog „zaštite privatnosti“... -11. Da li je angažman SAD-a u ratu u Iraku mogao utjecati na pojavu svjetske recesije? .. Da li je osim silnih troškova donosio kakovu dobit...? -12. Imaju li kakovu ulogu u razvoju recesije „pretpristupni fondovi“ EU-e ?... Novac, koji EU-a daje pojedinim državama prije „učlanjivanja“ odnekuda se uzima... Hoće li tamo izazivati manjkove i krizu?... -13. Utječu li sredstva MMF-a, koja se nude pojedinim državama, na razvoj krize?...Kolike se kamate plaćaju za sredstva MMF-u? Na trenutke se čini, da ih MMF gotovo nudi..., možda upravo zbog zarade na kamatama..., kao ulaganje... Kojim se mjerama liječi recesija U zemljama, u kojima se razvija recesija, zastaje razvoj. Jedna njegova značajna komponenta je rast nezaposlenosti, pa onda pad proizvodnje i životnog standarda... Nedostaje kapital u društvu, koje je „naviklo“ poslovati kreditima, trošiti odmah „zarađeno“, ne štedjeti za „crne dane“,... Osnovna pomoć jesu „injekcije kapitala“ za djelatnosti od pokretačkoga značaja... Opet se postavljaju neka pitanja i očekuju odgovori: - 1. Da li su te „injekcije kapitala“ državni krediti ili pokloni?... Otkuda državama sada taj golemi kapital?...Ako su to krediti, kada će i kako biti vraćeni? Kako i kada će država ubirati dobit od tih kredita...? Ako su „pokloni“, na čiji teret padaju? - 2. Zbog čega je predsjednik SAD-a uvjetovao dodjelu toga novca nekim velikim američkim tvrtkama – ostavkama njihovih vodećih ljudi? (General-Motors). Čovjek odmah pomišlja, da on i njih krivi za ovu recesiju ... Smatra li ih nesposobnima ili nepoštenima...? - 3. Koliko su velike te „injekcije“ kapitala..? Imamo li jasnu predodžbu o tome? U početku se bilo računalo, da bi to u SAD-a bilo nekih 800 milijardi dolara. Računajmo: ako je broj stanovnika 200 milijuna (I staraca i djece, i bogatih i beskućnika....), onda se svaki od njih „odriče“ po 8 000 $ x 5,6 = 44 800 Kn... Sad se već govori o 1 000 milijardi $...(To je jedan bilijun $). Ako na Zemlji živi 7 milijardi humanoida, onda na svakoga od nas otpada prosječno 142 $ = 795 Kn (Za neke humanoide „lijep novac“ za mjesec dana hrane)... - 4. Ako su te „injekcije“ pokloni, pa se „odnekud“ pojavi onaj nestali kapital – hoće li to izazvati inflaciju? Gdje se mi tu nalazimo Drago misli, da se raspravlja i planira samo o radništvu u industrijskoj proizvodnji i državnim i društvenim djelatnostima... Dok o velikim zapuštenim površinama poljoprivrednog zemljišta uopće se ne misli... Poslodavci ne žele ni razgovarati o čuvanju radnih mijesta svojih zaposlenika skraćivanjem njihovog njihovog radnoga vremena – zbog smanjivanja djelatnosti firmi - uz manja izdvajanja u socijalne fondove, iz kojih se nezaposleni održavaju na životu – dok im „jednoga dana“ opet budu trebali. Očekuju, da ih na životu održava cijela zajednica! Valjda bi ih to inkomodiralo... Ili misle, da bi to smanjilo „poslušnost“ zaposlenih... Ako je u posljednjih stotinu godina tehnologija proizvodnje toliko uznapredovala, radna produktivnost toliko porasla – zašto radno vrijeme ne bi skratili, da ljudski život postane humaniji...? Neki bezobzirni poslodavci ga još i produljuju.. Neobrađena polja mogla bi poslužiti za vrijeme recesije – kao rezerva zdravog prehranjivanja uz korisnu tjelesnu aktivnost lopatama i motikama....kao korisne teretane – barem dok BDP ne poraste na 2% u dva tromjesečja uzastopno.... I radnom odgoju mladih generacija za manje rastrošan život – trebalo bi posvetiti više pažnje.. |
09.04.2009., četvrtak
REKLAMONOŠE
-Što si sad to izmislio, djede? – u čudu gleda mi Ivica preko ramena..
