Zapitkivalo

-Drago, razumiješ li ti ove presude našim generalima u Haagu! – pitam moga prijatelja Dragu čim je otvorio vrata. On je umirovljeni profesor, pa ga moj unuk Ivica i ja često „zasipamo“ pitanjima, kada nešto ne znamo ili ne razumijemo...Naročito ja...

-Samo da dođem do daha! – kaže Drago sjedajući. - Ova kavica će mi pomoći.... Što te zanima?

-Gledao sam na televiziji čitanje presuda našim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. Očekivao sam oslobađajuće presude...Još ne mogu „doći k sebi“, kad sam ih čuo. Ti ljudi su „krivi“ samo što su vodili znalački hrvatske oružane snage u oslobađanje našeg teritorija, kojega su zaposjeli srpski agresori... A kakove su drakonske kazne „dobili“...!

Sračunato usko područje nadležnosti-
I ja sam se iznenadio visinom osude – razmišlja Drago - Nitko me ne može razuvjeriti, da sve to s tim ICTY-em nije „namješteno“, kako bi se „pogodovalo“ agresorima i drakonski kaznilo napadnute, koji su se uspješno branili i odbranili...

ICTY je osnovan odmah po završetku Domovinskoga rata, ali je u toku vremena mijenjao svoje dokumente, pa se on razlikuje od onog Tribunala, na kojega su u početku pristali hrvatski državni dužnosnici, naivno vjerujući, da će on donijeti pravične presude osnovane na istraživanju istine o Domovinskome ratu.

U ovom slučaju taj ICTY proglasio se nadležnim, da sudi za zločine počinjene u hrvatskoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Oluja... I to u razdoblju nepuna tri mjeseca – srpanj, kolovoz i rujan 1995. god... Tako su „eskivirana“ sva događanja u RH i BiH koja su prethodila i uzrokovala akciju Oluja. Gospoda toga suda ovakovim postupkom prave se maloumnima – ili maloumnima smatraju narod – kao da Oluja nije samo posljedica „nekih“ prethodnih događaja...

Kao da agresori prije četiri godine – ili manje – nisu napali hrvatske redarstvenike na Plitvicama, napali hrvatske redarstvenike u Borovu Selu masakrirajući i ubijajući zarobljene...Kao da nisu zauzeli Hrvatsko Pounje, usmrtili snimatelja HRT-a onemogućivši njegov prijevoz u Zagreb kao ranjenika... Zauzeli Banovinu, protjeravši nesrbe iz njihovih domova samo s plastičnim vrećicama, spalivši čitava sela i dijelove gradova, usmrtivši ljude, koji nisu stigli otići – uglanom starije...Zauzeli su niz policijskih postaja poubijavši razoružane policajce, koji su samo vršili svoje dužnosti...

Zauzeli su grad Knin i cijelo njegovo područje kao središte tzv SAO Krajine poubijavši velik broj nesrpskih civila... Posebno su zvjerstvo učinili u Škabrnji...Srušili su Maslenički most presjekavši tako kopneni dio RH... Minirali su branu Peruču...Slično su činili i u Zapadnoj Slavoniji...

Posebno su se okomili na grad Vukovar kolonama tenkova, koje im je „iznajmila“ JNA, razorivši ga, poubijali na stotine zarobljenih branitelja, protjerali cijelo hrvatsko stanovništvo samo s vrećicama... Dio ljudi zatvorili su u logore u Srbiji, koja im je „iznajmila“ logorski prostor....

Napali su grad Dubrovnik i držali ga pod opsadom... Zauzeli mu zaleđe, Konavle i cijeli jugoistočni obalni dio sve do Boke Kotorske...I da ne nabrajam dalje...

„Ogradivši“ tako svoju „nadležnost“ i vremenski i teritorijalno i akcijski – ICTY je „zaobišao“ „zajedničke zločinačke pothvate“ agresora, od kojih mnoge nije ni procesuirao, ili primjereno kaznio kao inicijalne zločine, koje su počinili srpski i srbijanski agresori, koji su izazvali akciju Oluja.... Ali je zato mogao oštro osuditi napadnute Hrvate, koji su se usudili uspješno obraniti i osloboditi... Nije li to pogodovanje agresoru, kako bi opet mogao ponoviti agresiju, kad mu se „ukaže prilika...“!?

