Zapitkivalo

-Što kažeš, Drago, za ovo uvođenje novog nastavnog predmeta u škole Zdravstveni odgoj? - pitam moga prijatelja umirovljenoga profesora.
- Zapravo, problem je njegov, tzv. "4. Modul". Čitao sam o tome malo veći članak u "Večernjem listu" i poslao sam autorima e-pismo s nizom pitanja:

Nakon čitanja napisa „Zdravstveni odgoj“ u Večernjem listu 05.01.2013. osjećam potrebu, da Vam pišem. Vama, jer ste Vi započeli i jer sam našao Vašu e-adresu. I zato, što će vjerojatno o tome biti još govora.

Što se općeg zdravstvenog odgoja u školi tiče, mislim, da ne će biti problema. Pitanja se javljaju kod „4. Modula“, o spolnom odgoju:

(1)Kako smo mi – čiji roditelji nisu u školi učili o spolnom odgoju – „uspjeli“ doći na svijet? Kako je to uspjelo našim neukim roditeljima...?

(2)Zašto je ministar Jovanović postupio diktatorski prema raspravama o „problematičnim“ sadržajima, što traže predstavnici Katoličke crkve? Ministar obrazovnog resora trebao bi svojim primjerom pokazati, da živimo u demokratskom društvu (Zar je zaista takovo?), za koje treba pripremati današnje i buduće školarce...!

(3)Što je to „kurikulum“ i zašto? Taj sam izraz prvi put susreo prije par godina, kad je tadašnji ministar istoga resora objavio Pravilnik o.....i ocjenjivanju učenika. Zato sam odlučio saznati značenje toga izraza. “. Našao sam „Veliki riječnik stranih riječi“ poznatoga autora Bratoljuba Kalaića izdanoga 1974.god. Tamo sam našao slijedeće:
Curriculum vitae (čit.: kurikulum vite) – tok života; kratak životopis koji se prilaže molbama za pripuštanje k ispitima na visokim školama, molbama za namještenje i sl.
Curriculum gloriae (čit.: kurikulum glorije) – tok puta do slave. Ne vidim neku čvrstu vezu sa sadržajem predmeta Zdravstveni odgoj..., zapravo – spolni odgoj!

(4)Zanimaju mene, pa i druge građane – neki podaci o kreatorima programa seksualnoga odgoja, koji se uvodi u naše školstvo(pa i o Vama), kao što su:

imaju li, i koliko, vlastite djece muške i ženske, tinejdžerskog uzrasta, kako su s njima osobno provodili, ili provode seksualno obrazovanje i s kakovim uspjehom?

Nekako mi se čini, da oni žele vršiti „istraživanja“ o rezultatima seksualnoga odgoja na tuđoj djeci, našoj djeci... Kao da ne misle, da bi to moglo na njih ostaviti nepopravljive posljedice – ako su ti postupci pogrešni.

(5)Da li su se kreatori rečenoga programa prethodno upoznali s rezultatima seksualnog odgoja, koji se već provodi u nekim državama, kao što su SAD? Jesu li ministra upoznali s negativnim odgojnim posljedicama? Mogli su razmotriti podatke, koje je iznijela novinarka HTV Karolina Vidović Krišto – i zbog toga ostala bez posla... Kreatori su prije mogli proučiti i rezultate „rada“ „oca seksualne revolucije“ Alfreda Kinseya....i s tim prethodno upoznati ministra...Ako on „dozvoljava“, da neke stvari ipak još ne zna....

(6)Jedan od negativnih odgojnih utjecaja na mlade je prerano buđenje „seksualne opsjednutosti“. Da li su „kreatori“ 4. Modula vodili računa o razlikama u brzini sazrijevanja djece? Osim genskih utjecaja tu su i ekonomska razina društva, klimatski uvjeti, i konačno „zasipanje“ informacijama.

(7)Mislim, da bi trebalo jasno definirati pojmove „rod“ i „spol“. Radi li se o gramatičkim ili o biološkim pojmovima? (ovaj magarac, ova kokoš, ovo dijete...). Ovako se oni mogu razumjeti / tumačiti na razne načine.