-Pa, mislim, da nisam to izmislio – „branim“ se ja.. – samo pokušavam razmišljati...ako nositeljima pisama kažemo, da su „pismonoše“, nositeljima luči (svjetla, prosvijećenosti...) kažemo „lučonoše“, i slično – izgleda mi logično, da onima, koji nose reklame kažemo „reklamonoše“... -Onda je i Brankova mama reklamonoša – zaključuje Ivica Kako i tko postaje reklamonoša – Pričao sam ti o mome prijatelju Branku - nastavlja Ivica - koji je uvijek nekako tužan i šutljiv. Mama mu je radila u tvornici konfekcije i dobila otkaz. Tražila je posla na raznim mjestima, ali uzalud. Najčešći odgovor je bio, da je prestara, a zapravo sa dvadesetak godina rada ima puno iskustva i mogla bi biti vrlo korisna u tvornici – i po produktivnosti i prenoseći svoje iskustvo mlađim radnicima..Ali, uzalud! -Ja mislim, da je tome uzrok često govorenje političara, kako treba mlade zapošljavati, jer su oni „svježe školovani“, a stariji radnici ne znaju raditi na suvremenim strojevima... To je i jedan oblik dodvoravanja mladima...Kao da čovjek sa stažom ne može vrlo brzo naučiti i rad na novom stroju!-Branko ima stariju sestru studenticu i starijega brata, koji pohađa strukovnu školu za obradu drva. Otac je zaposlen na željeznici sa skromnom plaćom. Dakle Brankova obitelj samo s očevom plaćom teško „sastavlja kraj s krajem“ - i mami treba neki posao , kako bi mogli svojoj djeci pružiti potrebno školovanje i osposobljavanje za neki posao... Kad je Dragica ( Tako je ime Brankovoj mami) jednog dana pročitala oglas u reklamnim novinama, da se traže distributeri ( raznosači) reklamnih materijala za jedan veći trgovački lanac – odlučila se javiti.U upravi je potpisala ugovor i od tada redovno dva puta tjedno raznosi reklame po kućama... Nije neka plaća, ali uz suprugovu plaću bit će ipak nešto više... Trgovačka društva reklamonoških usluga Gdje god je potreban organizirani ljudski rad, nađu se ljudi, koji u tome vide mogućnost zarade upošljavanjem radne snage za pružanje potrebnih usluga uz određenu vlastitu dobit. „Onako usput“ sam čuo za takove dvije uslužne organizacije... One „zapošljavaju“ reklamonoše uz sklapanje odgovarajućih ugovora, nude njihove usluge zainteresiranima, plaćaju njihov rad i vode druge poslove... Tako veletrgovački lanci s njima ugovaraju reklamonoške usluge. Te uslužne organizacije vode kompletnu uslugu: raspoređuju reklamonoše na „radna mjesta“ i razvoze ih na njih, dovoze im reklamni materijal, nadziru ispravnost rada, i td. One, kao posrednice između proizvođača reklama i reklamonoša uzimaju dio reklamonoških zarada na ime vođenja i organiziranja tih aktivnosti... Tako jedna takova firma ima nekoliko desetaka stalnih zaposlenika i nekoliko stotina reklamonoša (distributera) na području cijele naše države. Za distributere se može prijaviti osoba ispunjavanjem odgovarajućeg dosta opširnog upitnika, iz kojega je vidljivo – između ostaloga – i status u zavodima za zapošljavanje, posjedovanje mobitela, automobila....Firma se korisnicima reklamira i mogućnošću non-stop rada ... To znači, da su distributeri (reklamonoše) stalno „na raspolaganju“ u bilo koje vrijeme.. Čovjek se pita – u kojem vremenu mi to živimo – ako poslodavac raspolaže cjelokupnim vremenom, pa i životom zaposlenika !! Da li je to feudalizam, ili robovsko društvo...., ili, možda, uvod u novi komunizam i novu komunističku revoluciju, u kojoj žrtve mogu biti i potomci ovih poslodavaca? Koji je novac toga vrijedan? Primljene distributere podučit će o osnovnim pravilima rada, odnosa s građanima, itd... Poslom distributera reklama bave se osobe (uglavnom žene) različitih stupnjeva obrazovanja – najviše srednjeg, ali i fakultetskog..., koje su zbog nevolje i stjecajem prilika prihvatile taj posao. A ljudi se prema njima često odnose kao prema predmetima... To rade uglavnom ženske osobe razne životne dobi. Mlade djevojke – uglavnom studentice slabijeg imovinskog stanja – tako olakšavaju izdatke svoje obitelji za njihovo školovanje ili si povećavaju džeparac... Nezaposlene žene – kao Dragica – podupiru kućni proračun. Muškarci uglavnom zamijene svoje supruge, ako im to može „stati“ u njihovo radno i slobodno vrijeme.. Ili brat zamijeni sestru, ako je ona spriječena... Uvjeti rada