Zapitkivalo
28.01.2011., petak
POREZI
-Drago, jesi li čitao u novinama, da čovjek, koji „peče“ rakiju od svoga voća za vlastitu potrošnju – mora za to platiti porez....? Toga do sada – koliko ja znam – nije bilo.
-Čekaj, prijatelju, da najprije sjednem i predahnem – odgovara moj prijatelj umirovljeni profesor. – Ako si već skuhao kavicu, šteta je, da se ohladi. Ne će zbog toga nestati ni ovaj, ni oni drugi porezi... Kako je to sve počelo -Kako je uopće došlo do plaćanja poreza? – pitam Dragu. Iako znam, da će on početi predavanje tko zna od kada.... -Pazi! Ljudi su društvena bića, koja žive u raznim zajednicama od prapovijesti. A u svakoj zajednici „isplivaju“ pojedinci na razne načine, koji ostale članove zajednice drže u raznim oblicima pokornosti, s krajnjim ciljem njihovoga iskorištavanja. Jedan oblik je prisiljavanje, da ostali rade za njih. Tako ovi tlačitelji ne moraju raditi, ali lijepo žive od rada potlačenih... Prvo takovo masovno izrabljivanje je u robovskom društvu. Robovlasnici su stvarali robove ratovima, a poslije kupovanjem. Oni su bili gospodari ne samo rezultata robovskoga rada, nego i života robova... Zato je trebalo dobro paziti na robove, koji bi rado bježali, ali se i pobunili...Čuvari robova – tekođer bivši robovi – morali su ih čuvati u zatvorenim zajedničkim nastanbama i na poslu. Odatle potječe i zanimanje lovaca na robove-bjegunce... Robove je trebalo i odijevati i hraniti..To je robovlasnike inkomodiralo, pa je robovski sustav postepeno prelazio u feudalni sustav..Feudalac bi svojim kmetovima davao ponešto svoje zemlje (A otkuda im ta zemlja?), na kojoj su mogli u „slobodno vrijeme“ sebi sami graditi nastambe za stanovanje, za uzgoj nešto stoke i peradi... Obrađivali su dobivenu zemlju, na njoj uzgajali bilje sebi za hranu, pa se vlastelin nije morao brinuti za to. I oni nisu smjeli odlaziti sa te zemlje i uvijek su morali biti gospodaru „na raspolaganju“. Tlaka Kmetovi su bili dužni („pod moraš“ – pod tlakom) raditi za gospodara na njegovoj zemlji i imovini uopće, kad god je to trebalo: orati, kopati, sijati, žeti, brati, pospremati, graditi puteve, mostove, dvorce, utvrđenja, itd.. Sve to – naravno – besplatno... U slučaju rata, morali su biti i ratnici... Za izuzetna junaštva gospodar bi zaslužne kmetove nagrađivao oslobađanjem od kmetstva. Kad bi se izračunala vrijednost ove tlake kao porez to bi bila velika vrijednost – tako reći cijeli „osobni dohodak“... Uvođenje dadžbina No spomenute vrijednosti kmetovskoga rada ni onda već nisu bile dovoljne – posebno kao doprinos državi u čijem je sastavu bio i gospodar-plemić. Tada se uvodi obveza davanja kmetova od njihovoga prihoda. U školi smo učili, da je to bila jedna devetina „od dima“ ( dakle domaćinstva) državi, a jedna desetina Crkvi.. Učili smo, da je to bilo veliko opterećenje.... Ivica će izračunati to u postotcima... Evo, to je oko 11,1% + 10% = oko 21,1%. Prema današnjem PDV- u nije se mnogo promijenilo....Osim toga čovjek je morao plaćati putarinu za korišćenje putova, koje je i sam gradio. Slično je bilo i s mostarinom, pa maltarinom, ako je kolima ulazio u grad (rekli bi za parkiranje i čišćenje...). .