Zapitkivalo
09.12.2011., petak
RAZMIŠLJANJA O IZBORIMA 2011.
- Onda, Drago, što kažeš na rezultate ovogodišnjih parlamentarnih izbora – pitam moga prijatelja profesora u mirovini..
-Ne mogu odoljeti ovoj kavici. Samo, da malo srknem, pa ćemo razgovarati o toj temi. Promjene u prirodi i društvu osciliraju Kada čovjek malo "zaviri" u dosadašnju povijest parlamentarizma, postaje jasno, da bi bilo pravo čudo, da je HDZ opet dobio ove izbore. Naime, u državama "zapadne demokracije" - kamo sada spada i RH - od izbora do izbora redovno se smjenjuju dvije najveće stranke,ili koalicije, ili smjera. Dosta rijetko neka od njih uzastopno ostaje više od dva uzastopna mandata. Zbog čega je to tako? Jedna je mogućnost, da je stranka, koja je trenutačno na vlasti, možda biračima obećala neka rješenja samo, kao reklamu..., pa ih i ne pokušava provesti... Druga mogućnost je, da su se u međuvremenu promijenile objektivne okolnosti, zbog kojih neka obećanja nije moguće provesti ( svjetska bankarska kriza, galopirajuća inflacija, globalne klimatske promjene,...). Oporbena(e) stranka to jedva dočeka i nastupa obećanjima, da će ona to riješiti... Treći uzrok zahtjeva za smjenu je "psihologija masa" - biračima je već "dosta gledanja istih faca", jer "svi su oni jednaki", "svi oni gledaju i rade samo za osobnu korist", pa neka malo bude i "onima drugima"... "ipak su bili bolji oni prije ovih"... Zbog svega toga, i koješta drugoga, pojave u društvu događaju se oscilirajući. U petak (09.12.2011.) zakazano je, da hrvatski dužnosnici odlaze na svečano potpisivanje ugovora o pristupanju u EU. To pomalo podsjeća na 1918. god i "guske u magli". Možda je na birače utjecao "grčko-portugalsko-španjolsko-talijansko-... sindrom". Možda eventualno pristupanje RH u EU-u – čemu teže vodeći hrvatski političari - prijeti nestajanju malog hrvatskog naroda neograničenim naseljavanjem i rasprodajom lijepog hrvatskog teritorija i drugih vrijednosti.... Slab odaziv birača na izbore Prema podacima DIP-a na izbore je izašlo nešto više od 60 % građana s pravom glasa.- od 57,05 % preko 58,95 %, 60,23 %, 61,82 %, itd...do najviše 66,89 %. Nameće se pitanje, zbog čega je tolika apstinencija? Na odgovore podsjećaju „usputni razgovori“, posebno na tržnicama. „Za velike stranke ne želim dati svoj glas, a male stranke – kojih najednom ima puno – ne će prijeći izborni prag, pa bi moj glas opet došao nekome od velikih. Kažu, da se tako radi kod obračuna – glasovi stranaka, koji ne prijeđu izborni prag, raspodijele se velikim strankama. Zato ću radije glasački list učiniti nevažećim...“ Takovo razmišljanje nedovoljno upućenih birača „odgovara“ velikim strankama. Zbog velikog broja malih izbornih stranaka, koje nisu dosegnule izborni prag, iznosi „pozamašnih“ preko 20 % glasalih – od 18,54 %, preko 22,37 % ,....do 34,16 % glasalih u nekim izbornim jedinicama. Otkuda tako veliki broj malih stranaka i slobodnih kandidata Kako veliki broj birača nije bio zadovoljan radom i rezultatima rada velikih stranaka, počeli su razmišljati o osnivanju novih političkih stranaka, čiji bi se programi sviđali biračima, pa bi na taj način u Saboru mogli inicirati no ve ideje. Tako je broj izbornih lista u nekim izbornim jedinicama dosegao i do 30. A broj zastupnika po izbornoj jedinici bio je 14. Koji je uzrok pojave toliko izbornih lista? Jedan razlog je malo vremena, da se nova stranka profilira, da ojača, da birače upozna sa svojim idejama,... Iznenadio ih je prekratak