Kada je reklamni materijal u tiskari gotov – a o tom se mora raznosač (ica) sam telefonom raspitati ili na unaprijed određen način krenuti na posao... „reklamonoše“. Reklame se „moraju“ raznositi u svakojakim vremenskim uvjetima u svako godišnje i dnevno doba... Reklamonoše prolaze pokraj nas ili mi pokraj njih, i ne osvrćući se na njih... I ne pitamo se, koliko briga oni nose sa sobom od kuće do kuće. Neki se ljudi ljute na njih, jer ih „zatrpavaju“ kojekakovim „papirima“, kao da je to njihova odluka.. U nekim stambenim zgradama domari postave posebne kutije za „njihove“ reklame, pa nema razloga za ljutnju... Organizacije, kojima je to ditribuiranje osnovna djelatnost, imaju razrađen način rada. Materijal dovoze autima do određenih punktova, gdje ih predaju reklamonošama. Raspodijeljene su im ulice i njihovi dijelovi, mjesta i vremena njihovih „sastanaka“, oređeni nadglednici (nema „zabušavanja“!), koji na kraju posla podnose pisane izvještaje i (ako treba) – fotke! U inspekciju mogu doći i naručitelji posla...Nenajavljeni – naravno!Pokušao sam s nekim od njih razgovarati o njihovom radu i životu, ali oni /one to izbjegavaju izgovarajući se, da „nemaju vremena“ za razgovore, ili neka „pitamo šefa“. Razumio sam, ne žele imati neprilike s poslodavcima, jer „nisu ovlašteni davati izjave“, nisu „glasnogovornici/ce“....Čak sam primijetio „u pozadini“i nadglednike, koji su sumnjičavo gledali pokušaj razgovora s distributerom...s kojim sam htio sjesti, popiti kavicu, odmoriti se.... Utjecaj posla na zdravlje Ako reklamonoša u pravilu počinje svoj „pohod“ s tovarom od desetak kilograma obješenim negdje o rame, o vrat, o pojas,.... i tako nekoliko sati hoda, to može ostaviti nezdrave posljedice na neke dijelove njegovoga tijela, kao što su iskrivljenja kralješnice, kukova, koljena,...neravnomjernost krvotoka zbog stalnog pritiska obješenog nosila... Zbog toga apeliram na njih u njihovom osobnom i općem interesu, da nastoje kretati sa što manjim tovarima reklama, da što češće mijenjaju mjesta ovjesa na sebi, da u toku ophoda više puta odmaraju.., ili ,da materijal nekako vuku u kolicima. I poslodavci bi o tom trebali voditi računa... Eventualne bolne posljedice snosit ćemo svi... Jedino, ako poslodavci za njih ne uplaćuju doprinose u zdravstveni i umirovljeničke fondove...O tome bi trebali brinuti i radni inspektori... Utrošeni rad i zarada Zanimalo me u prvom redu, koliko one/oni vremena rade i koliki put prelaze. One o tome ne govore, pa sam jednom automobilom krenuo neopazice „pratiti“ jednu „sredovječnu“ reklamonošu. Vozikao sam se kojekuda, pokušavajući pogoditi, kojim će smjerom krenuti noseći svoj tovar „papira“, pokušavajući procijeniti, koliko će težak tovar nositi ( početna masa mogla je biti 10 i 20 kg), koliki će put prohodati s njim ( prema kilometraži automobila moglo je biti u dva navrata između 10 i 15 km), u koliko će kuća i stambenih zgrada „svratiti“ ( Nisam stalno vozio, nego je „ispraćao“ i dočekao), koliko će primjeraka reklama „razdijeliti“ ( Prema težini procjenjujem – između 250 i 500 komada). Koliko će na tome zaraditi? Od nekih prolaznika sam čuo, da im plaćaju po primjerku reklame,nekih deset i manje lipa... Pa, pokušajte izračunati...! hodajući tako prvi put preko 8 sati, a drugi put skoro 10 sati Koliko svoje odjeće i obuće poderu tokom – recimo, tri mjeseca ? Koliko kartica za mobitel...? Kako reklamonoše moraju za vrijeme rada i jesti, trebalo bi vidjeti i „isplativost“ toga rada... Da ne spominjem trošak njene obitelji i cijelog društva u njenom odrastanju i školovanju – za ovako jeftin posao... Socijalni status reklamonoša Jasno je, da korisnici njihovih usluga žele što jeftinije usluge, pa ih neki upošljavaju „na crno“, da ne bi za njih plaćali doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje... Jasno, to im se onda ne računa ni u mirovinski radni staž. ..Koliko radne i socijalne službe vode o njima brigu...? Prepuštaju li ih „samima sebi“ i samovolji poslodavaca ?... Ipak su to ljudi, pripadnici našega društva, koje je i Ustavom deklarirano i kao socijalno... |
02.04.2009., četvrtak
HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR
-Čuj, Ivice, Helsinki je glavni grad Finske, zar ne...!