Kolateralne žrtve akcije Oluja
Teško je u munjevitoj ratnoj akciji izbjeći žrtve među civilima i materijalne štete, kada su okupatori bili izmiješani s civilima i „raspoređeni“ i izvan „vojnih objekata“. I, kako su hrvatski osloboditelji mogli pouzadno znati raspored okupatora, ako nisu imali pristup u zaposjednutim područjima...!?

U područjima RH, koje su zauzeli srpski agresori bilo je mnogo oružja bivše teritorijalne obrane, koje su bivše jugoslavenske vlasti pokupile na cijelom teritoriju RH i njime naoružale srpsko stanovništvo tzv. SAO Krajine – i staro i mlado i muško i žensko...Dosta je hrvatskih branitelja poginulo u pokušaju, da starijim ili ranjenim Srbima ukažu neki oblik pomoći kao civilima, a ovi su ih nemilice ubili. Pita se, u koju skupinu ICTY ubraja srpske naoružane civile?Osvetnička ubojstva
Bilo je pripadnika hrvatskih oružanih snaga, koje su agresori istjerali iz njihovih naselja i njihovih domova, koje su i spalili. Nekima od njih agresori su ubili neku blisku osobu.. Jedni i drugi sumnjali su, da će hrvatske vlasti ili predstavnici „međunarodne zajednice“ kazniti takove agresorske ubojice ili palikuće, pa su odlučili sami kazniti zločince...osvetiti se....

Pokazalo se, da su bili u pravu. Ovakav zaključak to ne odobrava, ali pomaže shvatiti njihovo ponašanje

Bilo bi možda najbolje, da u hrvatskim vojno-redarstvenim jedinicama nije bilo pripadnika, kojima su agresori učinili neki zločin, pa ne bi bilo razloga za osvetu. No, kada bi se tada sakupio dovoljan broj osloboditelja...? Najjednostavnije bi bilo, da nije bilo agresije, pa ne bi bilo ni akcije Oluja...

„Zajednički zločinački pothvat“
To je jedan od najtežih elemenata optužbi protiv hrvatskih generala u akciji Oluja. Ne mogu se mimoići i pitanja: Otkada je taj pojam sastavni dio međunarodnoga prava, ili kaznenog prava, ili ratnog prava...?.. Tko je taj pojam i kada prvi ugradio u rečena prava i prilikom kojega spora?... Da li ga međunarodni sudovi moraju primjenjivati jednako prema svim stranama u postupku?... Kakova je njegova primjena prema agresorskoj, a kakova prema napadnutoj strani?... Kakova je primjena prema velikim, a kakova prema malim državama u sporu?.... Da li je njegov zadatak utvrđivanje istine, ili „balansiranje“ krivnje u sukobu?... Kakova je njegova uloga u donošenju poštene i na istini osnovane presude?..(Ako se donose i takove...!). Koliko taj pojam dotiče i sudbene institucije, koje se njime služe?...

Koliko mi je poznato – za taj pojam optuženi su samo Hrvati.. Kod „druge strane“ uopće se ne spominje... Moj prijatelj Drago (da ne kažem Carlo!) kaže, da je taj „udruženi zločinački pothvat“ zapravo nadomjestak za počinjene zločine, kojih nije bilo.., a potrebni su, da se Hrvati mogu osuditi – prema „nečijoj želji“... Zbog udovoljavanja toj „želji“ pravila rada ICTY-a nekoliko su puta mijenjana i dopunjavana. Jednom prilikom navodno je „instaliran“ i taj čuveni „zajednički zločinački pothvat“. Dakle, početni ICTY, čiji su osnutak, čija pravila, prihvatili i državni dužnosnici Republike Hrvatske – na kraju više nije isti...Može li, onda, i naš odnos prema njemu i prema njegovom radu – biti kao i na početku...?