“Jedno s drugim i danas je slično... „Ništa novo na tom svijetu.."/font> I drugi porezi Kako se ljudsko društvo razvija, razvija se i raznolikost dobara, raznolikost društvenih uređenja – sve bliže demokraciji... Povećava se i broj ljudi u vlasti i svi žele što dulje ostati u njoj, a društvena zajednica traži unapređenja životnih uvjeta... Sve se više ljudi natječe za ulazak u vlast i što dulji ostanak u njoj.... Za sve to treba sve više novaca, pa se uvode sve noviji i noviji nameti...Prije pedesetak godina uvedene su razne trošarine – na alkoholna pića u ugostiteljskim objektima, porez na duhan i duhanske proizvode... PDV – porez na dodanu vrijednost... Da li je to uvijek u skladu s ovim značenjem? Ako vinar od vinogradara otkupi grožđe za pravljenje vina, plati i PDV. Za proizvodnju vina potrebni su i neki dodaci, kao šećer, vinski kvasac i zaštitna sredstva - konzervansi. On i kod njihove kupnje plati PDV. Kada potrošači kupe gotovo vino, plate i PDV. Da li je to samo porez na „dodanu vrijednost“ ili na ukupnu konačnu vrijednost? „Poreznoga poreza porez“ – neki zovu plaćanje poreza pri kupnji i korištenju motornih vozila. Kad čovjek „skuca“ novac za kupnju automobila, mora platiti porez. To je, nekako, razumljivo. Za godinu dana korišćenja automobila njegova se vrijednost smanji za neki postotak. U preostaloj vrijednosti je i proporcionalni dio plaćenog poreza. Ali druge godine opet treba platiti porez na preostalu vrijednost (dakle i na preostalu vrijednost ranije plaćenoga poreza...I tako nekoliko slijedećih zakonom predviđenih godina.... Na što još bi se moglo ubrati porez Državnim dužnosnicima uvijek treba novaca...još!....još!...i još!...Ali je to zamorno prikupljati, pa oni primjenjuju privatizaciju... Privatizirana dobra daju u zakup (ili licencu) privatnim osobama, od kojih ubiru prihode u većim obrocima.. A zakupnici neka se „gombaju“ s pojedinostima... Tako je s privatnim tv- kanalima, mobilnom telefonijom... U nekim državama tako je sa željeznicama, u drugima s gradskim prometom, pa onda s brodskim ili zračnim prometom... Ako u tome nešto „ne štima“, krivi su „serviseri“ – a ne država... Tako je navodno u nekoj državi privatiziran sustav pitke vode. Osim servisera nitko bez plaćanja ne smije se „ni napiti vode“... Navodno čak ne smije ni uhvatiti besplatno ni kišnicu, koja mu curi s njegova krova... Naravno, to je negacija takovoga sustava... Izgleda, da će i hrvatski dužnosnici krenuti tim smjerom, kada su u pitanju pitka voda i Hrvatske vode za pitanja poplava.... Možda bi se tako moglo „izvući“ štogod novca od zaštite od požara,...ili od disanja,...ili od „deponiranja“ svoga duhanskoga dima u našu atmosferu,...ili od hodanja po našem dijelu Zemljine površine,...od sunčanja,... ili od uživanja u pogledu na naše krajolike.... ...!Ako netko ne bi htio to platiti ili ne bi imao čime – može odseliti s ove planete |
04.01.2011., utorak
NASILJA MEĐU MLADIMA
-Onda, Ivice, gdje si se zadržao? – pitam moga unuka. – Stric Drago i ja već smo pri kraju današnje kavice.