(8)Predviđa se primjena kontracepcije. Da li kreatori programa predviđaju i korišćenje i nastavnih sredstava i nastavnih vježbanja u montaži kondoma, membrana, spirala, pilula...? Da li su to predviđeni postupci za smanjivanje broja ljudi na Zemlji i na taj način smanjivanje broja nezaposlenih. Tako bi se kroz dulji vremenski period smanjio broj nezaposlenih Zemljana (Terana). Naime, neki kapitalistički „filozofi“ smatraju, da je na Zemlji previše ljudi...Narodi bi postepeno nestali, kao posebne skupine ljudi...

(9)U spolnim odnosima muškaraca i žena ovaj „kurikulum“ govori o „partnerima“. Znači, „na mala vrata“ bi se trebalo „istjerati“ brak, kao društvenu jedinku naroda, koju povezuje ljubav, u kojoj se ljubavlju začinju, rađaju, odgajaju i osamostaljuju djeca (mladi ljudi). Kako još danas „stvari stoje“, djeca se „započinju“sjedinjavanjem ženskih i muških elemenata. Smatraju li „kreatori programa“, da će uskoro za to biti dovoljan samo jedan od tih elemenata? Koji?

Izgleda, da će ljudi uskoro morati neke stvari učiti na primjeru ptica. Odmah pomislim na rode. Ženka i mužjak zajednički grade gnijezdo. U vrijeme ženkine ovulacije zajedno „klepeću“ kljunovima u ljubavnome zanosu, nakon oplodnje ženka u zajedničkom gnijezdu položi jaja, naizmjenično sjede na jajima i griju ih, dok drugi dio para odlazi „u restoran“. Kad se mladi ptići izlegu, roditelji ih zajednički hrane, čuvaju, uče ih letjeti, nalaziti hranu... Ujesen zajedno lete tisućama kilometara u toplije krajeve. A „početni par“ se na proljeće opet zajedno vraća u svoje gnijezdo – i život se nastavlja... A ljudi?
Tako je lijepo kraj rodilišta sisačke bolnice postavljena svojevrsna skulptura rode kao simbol rađanja..

(10)U seksualnome programu posebna se pažnja poklanja odgoju učenika za poštivanje „različitosti“ drugih osoba. To bi – valjda – trebalo udovoljiti nekim važnim članicama EU-e, koje njeguju“ lesby-gay“ kulturu, ozakonjuju monoseksualne zajednice. Ja sam protivnik te točke programa Zdravstvenog odgoja.Smatram, da bi „njegovanje“ takove neprirodne seksualne orijentacije negativno djelovalo na odgoj mladih normalne orijentacije.

U nekim državama već ozakonjene istospolne zajednice traže, da ih se imenuje brakovima i s pravom usvajanja djece. Nije im dosta, što im je ozakonjeno „pravo na različitost“, pa bi sada tu različitost htjeli „izjednačiti“ s prirodnom orijentacijom... I, da im ljudi normalne orijentacije (zapravo žene!) rode djecu, koju oni „ne bi“ - da se mogu njome „ponositi“...!

-Pročitao sam o tome i nešto "sa strane" i, evo, ukratko zapisao:

„Gender“-ideologija

Nekada su se riječi, koje označavaju rod i spol „preklapale“: osobe muškog roda bile su muškoga spola, osobe ženskog roda bile su ženskog spola(ili obratno). Tu nije moglo biti „zabune“. Sada se uvodi riječ „gender“ kao oznaka roda. Dok se dijete rodi, odmah je vidljiv njegov spol. Kada ono dovoljno odraste, samo će si izabrati „rod“. Moći će ga i mijenjati, prema želji ili prema osjećaju... Moći će si odrediti i više od jednoga roda (gendera). To mi baš nije jasno. Vjerojatno bi tako ministar Željko mogla biti diktatorsko. Kako li ćemo se u tome snalaziti?

Kronološki pregled „Gender“ – ideologije

(1)1970-ih godina pokazuje se nastojanje „propagatora“ za određenim ovladavanjem većinom značajnih institucija u svijetu, dobro skrivajući glavne ciljeve, „kao zmija noge“.