Ako su djelatnici ICTY-a „instalirali“ taj „zajednički zločinački pothvat“ s ciljem, da udovolje “tome nekome“ i tako omoguće uništiti živote - ili njihov veliki dio - optuženicima Hrvatima, koji nisu krivi – i tako ospore pravo hrvatskog naroda na obranu od agresora – onda su ti djelatnici ICTY-a počinili zločin, koji se može također nazvati „zajednički zločinački pothvat“.
Drago – moj prijatelj - sumnja u objektivnost djelatnika ICTY-a i smatra, da bi neka viša instanca trebala procesuirati njegov rad, a optužene Hrvate osloboditi. Trebalo bi time istražiti, ima li u tome i elemenata međunarodne korupcije....
Prekomjerna razaranja
Drugi značajni element optužnica protiv Hrvata je „prekomjerno razaranje“. Ne znam po koji put bih ICTY-u postavio pitanje prema čemu se to odmjerava...? Da li se jednako „terete“ za razaranja obje strane, napr.: uspoređivanjem razaranja Vukovara (sa srbijanske strane) i Knina (sa hrvatske strane)...? Ako ICTY u Kninu „vidi“ „strahovita razaranja“, a u Vukovaru „to nije potrebno ni spominjati“ – onda on „pogoduje“ srbijanskoj strani... Ne bi li takav sud trebalo suspendirati i kazniti zbog tako očigledne nepravde... Koliko tu ima korupcije, ili barem „pogodovanja“ srbijanskoj strani...!?
Ako se ta razaranja usporede sa razaranjima po Hrvatskoj, koje su 1943. i 1944. godine činili zapadni saveznici na čelu sa SAD-om – valjalo bi ih usporediti sa razaranjem – napr. – Knina... Koji su državnici zapadnih saveznika bili osuđeni, ili barem optuženi za ta razaranja?...Tko bi se usudio optužiti za to velesilu, kao što su SAD...? Ali je „prirodno“ optužiti malu državicu kao što je Hrvatska...

Netko će reći, da je to uspoređivanje besmisleno, jer je tu „vremenski jaz“ od oko pola stoljeća... No, za usporedbu moglo bi poslužiti današnje bombardiranje Libije. Ne ulazim u osuđivanje ili opravdavanje toga bombardiranja... Govorim samo o njegovim razmjerima i pitam samo, tko će biti optužen za njih u usporedbi sa razaranjima u Kninu i okolici... Valja se zapitati, kakav je taj moral u odnosu prema Hrvatima...?

Pitam se , i kakove sve ciljeve ima ICTY ovakovim „namještanjem“ na štetu optuženim Hrvatima. Dragino mišljenje je u tome određeno:

Razni svjetski moćnici „složili su“ Jugoslaviju 1918. god, državu po uzoru na svoje države, u kojima jedan najveći i najmoćniji narod „drži na uzdi „ manje narode, kao što je u Velikoj Britaniji (s Ircima), u Francuskoj (s Iberima), u Turskoj, Iraku i Iranu (s Kurdima), Španjolskoj, u Rusiji.... U Jugoslaviji „uzde“ su dobili Srbi.. No, kako se Jugoslavija raspala već dva puta, trebalo ju je opet „održati“. To su za Hrvatsku spriječili na terenu naši generali. I zato su ti moćnici pokrenuli hajku preko toga ICTY-a....Te „neposlušnike“ treba kazniti, što su maestralnom akcijom Oluja bez njihovoga odobrenja – štoviše protiv njihove volje - oslobodili svoju državu od agresora....

Neki od ciljeva optužbi i eventualnih osuda
Optužbama i presudama o krivnji hrvatskih vojskovođa trebalo bi, po Draginom mišljenju, postići i ovo:

(1) Pokazati, da je obrana „malih“ nedopuštena bez odobrenja moćnih.
(2) Izjednačavanje krivnje agresora i žrtve. Dakle, lažni humanizam...
(3) Normalizacija odnosa među susjedima smanjivanjem krivnje agresora i prebacivanje dijela na žrtvu, koja se branila. Dakle, lažiranjem povijesne istine. Trebalo bi udovoljiti izjavi srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića, da za te odnose „ne bi bilo dobro“, ako bi se generala Gotovinu oslobodilo krivnje...Kakovi bi to bili dobrosusjedski odnosi za žrtvu, ako je za njih potrebno agresoru reći, da on zapravo nije agresor...?
Moglo bi neke protivnike hrvatske državne samostalnosti potaknuti na ideju, da je se raskomada i komade podijeli između „podobnih“susjeda“ (kao Kurdistan). Ionako na zemljovidu RH izgleda kao koža gazele, koju su usmrtile prerijske zvijeri....I hijene je obilaze, ne bi li se još nešto moglo otkinuti....