-Zadržao sam se gledajući tučnjavu u školskom dvorištu... -Pa, tko se tukao? Nisi valjda i ti u tome sudjelovao...? -Ma, nisam i ja...! Došla su trojica iz druge škole... već sam ih viđao kod naše škole.. Tražili su neki novac od Slavka – ne poznaš ga – Kad je on rekao, da nema novaca i da će ih nabaviti do idućega tjedna... Jedan od njih oteo je Slavku torbu, bacio je i počeo je gaziti... Četvorica Slavkovih prijatelja iz susjednoga razreda priskočilo je u obranu Slavka... I onda je počela tučnjava.... ne znaš tko s kim...Na kraju se umiješao i školski domar, pa su pridošlice otišli... Sve je češće nasilje među učenicima -Što ti, Drago, kažeš na to? – obratim se prijatelju, koji je šuteći slušao Ivičino pripovijedanje.... -Naslušao sam se sličnih priča, načitao se novinskih napisa o sličnim događajima, izvješća na televiziji... – govori Drago, a riječi mu obojene nekako otužno, kao da se pita, kamo to sve vodi.... – I dosta razmišljam o tome....“Tamo su učenici pretukli svoga kolegu..., tamo su provalili u trgovinu...., tamo je roditelj učeniku pomogao tući drugog učenika..., tamo je roditelj napao i tukao nastavnika..., tamo su dva učenika pretukla profesoricu... „ I tragične posljedice nasilja No, nisu uvijek posljedice takovoga ponašanja samo poneki jači udarac, poneka „masnica“ ili modrica... – razmišlja Drago glasno... - U novije vrijeme neki pretučeni završavaju u bolnici s težim ozljedama, s gipsom...Nedavno su nasilnici pretučenoga „kolegu“ ostavili na cesti u nesvijesti... Najurio je neoprezni vozač autom i usmrtio nesretnika... Isto, ne tako davno, umro je i pretučeni učenik Ritz... Ako se ne varam, tako se zvao.... Nastavničko zanimanje postaje opasno zanimanje Pitam se, otkuda takovo ponašanje...- ne prestaje Dragino razmišljanje - Bilo mi je krivo, kad sam odlazio u mirovinu...Cijeli sam radni vijek proveo u školi s učenicima - u nastojanju, da im pomognem u odrastanju, u shvaćanju svijeta u kojemu živimo, da steknu potrebna znanja i da steknu željena zanimanja... A, sada izgleda, da je to dobro, što sam prestao raditi... Nastavničko zvanje postalo je opasno..... Pitam se, koji su uzroci tih pojava...? Razbojništvo na sportskim utakmicama Tereni, na kojima se priređuju športska natjecanja u vrijeme Dragine mladosti zvali su se športska igrališta. Tu su se u igri mladići i djevojke natjecali u raznim vještinama..., u snazi.... Danas se oni sve češće zovu „športska borilišta“... To posebno vrijedi za gledatelje, zapravo za navijače...Oni se zapravo ne bave športom, kao načinom razvoja svoga tijela i zdravoga života, nego uz davanje podrške svojim športašima, organiziraju „pohode“ na protivnike i destrukcije – u najmanju ruku – športskih objekata.... U novije vrijeme na utakmice većeg značaja organizirano dolaze skupine navijača gostujuće momčadi, čije ponašanje nije nimalo športsko... Ako se slobodno „raziđu“ po gradu domaćinu, mogu se ponašati vandalski... Osim što pod utjecajem alkohola pjevaju uvredljive pjesme, namjerno čine štetu na vozilima, na izlozima, napadaju nedužne prolaznike..... Sve to nastavljaju u gledalištu na stadionu lomeći i zazbacujući sjedalice, ograde....pale razne baklje i bacaju razne predmete po igralištu (pardon – po borilištu!)...Umjesto da višak svoje energije troše na stvaranje i gradnju – koriste je na rušenje i na razaranje i pokazuju u krivom svjetlu kulturni nivo sredine iz koje dolaze...