predizborni rok. Drugi je razlog narcisoidna umišljenost u vlastitu sposobnost nekih pokretača novih stranaka. U međusobnim raspravama nije bilo „sposobnosti“ odricanja od nekih svojih zamisli i prihvaćanje tuđih ideja. U nekim slučajevima veliki bi u novu stranku „ubacili“ svoje „krtice“ sa zadaćom usitnjavanja novih. Tako su im bile zanemarive protivnice.... Metode obračuna izbornih rezultata Širenjem parlamentarizma ukazala se potreba za praktičnim, brzim, jednostavnim i pravičnim metodama obračunavanja izbornih rezultata. Počelo je prije više od sto godina. Prvu je metodu razradio Amerikanac Alexander Hamilton. Zbog velikog broja mogućih pogrešaka usavršio ju je Thomas Jefferson. U Europi to je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće učinio belgijski matematičar Viktor d`Hondt. Popularno je zovu Dontova metoda. Danas se upotrebljava i u Hrvatskoj. Ni jedna od tih metoda nije savršeno točna. Naime, kod obračuna broja zastupnika pojedinih stranaka njihov broj u izračunu nekad bude decimalni broj (ili razlomak). Kako je nemoguće, da zastupnik bude „razlomljen“, rezultat se zaokružuje u najbliži cijeli broj. Evo primjera iz Wikipedije: Pretpostavimo da je na izborima u jednoj izbornoj jedinici u kojoj se bira 5 zastupnika popis stranke A dobio 4160, popis stranke B 3380 i popis stranke C 2460 glasova. Ti izborni rezultati svake liste predstavljaju njihovu biračku masu. Kako je utvrđena biračka masa svake liste, ona se dijeli sa 1, 2, 3, 4, 5 te se dobiveni rezultati poredaju po veličini: Br. glasova (X) X : 1 X : 2 X : 3 X : 4 X : 5 Stranka A 4160 4160 (1) 2080 (4) 1386 (6) 1040 (9) 832 (11) Stranka B 3380 3380 (2) 1690 (5) 1126 (8) 845 (10) 676 (13) Stranka C 2460 2460 (3) 1230 (7) 820 (12) 615 (14) 495 (15) Napomena: brojevi u zagradama su redna mjesta rezultata kada se svi poredaju po veličini. Od svih dobivenih rezultata izabrati peti po veličini, jer se bira pet zastupnika, a to je 1690. Taj je broj zajednički djelitelj i njima valja podijeliti biračku masu svake liste: biračka masa liste A – 4160 : 1690 = 2 (4160 : 1690 = 2,461 ÷ 2) biračka masa liste B – 3380 : 1690 = 2 (3380 : 1690 = 2 ) biračka masa liste C – 2460 : 1690 = 1 (2460 : 1690 = 1,455 ÷ 1) Iz dobivenih rezultata slijedi da su liste stranaka A i B dobile po dva zastupnička mjesta, dok je lista stranke C dobila jedno zastupničko mjesto. Vidljivo je da se pri dijeljenju biračke mase najčešče dobiva rezultat sa ostatkom koji valja zaokruživati tako da se primjenom D'Hondtove metode ne postiže potpuno razmjerna zastupljenost u predstavničkom tijelu. Naravno, sve je to potrebno raditi, kada se bira više od jednog zastupnika... Pouka za budućnost Iz ovoga bi do slijedećih sličnih izbora trebalo nešto naučiti: Na izbore treba svakako ići i „potrošiti“ svoj izborni list(ić) da ga zlonamjerni ljudi ne mogu zloupotrijebiti. Male stranke sa sličnim programima trebale bi se na vrijeme nekako udružiti. Tako bi bilo više vremena, da ih birači upoznaju. Vođe takovih stranaka trebale bi „sjesti“ i razmotriti, tko bi „vodio“ tako nastalu stranku ili koaliciju. Ako se treba nečega odreći u interesu svih – učiniti to iako možda nije baš najbolje... Upoznati potencijalne birače, kako će DIP obračunavati rezultate. Ukazati na moguće netočnosti i da do njih dolazi zbog metode obračuna. Ako se sumnja, da bi netko namjerno htio učiniti nešto nečasno, treba angažirati kontrolu (Gong, ili što će već tada biti na raspolaganju). |
