Zapitkivalo
11.07.2013., četvrtak
NEPOSREDNA DEMOKRACIJA JE PRAVA DEMOKRACIJA
Moj prijatelj Drago govori o pravoj demokraciji:
Aktivisti udruge "U ime obitelji" povukli su – šahovskim rječnikom rečeno – mat-potez u „partiji“ protiv obnašatelja državne vlasti, kada je u pitanju provođenje referenduma za precizniju definiciju braka – da bude „Brak je životna zajednica žene i muškarca“. Prikupili smo preko 700.000 potpisa. Vladajući se tome protive i traže odgovarajući modus promjenama Ustava, da to ne prihvate - raznim smicalicama. Promjene Ustava Tko ima pravo mijenjati Ustav, pita se obični građanin ove „demokratske države“? Čija je odluka važnija – 140 saborskih zastupnika, ili 7oo.ooo građana, koji su potpisali zahtjev, da se provede referendum o promjeni/dopuni Ustava? Ima li Sabor veća prava u promjeni Ustava „bez pitanja“ građana, nego referendum građana? Čemu služi institucija referenduma, ako se „nekome“ ne sviđa? Nije li ona način konačne odluke u važnim pitanjima? Referendum „skida odgovornost“ sa saborskih zastupnika, kada se odlučuje o posebno važnim odlukama. A pitanje precizne definicije braka je jedno od takovih pitanja. Jedno od takovih važnih pitanja je i promjena Ustava – o čemu sada razmišljaju i govore „vladajući“ - pa je treba povjeriti građanima referendumom. Prema tome „interna promjena Ustava“ u Saboru i njegovo „prilagođavanje“ nečijim željama bez pitanja građana – je protuustavna. Naime, naziv temeljnog državnog zakona „Ustav“ dolazi iz povijesti, kada su razna previranja u ljudskom društvu, u kojima je bilo i prolijevanja krvi i gubitaka ljudskih života, da bi se „zaustavile“ razne samovolje raznih diktatora... robovlasnika, feudalaca, careva i kraljeva..., koje je neograničena vlast osilila i do umišljenosti „božanskoga gospodara“ i života i smrti... I danas se javljaju takovi vlastodršci i ne tako daleko od nas (Egipat, Libija, Sirija, Turska...). Pa i ovo naše pitanje s referendumom... Ako našim obnašateljima vlasti „odgovaraju“ odredbe Ustava, „treba ih poštivati“ – a ako „ne odgovaraju“, treba ih „zanemariti“ ili „promijeniti i prilagoditi“. Tako je i najnoviji zahtjev za provođenje referenduma. I nije to prvi takav zahtjev, koji je odbijen! Prilagođavanje Ustava „Dežurni pravnici“ su plaćeni zato, da „nađu rupe“ u zakonima, pa i u Ustavu, kojega su sastavljali isto takovi pravnici. Oni su stručno morali i ugraditi određeni broj "rupa" za slučaj "potreba" - kao što je sada. Razlozi odbijanja zahtjeva mogu biti razni: – da su sakupljači potpisa iste donijeli sa zakašnjenjem (možda samo 1 sat),ili da je sakupljeno premalo potpisa (To se može „dokazati“ , ako „u popisima birača pronađu „ veći broj od poznatoga), ili da redoslijed riječi u zahtjavu ne odgovara „zakonskoj sintaksi“, ili – kao sada – da u „ustavnom popisu“ pitanja o kojima se može provesti referendum - nema toga pitanja... Prema tome najprije treba sastaviti taj popis, tako, da u njemu nema toga pitanja – i zahtjev se odbija... Pravo mjesto mjesto referenduma u Ustavu Demokratski bi bilo, da se u Ustav unese popis pitanja, za koja je referendum obvezatan i odredba po kojoj i u drugim pitanjima – kada to zatraži/predloži dovoljan broj građana – državnici su dužni provesti referendum... Zahtjev preko 7oo.ooo građana – potpisima – za provedbu referenduma, podnesen je prije svih budućih „nečijih“ zahtjeva, pa je logično, da ga treba provesti prije njih. Drugačiji redoslijed bio bi uvrjeda i podcjenjivanje građana. Ako saborska većina odluči ne provoditi referendum, kojega je zatražio Ustavom određeni minimalni broj građana svojim potpisima, Sabor bi trebao tu odluku objaviti s jasnim obrazloženjima i donijeti odluku o svome samoraspuštanju i odluku o prijevremenim parlamentarnim izborima, i privremene propise o funkcioniranju vlasti dok se izborima izabere novi saziv Sabora... Raspuštanje Sabora ako ne prihvaća referendum Saborski zastupnici dobili su na parlamentarnim izborima mandat da upravljaju državom prema predizbornim programima i prema mišljenju građana o neplaniranim pitanjima. Za to – između ostaloga – postoji referendum. Ali zastupnici nisu dobili mandat, da „vladaju“ svojim – i ne samo svojim – biračima, kao da su birači imbecili... Ako se ne mogu složiti s biračima, red je podnijeti ostavku, dakle raspustiti se i stvoriti uvjete za izbor novih zastupnika... Pitanje je, za koje pitanje Ustav „dopušta“ referendum. Razmišljanje o tome može biti samo „izigravanje“ zahtjeva. Jer svako važno pitanje može se rješavati referendumom. To je direktna ili neposredna demokracija! Nju treba razvijati..! |
