Zapitkivalo
23.02.2011., srijeda
ZAJEDNIČKI POTHVATI
-Hajde, Drago, sjedni i srkni kavicu! – kažem mome prijatelju čim je ušao.- Ivica i ja imamo pitanja na koja nemamo siguran odgovor. Trebamo tvoju pomoć.
-Dobro, evo sad ću ja – ne mogu odoljeti ovom mirisu kave. – Sjeda Drago, uzima šalicu s kavom, odmah oprezno otpije malo.. – Onda, u čemu je problem? -Čitamo u novinama – Ivica je brži od mene – kako se u Den Haagu sudi optuženima bosanskim Hrvatima. Jedna od osnovnih krivica u optužbi je neki „zajednički zločinački pothvat“. Znate li vi, striče Drago, o čemu se tu zapravo radi...? Ima li svaki narod pravo na obranu- Tu je osnovno pitanje – počinje Drago kao da je u školi – da li svaki narod ima pravo na obranu od agresora.... Humana logika kaže, da je obrana od napadačevoga napada pravo svakoga naroda, bez obzira na njegovu veličinu i brojnost. To bi trebalo biti i osnova međunarodnoga prava, pa i kaznenoga prava – ako međunarodna zajednica sebi prisvaja obvezu i pravo čuvati mirnu obstojnost među narodima na ovoj planeti... Međutim, neki ljudi „razmišljaju“ i ponašaju se slično životinjama: skloni su prisvajati tuđe, tlačiti druge ljude – pa i narode – čak ih i progoniti. Zbog toga je ustrojeno i međunarodno pravo, osnivaju se međunarodni sudovi – da bi se obuzdale samovolje izopačenih umova... Međunarodno pravo uređuju svjetski moćnici No, umjesto da ti pravni propisi štite one manje i slabije – moćnici financiraju njihovu izradu sa puno „rupa“, kroz koje se može prema potrebi „provući“ i ono što odgovara i štiti „platiše“... Drago – osim toga – gubi vjeru, da su sudovi objektivni i nezavisni o bilo komu. Suci su „samo ljudi“, koji rade za plaću od koje žive i uzdržavaju svoje obitelji. Njih na sudačke položaje „netko“ postavlja, pa ih može i „razriješiti“, a to znači i ugroziti im opstanak. On kaže, da „svaki čovjek – pa i sudac – ima u želucu sidro čijim užetom „netko“ upravlja njegovim životom...“ Po tome bi bilo idealno, da su suci financijski neovisni o bilo komu.... U samim počecima sudstva to su vjerojatno bili bogati volonteri, pa su mogli suditi potpuno objektivno i „po zakonu“.... A možda je bilo i manje sporova... Danas i ta neovisnost postaje upitna zbog „ gangsterskog sindroma“, to jest zbog „vanzakonskih“ pritisaka izraženih izrekom „Suče, ako ti je na srcu dobrobit i sigurnost tvoje obitelji – presudit ćeš onako, kako smo ti poručili...“ Nažalost u državama se sve češće javljaju razne „izrasline vlasti“, razne mafije, kapitalistički lobyji ( kao imela na plemenitoj voćki) – koje izigravaju pozitivne zakonske propise po svojim interesima.... Zajednički pothvati – zločinački pothvati U „discipliniranju“ malih država i naroda krajem 20. i početkom 21. stoljeća ICTY u Den Haagu uvodi u međunarodnu pravnu terminologiju pojam „zajednički zločinački pothvat“ u sudskim progonima malih naroda i malih država, čiji su se vođe i vojskovođe usudili oduprijeti agresiji nekih većih naroda, čiji se vođe žele „upisati u povijest“ osvajanjem teritorija drugih naroda, kao što je hrvatski narod, i njihovo prisilno „pretapanje“po ukusu tih „velikih“. Vođe „velikih država“ imaju razumijevanja za takove aspiracije prema „malima“ zbog toga, što i sami drže u pokornosti neke manje narode. Dakle, veći agresori imaju „simpatije“ sličnih u svijetu, koji ih podržavaju u tome. Odatle se uspješni oružani otpor „malih“ proglašava „zajedničkim zločinačkim pothvatom“ za gubitke, koje nanesu agresoru. Takav „atribut“ se ne pripisuje agresorima. Uopće se ne spominje... Eto, Tužiteljstvo ICTY-a optužuje za to Hrvate u RH i sad i Hrvate u BiH – dok za agresorsku srpsku stranu to ne čini. Kao da agresorska strana nije činila ništa, što bi se moglo nazvati „zajednički zločinački pothvat“... Ako to prihvati i Sud, onda su na istoj „frekvenciji“....Drago poziva te „međunarodne pravnike“, da nam navedu i objasne barem jedan rat, koji nije vođen kao „zajednički pothvat“, nego kao individualni pothvat... Znači, srpske vojne jedinice, koje su napadale hrvatsku obranu, protjerivali nesrpsko stanovništvo, rušeći i paleći sela i gradove, mostove, brane, itd - su bile „individualne“, a ne zajedničke...! Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenicu.... su razarali pojedinci...!!! Ako bi „međunarodni pravnici“ i prihvatili notornu činjenicu, da su agresori napadali, rušili i ubijali organizirano s velikim brojem sudionika i planera – to bi se moglo nazvati „zajedničkim pothvatom“, ali nikako „zločinačkim“...! Ili, ako bi tužiteljstvo htjelo biti objektivno i pravično u upotrebi navedenoga termina – trebalo bi biti u stanju „stavljati se na poziciju čas jedne, čas druge strane“. Napadnuta strana govorila bi za agresora, da je koristio „zajednički pothvat“ kao zločinački, a svoj „zajednički pothvat“ kao opravdani obrambeni... Agresorska strana koristila bi „zajednički pothvat“ kao opravdani, jer napadnuta strana je bila tu i smetala napadačkoj strani da se širi i na teritorij napadnute strane... Podcjenjivanje kvocijenta inteligencije Tužitelj, koji opravdanu obranu od agresije prikazuje kao „zločinački pothvat“ i sudac, koji to prihvaća kao opravdano - udovoljavaju „naručiteljima“ donoseći kaznenu osudu žrtvi - u konačnici ruše ugled Sudu „na duge staze“ kao instituciji, koja bi trebala biti u službi svjetskoga mira. Zar oni nisu svjesni, da podcjenjuju inteligenciju napadnutih i osuđenih „za šaku škuda“..? Oni na taj način uskraćuju pravo na obranu od agresora i ljude srozavaju na životinjski nivo... Jer, da agresor nije „upao“ na teritorij napadnutoga, ne bi trpio gubitke zbog obrane.. Teško je napadnutome čuvati život i zdravlje napadaču... Agresor bi bio najsigurniji – da nije bio agresor.... |