(2)1995.god u Pekingu IV. Svjetski kongres žena donosi i „Platformu djelovanja“: uvodi se službeni izraz „GENDER-PERSPEKTIVA“, dokida se dotadašnji izraz „preklapanje spola i roda“ (to se razdvaja), uvode se tri osnovne mogućnosti: homo-, hetero-, bi-, te više drugih mogućnosti izraženih prefiksima: trans-,querr-, animal-, pedo-, tris-, incesty-.....i traži njihova legalizacija. Uvodi se i izraz „gender – maistreaming“ ( sa značenjem: „glavna struja“)

(3)1995. god tu „platformu djelovanja“ preuzimaju UN. To je i bio cilj, zbog ugleda i fondova. U slijedećih 10 godina to provodi 191 zemlja (država).

(4)1996.god preuzima je i EU-a.

(5)16.11.2006. Kofi Annan „platformu“ predstavlja u Glavnoj skupštini UN.

(6)U mjesecu listopadu 2007.god u nekim državnim školama u SAD „izbacuju se“ izrazi „mama“,“tata“, „supruga“, „suprug“. Dopuštaju se slobodni ulazi u sve WC učenicima i učenicama. Roditelji protestiraju...

(7)13.11.2007. u državnim školama Kaliformije uvodi se „gender-switch-day“ (dan zamjena muških i ženskih odjeća). Zbog protesta roditelja to se ukida.

(8)01.02.2008. „sloboda WC-a“ uvodi se i u Engleskoj.
Sada je jasno, zbog čega hrvatski „demokratski“ izabrani vlastodršci takovom silinom prisiljavaju svoje birače na ove promjene. Ako se već „guramo“ u EU-u, moramo prihvatiti i njihov seksualni odgoj u naše škole. To pokazuje, da su naši političari prije referenduma o pristupanju u EU, građanima namjerno ili nenamjerno prešutjeli niz iznenađenja, koja nas čekaju „tamo“. Da su glasači to znali, pitanje je kakav bi bio rezultat toga referenduma....

-Onda, Drago, sada konačno Hrvatska može odahnuti, kada su u Den Haagu oslobođeni naši generali Gotovina i Markač – kažem svome prijatelju, umirovljenome profesoru. – Time je Hrvatskoj priznato legitimno pravo na obranu!
-Tako mi mislimo – kaže Drago – ali agresori na RH, unutarnji i vanjski, ne misle tako. Oni su očekivali, da ćemo s generalima svi mi biti „pravno okrivljeni“, pa sada traže, da naš DORH istraži i procesuira sve zločine, koje su Hrvati počinili nad Srbima za vrijeme Domovinskoga rata. Na taj način bi Hrvatska priznala, da je njena RH osnovana na zločinu...

Crne slutnje

-Prijatelj Josip pomišljao je još prije nekoliko godina, da bi moglo doći do iskrivljavanja istine o Domovinskom ratu, pa je napisao „Projekt za pisanje i izdavanje Povijesti Domovinskoga rata“, koji je objavljen na Portalu HKV-a pod naslovom "Inicijativa člana HKV-a za pokretanje projekta...." Još uvijek je tamo i lako ga je naći. Još uvijek je aktualan! Razvoj događaja „nadmašio je i premašio“ njegova očekivanje – nažalost.

O pisanju i izdavanju Povijesti Domovinskoga rata

Kaže, da ni sam ne zna, koliko je"mailova" napisao i poslao raznim državnim dužnosnicima i institucijama RH (Vladi, premijeru, ministrima znanosti, prosvjete, kulture, branitelja,...) s molbom, da "pronađu" novac i dodijele ga HKV-u, koji bi organizirao urednički kolegij - koji bi taj posao obavio najbrže, da ta Povijest što prije stigne u sve knjižnice (posebno školske) i odvjetnicima naših generala u Den Haagu (za njih to više nije nužno).


Zatim se ponadao u Koaliciju zajedničkog djelovanja, koju su pokrenule zagrebačke udruge branitelja. Vjerojatno su njihova vodstva shvatila, da su te udruge suviše „rascjepkane“ za veće akcije. Vladajućima to odgovara po onoj „Podijeli, pa vladaj!“ No, ta Koalicija – na žalost - nije zaživjela...