Treba samo naći izliku za kažnjavanje...Neke sam „poteze“ spominjao ranije, ali ima ih još. Evo nekih:

Jedan čovjek bi želio Tužiteljstvo ICTY-a pitati, kako se to ocjenjuje, kada je neko granatiranje prekomjerno, a kada je normalno. Evo, kako bi on to pitao:
- Da li je to broj granata prema broju stanovnika grada – koliko granata na tisuću stanovnika – ili prema površini grada – koliko granata po kvadratnom kilometru – ili po duljini ulica u gradu – koliko granata po jednom kilometru ulica – ili se u to mora uračunati i eksplozivna snaga projektila – koliko kilotona TNT-a....? Kako bi se to znalo barem u budućim ratovima... Ili bi trebalo porušenost gradova ocijeniti uspoređujući s porušenošću nekih gradova u prošlim ratovima. Možda bi to mogli biti gradovi: Vukovar, Dresden, Hiroshima, Nagasaki, Sarajevo.... Koji je od njih granatiran – bombardiran „prekomjerno“, a koji „ispodmjerno“? I, tko je kažnjen za to....? I, treba li za to kažnjavati samo one koji se brane...?
- Mislim, da bi bilo najpravilnije – makar danas nakon toliko godina – iz helikoptera snimiti grad Knin, za kojega ICTY tereti generala Gotovinu, jer je navodno dopustio njegovo prekomjerno granatiranje.... Isto tako snimiti i grad Vukovar iz čijih ruševina danas raste šikara. Njega su granatirali Srbi i JNA, ali to Tužitelji ne smatraju prekomjernim granatiranjem... I to usporediti... Usporediti i optužnice i kazne za to...

Protjerivanje Srba iz Hrvatske nakon Oluje
Tužiteljstvo optužuje hrvatske generale – naročito generala Gotovinu – za genocid protjerivanjem Srba iz Hrvatske nakon Oluje. Iako o tome postoji niz dokumenata, koji to opovrgavaju... Tako je za vrijeme akcije Oluja Hrvatski radio svaki sat emitirao poziv Predsjednika Tuđmana Srbima, da ne odlaze... U jednom satu – u skloništu sam slušao radio i brojio - ta je poruka emitirana tri puta...Nađen je i dokument iz kojega je vidljivo, da je srpsko vodstvo načinilo plan za eventualnu evakuaciju. To vodstvo je pozvalo Srbe na odlazak iz Hrvatske..s ciljem, da za to optuži RH...Postoje i dokazi – napr. – da su srpske snage u povlačenju od Gline na Banovini prema Bosni u žurbi tenkovima gazili i po koloni svojih civila... Hrvatske jedinice, koje su dolazile za tim kolonama, nailazile na mnoge khće u plamenu... Tko ih je zapalio?... To je „pripisano“ hrvatskim osloboditeljima...

Ima jedan dokumentarac HTV-a o odlaženju Srba, koje nitko nije tjerao. Vozili su se kolima, traktorima, prikolicama sa stvarima, koje su mogli povesti. Možda je tu bilo i stvari Hrvata, koje su oni prije 4 god protjerali samo sa plastičnim vrećicama... To se jasno vidi u TV dokumentarcu izgona Hrvata iz Vukovara...Ali to – valjda – nije bio genocid nad Vukovarcima...

Na jednoj srpskoj prikolici vozio se i nasmiješeni gospodin Peter Galbraith , veleposlanik SAD u RH...Dakle, nikakvo protjerivanje...
Da li je tko od Srba bio optužen za takav genocid nad Hrvatima?... Što su učinili „međunarodna zajednica“ i ti međunarodni moćnici, da spriječe agresiju na RH i genocid nad njenim građanima...?

Tužitelji ICTY-a u ime te „međunarodne zajednice“ opet zahtijevaju od RH neke topničke dnevnike, valjda da bi potkrijepili optužbu za „prekomjerno granatiranje“... I to zahtijevaju od vojske, koja je tada bila „stara“ jedva 4 godine...! Kao da je Knin razaran papirima!.. Jedino, ako se na tome gradu jedva vide ta razaranja, pa onda trebaju neki birokratski dokazi za to.... Čovjek se pita, da li je Tužitelj tražio i dobio takove dnevnike o razaranju Vukovara, Dubrovnika,....?
Princip zapovijedne odgovornosti
I to se primjenjuje u optuživnju hrvatskih generala. Oni bi morali znati za svaki i najmanji događaj na svome području. Tužitelj i ne pomišlja, da bi po istom pravilu trebalo optužiti i „međunarodnu zajednicu“, koja je odgovorna, što je dopustila agresiju na RH i genocidne radnje nad njenim građanima... Da nije bilo te agresije, ne bi bilo ni akcije Oluja....