Čine joj sramotu....Grad domaćin „proglašava“ rizično stanje...Policija izolira te navijačke skupine i sprovodi na stadion – umjesto, da se ti (mladi) ljudi ponašaju kao turisti, kao gosti, da razgledavaju i upoznaju grad u koji dolaze - a ne kao neprijatelji.... Drago se glasno pita – otkuda takovo destruktivno ponašanje? Počeci su u obitelji On misli, da se čovjek odgaja cijelog svog života....Svi događaji oko njega utječu na njega i na njegovo ponašanje – dok je živ... Početci odgajanja su u obitelji. Ponašanje djeteta, koje raste u odraslog mladog čovjeka, dobrim dijelom je slika njegove obitelji.... Ako se neki član obitelji – najčešće otac – ponaša nasilnički, diktatorski, koji „može raditi što hoće“, za kojega ne vrijede obiteljski običaji o dogovornom ponašanju – velika je vjerojatnost, da će i sin izrasti u takovu osobu.... u nasilnika počevši od obitelji, pa kroz školsko razdoblje, itd.. Drugi utjecaji na razvoj nasilništva Nasilničko ponašanje mlada osoba može „upiti“ i iz društva svojih vršnjaka s kojima provodi svoje slobodno vrijeme.. . To je – na neki način – „presađivanje“ nasilničkog ponašanja iz drugih obitelji...Današnja „globalna sredstva informiranja“ dostupna i učenicima i riječju i slikom često prikazuju nasilja, njihove posljedice i blage odnose društva prema nasilnicima, iako nasilnici često nemaju slična razumijevanja prema svojim žrtvama... Mladi se često poistovjećuju i s takovim nasilnicima, koji zapravo pripadaju drugim civilizacijskim sredinama... Veliki broj današnjih filmova u kinima i na televiziji sadrži dosta scena nasilja... Bez toga faktora producenti smatraju, da im filmovi ne bi imali „konkurentnih svojstava“. Tome doprinose i neki televizijski „programski šefovi“. Njima je glavno, da nabavljeni ili proizvedeni filmovi ili serije budu „gledani“ i dobri „nositelji reklama“, dakle – zarade!... Ne misle, da možda takovim odabirom i svojoj djeci stvaraju negativne odgojne utjecaje.... Školski propisi Petodnevni nastavni tjedan ustrojen zbog mogućnosti, da učenici dulje vrijeme borave kod kuće sa svojim obiteljima, u kojima su roditelji zaposleni. Umjesto, da roditelji koriste to vrijeme subote za odgoj učenika u obiteljima – neki od njih jedva dočekaju, da se opuste, a ne da se sada još bave djecom.. I učenici dobivaju veće tjedno slobodno vrijeme, koje neki od njih „koriste“za međusobno druženje s čestom dosadom... A dosada je idealna za razne aktivnosti, među kojima su često nasilja i uopće negativan utjecaj „ulice“... Neki učenici iz nesređenih obitelji – kojih je sve više – svoje nezadovoljstvo izražavaju vandalizmom i nasiljem... Neki drugi učenici povode se za ovima zadivljeni njihovim buntom protiv društvenih civilizacijskih normi... color=#000099>Današnji školski propisi o ocjenjivanju također mogu izazivati dosadu,vandalizam i nasilje. Jer učenici mogu „nepristati“ na provjeravanje i ocjenjivanje znanja – ako to ne žele... Umjesto, da učenike stalno drže „u naponu“....nastavnici moraju postupati po učeničkim željama... Blago kažnjavanje nasilja Mladim nasilnicima mnogo se toga „progleda kroz prste“, ako za njih saznaju organi reda. Kako su među mladim nasilnicima često djeca imućnih roditelja, roditelji angažiraju dobre odvjetnike, pravobranitelje za maloljetnike, koji će raznim „dokazima“ dokazati, da njihova djeca nisu sudjelovala aktivno u nasilju, da su se „tu zatekli slučajno“... Ili, da se nasilje dogodilo slučajno, kao nesretan slučaj.... To će nasilniku omogućiti, da se „izvuče“ u najgorem slučaju s nekim ukorom ili čak samo s opomenom...U slučaju teških ozljeda ili čak posljedične smrti, sud za maloljetnike „imat će razumijevanje“ za „slučajni nesretni slučaj“... i zadovoljiti „skrušenim vladanjem“ na sudu... Takovo ili slično izbjegavanje odgovarajuće kazne može postati poticaj za novo nasilje, tome nasilniku ili kao primjer novim nasilnicima... Kako bi se moglo smanjivati nasilje mladih Drago misli, da bi društvo trebalo više „raditi“ na odgoju mladih – ali i „starijih“.U prvom redu trebalo bi pojačati odgojnu djelotvornost obitelji „na dulju stazu“. Središte obitelji trebao bi činiti brak.. i to skladan brak.On uvjet za sklapanje braka vidi u podučavanju budućih bračnih partnera o njihovoj ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju poštivanju i drugihkarakteristika potrebnih za zajednički