Početkom ove godine poslao je to i sadašnjem ministru branitelja Predragu Matiću i preporučio ministru znanosti, prosvjete i sporta Željku Jovanoviću za njihovu međusobnu suradnju na tom poslu.I, opet ništa!

U tom projektu predvidio je, da bi branitelji na terenu prikupljali potrebne podatke i zapisivali u „Popisnu listu“.
. Na jednom primjeru objasnio je, zbog čega to predlaže!

Zbog čega isti redoslijed procesuiranja

Napr.:
(1)Ako su osoba A – na agresorskoj strani i osoba B u obrani, počinile zločine u isto vrijeme , ali su osuđene jednako na doživotni zatvor u različito vrijeme – najprije osoba B, a osoba A 4 godine kasnije. Ako na izdržavanju kazne umru u zatvoru u isto vrijeme – stvarni zatvor osobi B trajat će 4 godine duže. Čini mi se – nepravedno, pogotovo zbog činjenice, što se osoba B branila od napadača.

(2)Ako je osoba A s agresorske strane počinila zločin 1991., a osoba B na napadnutoj strani zločin počini 1995. Bude li osoba B osuđena na doživotni zatvor 2000. godine, a osoba A na jednaku kaznu 2010.god. i umru li obadvije 2015.god – osoba A je poslije zločina slobodno živjela 19 god, a u zatvoru odležala 5 godina. Osoba B slobodno je živjela poslije zločina 5 god, a odležala u zatvoru 15 god. Ispada, da je agresorska osoba A bila u zatvoru 5 god, a napadnuta osoba B bila u zatvoru 15 god. Dakle,formalizam „Pravda je spora, ali dostižna“ nije i pravična (pravedna).

Osim toga, da nije bilo agresije – ne bi bilo ni obrane ni zločina u toj obrani.Zbog toga bi zločin u agresiji trebalo kazniti barem 1,5 puta strože, nego u obrani....
..U prirodi je poznato, da je zec (dakle i kunić) „zakleti biljojed“. No, ako ga čovjek svojom rukom uhvati tako, da osjeti životnu opasnost – ugrist će ga do krvi... Možda ni osoba A kao agresor ne bi počinila zločin, da je komanda nije poslala u agresiju...Zbog rečenoga smatram, da je zločine pravednije procesuirati onim redoslijedom, kojim su počinjeni.

Ratna i druge štete

Agresori na Hrvatsku htjeli bi Hrvatskoj pripisati i počinjenje cjelokupne ratne štete – naravno na srpskoj imovini - kako bi izbjegli plaćanje. To potpomažu i neki„nadobudni“ hrvatski građani sjedeći u sigurnim foteljama i kojima nitko nije poginuo i koji nisu ostali bez imovine.

I oko toga ima dosta izvrtanja. I u obrambenom ratu ljudi ginu, pa i agresori, koji smatraju, da ih banitelji moraju čuvati od smrti. Bilo bi im najsigurnije, da nisu napadali....

Hrvatski generali su bili „na svojim mjestima“, kad je tribalo i di je tribalo – da bi ovi sijači neistina mogli danas uživati u miru i slobodi i zarađivati na njihovoj tragediji. To je baš dobro došlo „međunarodnoj zajednici“ i unajmljenom ICTY-u.

– podsjeća na ponašanje biljaka: jednom posijane „na plodno tlo“ – one niču, rastu i razvijaju se i pretvaraju u prave šikare...

Talionica hrvatskoga naroda

Sva ta „namještena“ suđenja u Den Haagu (s izuzetkom oslobađanja naših generala) i izvan Haaga, koja treba očekivati – imaju za cilj pretapanje (taljenje)hrvatskoga naroda u „nešto drugo“ prema planu nekih svjetskih moćnika. Samo da Hrvati nestanu kao narod. U tome imaju i zdušnu pomoć naših domaćih „Juda“...
Među takove se svrstala i Documenta Vesne Teršelič maskirajući svoje ciljeve „suočavanjem s prošlošću“ samo Hrvata. Treba samo „znalački“ odabrati pravi „vremenski odsječak“ iz prošlosti i to proglasiti „prošlošću s kojom se moraju suočiti Hrvati“ – kao da druga vremena nisu ni postojala kao uzroci „ servirane prošlosti..“.