Uzročno – posljedični princip
U tijeku povijesnih i drugih događanja neki događaji su samo posljedica nekih prethodnih događaja, dakle uzroka. Da se ne dogode uzroci, vjerojatno ne bi bilo ni posljedica... Tako je i akcija Oluja samo posljedica agresije i okupacije dijelova RH... Zbog toga bi i optužbe i suđenje trebali poštivati taj princip, pa bi Tribunal uživao autoritet pravednosti...

To znači, da bi u razmatranju nečijih postupaka trebao utvrditi, koji su događaji i u kojoj mjeri uzrokovali ono što se razmatra... Na pr., što su agresori na RH učinili u Vukovaru, u Ćelijama, na prilazima prema Kninu, u Peruči, na Maslenici, što su prije učinili u Pounju, na Banovini, koliko su uništili privrednih objekata, koliko opljačkali nesrpskih kuća, koliko kuća i cijelih sela spalili, koliko su nesrba protjerali, koliko poubijali, itd...i procijeniti, kako je to utjecalo na obranu RH.

Napadi i obrane ne mogu imati jednaku težinu, jer obrane ne bi ni bilo bez agresije.... Vjerojatno ne bi bilo ni razaranja ni pogibija od strane napadnutoga.

Konačno čitanje tih presuda
Konačno je danas predsjednik sudskoga vijeća Orie objavio presude. Većina građana RH „skamenila se“ čuvši presude izrečene hrvatskim generalima. Najveći broj njih očekivao je oslobađanje svih optuženika. Manji broj, skeptika, je očekivao znatno manje kazne....

Ja se pitam, čemu je trebalo toliko čekati na izricanje ovako drakonskih osuda, ako se od početka znalo, kakove će biti kazne..

Drago kaže, da su ovolike izrečene kazne i na ovaj način poljuljale ugled ICTY-a u Hrvatskoj i u svijetu: od tri osnovna elementa krivičnoga prava – tužiteljstvo – braniteljstvo – sudstvo – braniteljstva uopće nije bilo... Tj. predsjednik Orie nije ni spomenuo dokaze obrane generala, pa nije ni trebao „iznositi“ dokaze tužitelja ili suda, koji od braniteljskih dokaza u korist optuženika nije prihvaćen i zašto... U usporedbi s tronožnim stolcem, koji je stabilan i na neravnom tlu – ove presude ne mogu biti stabilne, jer nemaju treće noge – obrane...

Povijest Domovinskoga rata
Moram primijetiti, da su državni dužnosnici RH učinili veliki propust – između ostaloga – što pred dvije godine nisu „mogli“ u proračunu „naći“ oko 2.040.000 Kn za pisanje i izdavanje Povijesti Domovinskoga rata u organizaciji HKV-a (Hrvatskoga kulturnog vijeća), koja bi već mogla biti u svim knjižnicama. Takovu kronologiju bilo bi teško zanemariti i ICTY-u. A danas smo čuli, koliko smo zločina učinili jadnim agresorima....

Pristupanje u EU
Razmišljajući o svemu ovome Drago i ja se pitamo, trebamo li uopće RH učlanjivati u EU? Odlučili smo na referendumu o tome ulasku zaokružiti NE. Što će nam članstvo u takovoj asocijaciji, koja može od nas tražiti, da se odričemo naše povijesti, naših bogatstava, naših ljudi – ako to poželi neka „značajna“ članica EU-e?Mi ulaskom u tu EU ne određujemo samo našu budućnost, nego i budućnost naših potomaka. Zar da nas oni danas-sutra proklinju zbog toga...?
Ni Švicarska nije članica te famozne EU, pa nekako opstoji i bez toga...!

-Što misliš, Drago, za koliki iznos će se naša država sada ponovno zadužiti? – pitam moga prijatelja umirovljenoga profesora. – I, gdje će se zadužiti?
-Hajde, prijatelju, prije toga nalij nam ovu mirisnu kavicu! – gorko se šali Drago. – pozovimo i Ivicu na njegov sok...!