život. Ako neki od njih ne bi mogao u bračnu zajednicu unijeti i sposobnost za kompromis – bolje da i ne ulazi u brak... Naročito za ženske osobe ulazak u brak može biti rizičan korak. To pokazuje sve više nasilja nad suprugama – čak i sa smrtnim posljedicama. Zbog toga bi one trebale dobro upoznati muškarca „s kojim bi mogle prohodati“: iz kakove je obitelji, kako se međusobno odnose članovi te obitelji, u kakovom se društvu dotični kreće, kako se ponašaju, njegov odnos prema zabavama i alkoholu, da li je nametljiv sa svojim mišljenjem – i druge karakteristike važne za zajednički život.. ..Lako je Dragi tako savjetovati druge. Jedna je djevojka to lijepo izrazila rekavši „Kad se jednom zacopaš – više ne misliš na to...“ A poslije može biti kasno...Budući vozač motornoga vozila mora pohađati auto-šloku i polagati vozački ispit zbog izbjegavanja opasnih situacija u prometu... Inače ne može dobiti vozačku dozvolu . Slično bi trebalo uvesti i „bračnu dozvolu“, kako brak ne bi bio opasan ni za jednoga partnera. Nešto slično provodi se i za „crkveni brak“. Budući bračni partneri trebali bi proći – barem u osnovnim crtama – poduku o odgoju djece u obitelji...Školi bi trebalo vratiti neke propise, koji bi joj dali određeni autoritet, koji bi i slobodno vrijeme učenika nekako ispunio odgojno kvalitetnim sadržajima, angažirajući u tom i roditelje. Roditelji bi trebali brinuti o društvu svoje djece, o sadržaju slobodnog vremena djece. Ne dozvoljavati boravak svoje djece izvan doma bez odrasle osobe poslije 21 sat (ljeti poslije 22 sata). Roditelji bi trebali navikavati svoju djecu na pomaganje u radu obitelji prema njihovim mogućnostima. Na taj način smanjilo bi se slobodno vrijeme izvan doma negativnim utjecajima i razvilo osjećaj pripadnosti obiteljiDjeca se moraju naviknuti, da će od roditelja dobivati džeparac prema mogućnostima obitelji i prema svome doprinosu obitelji... Dječji pravobranitelji trebali bi biti osobe, koje imaju i vlastitu djecu „kritičnoga uzrasta“, koji će „razumjeti“ i roditelje, na koje će se požaliti djeca. Prije „drastičnih“ poteza trebali bi shvatiti, da roditelji u pravilu vole svoju djecu. I da neka djeca „prijavljuju“ svoje roditelje zbog maltretiranja, zbog ograničavanja njima pripadajućeg slobodnog vremena, uskraćivanja pripadajućega džeparca i slično – po uzoru na neke prijatelje upitnoga ponašanja - da bi za sebe „ishodili“veće privilegije od ostalih članova obitelji... Takovi dječji postupci su za osudu, a ne za potporu Kažnjavanje nasilja i njihovih posljedica Kažnjeni nasilnici i zločinci uz humano izdržavanje kazni su na dobitku. Umjesto, da svojim radom zarade svoje „zatvorsko uzdržavanje“, ne moraju si tražiti posao i radno mjesto....Uzdržava ih „država“. Znači, nema nezaposlenih.... Imaju vremena za razne aktivnosti – za razliku od nas slobodnih..... Navijači bi većinom trebali biti punoljetni i odgovorni za svoje postupke. U športskim klubovima uz koje su navijačke skupine, trebali bi imati barem jednu stručnu osobu zaduženu za rad s navijačima na kulturnom obliku ponašanja, koji priliči športu, a ne da se navijači iživljavaju zbog svojih nekih frustracija. Da navijači shvate, da svojim nasilničkim ponašanjem ne koriste klubu, nego mu nanose štetu ugledu. Kažnjavanje nasilja i njihovih posljedica Ako je nasilje odraslih kažnjivo, i mlade treba navikavati , da i za njih ono nije dozvoljeno. Ni nasilje ni uništavanje...! To znači, da i maloljetnike treba kazniti za učinjeno onoga, što je nedozvoljeno, kao što je nadoknada (plaćanje) počinjene štete, krađe, pljačke.. Kao i plaćanje liječenja ozlijeđenima.... Kako maloljetnici vjerojatno nemaju novca za te nadoknade, treba ih naplatiti od roditelja.... To bi roditelje prisililo, da vode brigu o ponašanju svoje djece.... Urednici filmskih programa na televiziji trebali bi pažljivije birati filmove i serije.... |