ICTY i Veritas Save Štrbca odredili su – a to je prihvatila i Vesna Teršelič – u optužbi protiv hrvatskih generala, da to vrijeme počinje oko 25.07.1995. i završava oko 31.08.1995. Za njih je to ta prošlost s kojom se Hrvatska i Hrvati i hrvatski generali –„ moraju suočiti“. Njih se ne tiču vrijeme i događaji prije toga.

Unutar toga vremena – po njima - je provedena hrvatska „agresija“ VRA Oluja protiv srpskih okupatora, dogovaran je „zajednički zločinački pothvat“, izvršeno je „prekomjerno granatiranje“ (jedino nije bilo vidljivo odgovarajuće razaranje Knina i područja Oluje), pa onda „neselaktivno granatiranje“, kojega su se Srbi preplašili i „kao zečevi pobegli“ (Slobin izraz), HV im je omogućila nesmetan odlazak ( a to tužitelji smatraju zločinom) i spasila tisuće Bošnjaka muslimana u bihaćkom području od „srebreničke tragedije“(Tužitelji to zanemaruju). Poginuo je i određeni broj Srba. Njih istražuje Documenta. Za poginule hrvatske vojnike i redarstvenike njih „nije briga“. Poslije Oluje „neki“su „izbrojali“ veliki broj izgorenih i razrušenih kuća i drugih zgrada. Dotične nije briga, čije su sve te građevine, kada su uništene i tko ih je uništio, jesu li među njima i kuće Nesrba... Njima je za to odgovorna Oluja...
Za sve su to krivi Hrvati i njihovi generali i „zbog toga im treba suditi“ i oni se moraju „suočiti s tom prošlošću“!

Suočavanje i s proširenom prošlošću

Ako se dio ove prošlosti „malo“ proširi tako, da počne 01.04.1991. sve će izgledati nešto drugačije:
Počelo je sa srpskom zasjedom i ubojstvom policajca na Plitvicama, pa se proširilo na bjelovarsko i pakračko područje, u Vukovar i njegovo područje, u Banovinu, u Dalmaciju – da spomenem samo neke! – balvanizacija, paleži, progoni, ubojstva, granatiranje hrvatskih gradova, miniranje brane Peruče, rušenje masleničkog mosta, ubojstva u Škabrnji, itd., itd.
Sve su to - i drugo - bili uzroci - a Oluja je bila samo nužna posljedica. Možda bi se Srbi, Documenta i ICTY trebali suočiti s tim dijelom prošlosti...!

Ako bismo „prošlost“ još širili do 1941. god, kada su srpski četnici u Srbu i okolici počeli progoniti Hrvate i Muslimane, ubijati ih i bacati u kraške jame, kada su ubijajući Hrvate razrušili i spalili selo Boričevac u području Lapca. Slično su kasnije učinili sa mjestom Zrinom u Pounju. U tom su se već udružili s partizanima. Sve to protiv države u kojoj su živjeli! Ne bi li se i oni trebali konačno suočiti s tom prošlošću?

Još dalje u „prošlost“ odvelo bi nas do 1918.god. Do stvaranja prve Jugoslavije bez pitanja hrvatskoga naroda, u kojoj su Srbi terorizirali Hrvate. Čak je Srbin Puniša Račić pucao po hrvatskim poslanicima u Narodnoj skupštini u Beogradu. Već tada su htjeli provesti „talionicu naroda“ u kojoj bi se Hrvati trebali „pretaliti“ u Srbe i nestati.

Još nije sve gotovo

Ta ideja živi i danas.Nažalost...! Suđenje Hrvatima iz BiH u Den Haagu još nije završeno...Jeremić je veoma aktivan u UN....R. Srbija bi htela suditi za ratne zločine u R. Hrvatskoj, kao da je Hrvatska srpski teritorij... Tko bi se trebao suočavati s tom prošlošću/sadašnjošću/budućnošću..?