Gdje i kako se naša država zadužuje
-Gdje se najjednostavnije država zadužuje? – pita i Ivica.
-Najjednostavnije je kod MMF-a – kaže Drago. – Štoviše MMF čak i nudi kredite državama, koje su u „škripcu“. Kapital te svjetske banke, osnovane kako bi države – bolje rečeno državnici – imali kapital „na raspolaganju“, kad god zatrebaju. Jasno, i taj Fond posluje po bankarskim principima: posuđeni kapital države – bolje rečeno njihovi građani – vraćaju uz odgovarajuće kamate... Ako bi kapital Fonda „ležao na lageru“, ne bi donosio profit u obliku kamata...Zbog toga se on reklamira „potrebitim državama“.
-Pa to bi onda trebali prihvaćati – razmišljam ja glasno...
-Ali, nije to baš tako jednostavno, - nastavlja Drago. – Da bi Fond osigurao redovito vraćanje posuđenoga,

on postavlja određene uvjete zaduženim državama, kao što su „rezanja proračuna“, što je moguće raznim restrikcijama u planiranim rashodima, što zahtijeva smanjivanje plaća i mirovina, raznih socijalnih potreba, planiranih velikih projekata,,,,

To bi izazvalo nezadovoljstvo građana i njihovu sumnju u kredibilitet izabrane vlasti... Zbog toga neki obnašatelji vlasti izbjegavaju „pomoć“ MMF-a, ako ikako mogu...

-Drugi način „posuđivanja“ je izdavanje i „plasman“ (prodaja) državnih obveznica određene vrijednosti i određeni rok odkupa. U odkupnoj vrijednosti uračunate su kamate, tako da se kupcima isplati ta transakcija. Država prodajom obveznica dobiva odmah gotov novac, u otkupu plaća i kamate, ali izbjegava neugodno diktiranje MMF-a o štednom rezanju proračuna i slabljenje kredibiliteta građana....

Do potrebnog novca državni dužnosnici mogu dolaziti i na druge načine unutar države. Jedan je način rasprodaja „obiteljskog srebra“ (prodaja poduzeća, koja su stvorile prijašnje generacije), ili prodaje prirodnih bogatstava (šume, zemljišta, vode....). Kod toga je „nezgoda“, što kad se to jednom proda, toga više nema...

Povećanje raznih nameta Može se povećati postotak PDV-a, bilo za kraće ili dulje vrijeme. Ni to nije popularno, jer je to udar na životni standard, najviše na siromašnije građane.... Na dulje vrijeme to može usporavati rast privrede.Moguće je uvođenje nekih novih poreza, kao što su porezi na stambeni prostor, na poljoprivredne proizvode za vlstite potrebe, kao što je vlastito voće i povrće....

Još neiskorišteni izvori novca
Što smo dulje razgovarali o premalom „punjenju“ državnog proračuna, Dragi je sve više „rastao tlak“...On smatra,da su velikim dijelom za manjak proračunskog novca krivi državni obnašatelji vlasti, jer su prerastrošni, jer pogrešno ocjenjuju državne mogućnosti... Sve više opterećuju životni standard građana... Neki bi na taj način htjeli postići „poene“ kod „svojih“ birača....
Zbog toga Dragi na um padaju neočekivane zamisli o „zgrtanju“ novca....:

-U školi smo učili, da su naši preci bili preopterećeni raznim nametima, kao što je 1/10 prihoda domaćinstva za Crkvu, 1/9 cjelokupne ljetina državi, pa tlaka na vlastelinskome imanju, pa plaćanje putarine, mostarine, maltarine,...No, kad sve to sračunamo i usporedimo s današnjim nametima, postaje jasno, da su današnji nameti u postocima veći od onih nekadanjih...I to još nije dosta...

-Zato ja predlažem još neke mogućnosti ubiranja novca za državnike...:
moglo bi se naplaćivati doprinos za tjelesnu težinu, za tjelesnu visinu, za hodanje po državnome tlu, za trošenje državnoga zraka, za smrdljivo isparavanje znoja, za uživanje navijanjem na javnim skupovima,....

Moglo bi se zaraditi na

oporezivanju sjednica Sabora, Vlade, i sl. ,namete na diskusije (njihov broj i trajanje), na razne govore (trajanje i broj slušatelja), na donošenje raznih zakona (njihov broj i broj članaka, i vrijeme trajanja), na broj odsutnih... Na sve to da se plaća iz osobnih dohodaka korisnika...

- Striče Drago, ovo je za godišnju nagradu „Proračun“ !!! – oduševljen je Ivica...