Zapitkivalo
24.07.2012., utorak
ZAPOVIJEDNA ODGOVORNOST
-Striče Drago, imam jednu nejasnoću – da li imate vremena, da mi to malo razjasnite? – pita moj unuk Ivica moga prijatelja umirovljenoga profesora. -Ivice, znaš da uvijek imam vremena za razgovor s tobom. I za mene vrijedi ona izreka „Jednom učitelj – uvijek učitelj!“ Samo reci, što ti je tako nejasno! Ako ne stignem razjasniti danas, nastavit ćemo i sutra, i sve tako dok nejasnoća nestane... - Nejasno mi je – što je to „Zapovijedna odgovornost“, kada se nekomu sudi? Odgovornost diktatora -Gledaj, Ivice, ne tako davno postojale su države u kojima su na razne načine vlast prigrabili pojedinci bez pitanja naroda, kojim upravljaju. Njihova riječ, njihova zapovijed je zakon. To su diktatori. Da bi to postigli, okruže se cijelom mrežom apsolutnih poslušnika. Da bi to funkcioniralo, služe se terorom, drastičnim kaznama i ubojstvima. Ima država s takovim vlastima i danas . No, takova vladavina nakon nekog vremena izaziva revolt naroda i on se pobuni. Kako diktatori ne namjeravaju napustiti vlast, jer sebe smatraju bogovima - narod se organizira i diže oružanu pobunu. Mnogo se krvi prolije, mnogo naroda izgine i diktator u obrani svoje vlasti pogine ili pobjegne. Ako ga pobunjenici uhvate, organizira mu se suđenje za sve zločine, koje je skrivio njegov režim. Ti su zločini rezultat njegove „zapovijedne odgovornosti“.Slični su događaji nedavno potresali države sjeverne Afrike. I još uvijek se nije smirilo. Odgovornost vojnih zapovjednika U ratu vojnim operacijama zapovijedaju vojskovođe. Bez zapovjedanja nema uspješnih operacija. Poslije rata u današnje vrijeme provode se sudski procesi, ako su zapovjednici optuženi za ratne zločine. Posebno, ako su pobjednici mali i „nekima“ nesimpatični narodi, kao što je hrvatski narod. To pokreću gubitnici ili „međunarodna zajednica“ s ciljem uspostave „trajnog mira“. Trajnoga mira ne može biti, ako se ne utvrdi agresor, koji je rat započeo, izazvao ga. I ako on to ne prizna. Vojni zapovjednici su odgovorni za one zapovijedi, koje su uputili svojim jedinicama. To su njihove „zapovjedne odgovornosti“. Ako su posljedice TIH zapovijedi zločini, onda su zapovjednici za njih odgovorni. „Namještene“ zapovjedne odgovornostiNepošteni ljudi su u stanju i najplemenitiju zamisao izokrenuti u njenu suprotnost. Tako i tužitelji ICTY-a optužuju hrvatske vojskovođe za „zajednički zločinački pothvat“ po „zapovjednoj odgovornosti“ u vojno-redarstvenoj oslobodilačkoj akciji Oluja u kolovozu 1995.god. za „zločinačke zapovijedi“, koje uopće nisu učinili. Tužiteljima kao da uopće nema filmskih dokumentarnih zapisa zapovijedi, koje su hrvatski generali izdavali vojnicima u potpunom skladu sa suvremenim ratnim pravilima. Tužitelji „zanemaruju“ činjenice, da optuženi hrvatski generali nisu uopće mogli biti istovremeno na svim mjestima, gdje su navodno počinili zločine, jer su u to vrijeme bili na sasvim drugim mjestima. Nadam se samo, da će Žalbeno sudbeno vijeće ICTY-a biti toliko razborito i pošteno, da ne će donositi monstruozne odluke, koje će sramotiti i članove Vijeća i ICTY i međunarodno pravo uopće – samo da bi udovoljilo zahtjevima nekih svjetskih pokvarenjaka, kojima se Hrvati kao narod i ljudi – ne sviđaju. Slučaj kapetana Laptala U Grčkoj su prije par godina optužili i zatvorili dubrovačkog pomorskog kapetana Laptala samo zato, što je neka kontrola negdje u teretu broda, kojim je on zapovijedao našla neku količinu droge. Okrivljen je po „zapovjednoj odgovornosti“, jer je“ morao znati“, što se sve nalazi na „njegovome brodu“. Bilo bi zanimljivo vidjeti te kontrolore, kako bi na mjestu kapetana broda znali znati za sve - i najmanje sitnice – na brodu. Sada, nakon sloma grčkoga bankarstva, jasno je zašto su tražili „pozamašnu svotu“ novca za puštanje kapetana Laptala. I koliko je u tome slučaju bilo „podmetanja“. Razumijem i staru izreku za čovjeka u dugovima, da je „zadužen kao Grčka“. Zapovjedna odgovornost „međunarodne zajednice“ Međunarodni sud pravde – po logici „zapovjedne odgovornosti“ – trebao je optužiti i kazniti tu „međunarodnu zajednicu“ zbog toga, što je dozvolila i nije spriječila srpsku agresiju na RH. Da nije bilo te agresije, ne bi bilo ni Hrvatskoga Domovinskog rata ni operacije Oluja, ni izmišljanja „zajedničkog zločinačkog pothvata“, ni „prikrpljene opće zapovjedne odgovornosti“, da se kazne nevini vojskovođe – pobjednici. |