-Naravno,djede... nisi ti još za bacit...! – šali se Ivica na moj račun – A, što će ti to? -Samo provjeravam.... Znaš, nešto mi nije jasno s onom kraticom HHO... Zapravo, jasna mi je ona, ali nisam siguran u njeno značenje. Sama kratica znači „Hrvatski helsinški odbor“. Na njegovom čelu bio je gospodin Ž. Puhovski, pa sada I. Banac ili I. Z. Čičak... A, to su sve naši građani – a taj HHO je finski odbor.. -Vidiš, djede, do sada ni ja o tome nisam razmišljao! To bi trebali biti Finci... Neobičnosti Stigao je i prijatelj Drago na „čašicu razgovora“, pa ja svima nama postavljam niz pitanja: -Odbor – uopće - čine ljudi, koje je netko odabrao (izabrao). Pitam se, tko je ove članove HHO-a odabrao? Kad i gdje su bili izbori?..Koliko je bilo birača na popisu?. Kako su ih Finci upoznali, i gdje, i po čemu...? Je li bilo predizbornog natjecanja? Tko su im bili protukandidati...? Zašto su u Hrvatskoj, ako su finski odabranici... Kakav im je program...? - Baš dobro, Drago, što si došao! Pomoći ćeš mi shvatiti ovu zavrzlamu... Bar se nadam!- Pokušat ću, iako i meni baš sve o tome nije jasno... Moguće je, da je nekad u Helsinkiju održan neki međunarodni sastanak ljudi, koji su se željeli dogovoriti, kako bi u svojim zemljama „prisiljavali“ vladajuće na transparentnost njihovih odluka, koje bi tako postajale usklađene zakonima i poštivanju ljudskih prava svih građana. Njihovim razotkrivanjem „prisiljavali bi“ ih na poštivanje zakona i ljudskih prava i sloboda.... Tko ih odabire -Tko te odbore odabire..- pita se i Drago? - Izgleda, da se oni sami postavljaju i međusobno izabiru..Barem nisam nigdje čitao, kako se to radi... Ako je tako, onda oni čine upravo suprotno od onoga za što se deklarativno zalažu...Tako i nehotice postaju svoja suprotnost.. Upletanje u druge države -Ako se ti odbori zovu „helsinški“ – pokušavam ja dalje razmišljati – onda bi područje njihovoga djelovanja bilo podučje grada Helsinkija ili, najviše teritorij države Finske... A oni djeluju u Hrvatskoj i tu žele utjecati na naša zbivanja... To se nekad smatralo „miješanje u unutarnje stvari“ drugih država, pa bi se njihova djelatnost u Hrvatskoj smatrala ilegalnom... U kojim sve državama djeluju -Djeluju li ti helsinški odbori i u svim drugim državama – ni Ivica se nije mogao suzdržati od pitanja...- na primjer u Francuskoj ili SAD-u.? -Mislim, da djeluju samo u nekim „beznačajnim“ malim državama – razmišlja Drago – za koje smatraju, da njima„smiju“ upravljati „izvana“- bez neugodnih posljedica... Inače bi bilo dobro, da djeluju idrugdje, kao na primjer SHO (Slovenski helsinški odbor), i da sada „vide“, kako slovenski državnici u odnosima Hrvatske i EU-e nastoje djelovati mimo međunarodnog prava – po „po principu pravičnosti“, ako mogu iskamčiti koji komadić Hrvatskoga teritorija... Sad bi oni protestirali kod „međunarodne javnosti“ zbog slovenske blokade pristupnih pregovora Hrvatska – EU... Tko ih plaća I tu je u pitanju „transparentnost“ za koju se toliko zalažu. Ako ih plaća Finska, to je financiranje „rovarenja“ po unutarnjem životu druge države, što je oblik agresije na tu državu... Ako ih plaća „neki nepoznati izvor“, to je opet djelatnost „međunarodnoga kapitalizma“ na pravni poredak neke države – možda čak demokratske države.. Ili ih zbog nečega plaća naša država našim porezom... kao „nevladinu udrugu“... S kojim ciljem? |
