-Onda, Drago, sada konačno Hrvatska može odahnuti, kada su u Den Haagu oslobođeni naši generali Gotovina i Markač – kažem svome prijatelju, umirovljenome profesoru. – Time je Hrvatskoj priznato legitimno pravo na obranu!
-Tako mi mislimo – kaže Drago – ali agresori na RH, unutarnji i vanjski, ne misle tako. Oni su očekivali, da ćemo s generalima svi mi biti „pravno okrivljeni“, pa sada traže, da naš DORH istraži i procesuira sve zločine, koje su Hrvati počinili nad Srbima za vrijeme Domovinskoga rata. Na taj način bi Hrvatska priznala, da je njena RH osnovana na zločinu...
Crne slutnje
-Prijatelj Josip pomišljao je još prije nekoliko godina, da bi moglo doći do iskrivljavanja istine o Domovinskom ratu, pa je napisao „Projekt za pisanje i izdavanje Povijesti Domovinskoga rata“, koji je objavljen na Portalu HKV-a pod naslovom "Inicijativa člana HKV-a za pokretanje projekta...." Još uvijek je tamo i lako ga je naći. Još uvijek je aktualan! Razvoj događaja „nadmašio je i premašio“ njegova očekivanje – nažalost.
O pisanju i izdavanju Povijesti Domovinskoga rata
Kaže, da ni sam ne zna, koliko je"mailova" napisao i poslao raznim državnim dužnosnicima i institucijama RH (Vladi, premijeru, ministrima znanosti, prosvjete, kulture, branitelja,...) s molbom, da "pronađu" novac i dodijele ga HKV-u, koji bi organizirao urednički kolegij - koji bi taj posao obavio najbrže, da ta Povijest što prije stigne u sve knjižnice (posebno školske) i odvjetnicima naših generala u Den Haagu (za njih to više nije nužno).
Načinio je i proračun od 2,040.000 Kn (2.008. god)..No nitko od njih nije ništa učinio.Izgovor bi najčešće bio, da nema novaca...Ali novac „se našao“ za osiguravanje lesby-gay parada (ove godine oko 3,500.000 Kn – što direktno, što u sklopu proračuna). „Važnost“ tih parada je reklamiranje načina izumiranja naroda...Kad nas je već ionako, prema popisu nakon proteklih deset godina, manje za grad kao što je Rijeka...
Zatim se ponadao u Koaliciju zajedničkog djelovanja, koju su pokrenule zagrebačke udruge branitelja. Vjerojatno su njihova vodstva shvatila, da su te udruge suviše „rascjepkane“ za veće akcije. Vladajućima to odgovara po onoj „Podijeli, pa vladaj!“ No, ta Koalicija – na žalost - nije zaživjela...
Početkom ove godine poslao je to i sadašnjem ministru branitelja Predragu Matiću i preporučio ministru znanosti, prosvjete i sporta Željku Jovanoviću za njihovu međusobnu suradnju na tom poslu.I, opet ništa!
U tom projektu predvidio je, da bi branitelji na terenu prikupljali potrebne podatke i zapisivali u „Popisnu listu“.
U njoj je predvidio zapisivanje podataka i o agresorima i o braniteljima i obrani s točnim podacima o mjestu i vremenu događanja. Da je to učinjeno, sada bi bilo relativno lako i brzo sastaviti razne registre...
Predložio je i da se počinitelji zločina "procesuiraju" s "obje strane" onim redom, kojim su počinjeni, a ne od Oluje "natraške", kako se to očekuje od DORH-a, koji bi time pokazao hrvatski dodvornički mentalitet
. Na jednom primjeru objasnio je, zbog čega to predlaže!
Zbog čega isti redoslijed procesuiranja
Napr.:
(1)Ako su osoba A – na agresorskoj strani i osoba B u obrani, počinile zločine u isto vrijeme , ali su osuđene jednako na doživotni zatvor u različito vrijeme – najprije osoba B, a osoba A 4 godine kasnije. Ako na izdržavanju kazne umru u zatvoru u isto vrijeme – stvarni zatvor osobi B trajat će 4 godine duže. Čini mi se – nepravedno, pogotovo zbog činjenice, što se osoba B branila od napadača.
(2)Ako je osoba A s agresorske strane počinila zločin 1991., a osoba B na napadnutoj strani zločin počini 1995. Bude li osoba B osuđena na doživotni zatvor 2000. godine, a osoba A na jednaku kaznu 2010.god. i umru li obadvije 2015.god – osoba A je poslije zločina slobodno živjela 19 god, a u zatvoru odležala 5 godina. Osoba B slobodno je živjela poslije zločina 5 god, a odležala u zatvoru 15 god. Ispada, da je agresorska osoba A bila u zatvoru 5 god, a napadnuta osoba B bila u zatvoru 15 god. Dakle,formalizam „Pravda je spora, ali dostižna“ nije i pravična (pravedna).
Osim toga, da nije bilo agresije – ne bi bilo ni obrane ni zločina u toj obrani.Zbog toga bi zločin u agresiji trebalo kazniti barem 1,5 puta strože, nego u obrani....
Zapravo, postoji li zločin u obrani? Po današnjem ratnom pravu – postoji! Jer su ga sastavili pravnici većih država, koje su najčešće u ratovima bile agresori.
..U prirodi je poznato, da je zec (dakle i kunić) „zakleti biljojed“. No, ako ga čovjek svojom rukom uhvati tako, da osjeti životnu opasnost – ugrist će ga do krvi... Možda ni osoba A kao agresor ne bi počinila zločin, da je komanda nije poslala u agresiju...Zbog rečenoga smatram, da je zločine pravednije procesuirati onim redoslijedom, kojim su počinjeni.
Ratna i druge štete
Agresori na Hrvatsku htjeli bi Hrvatskoj pripisati i počinjenje cjelokupne ratne štete – naravno na srpskoj imovini - kako bi izbjegli plaćanje.
A odgovornost pripisuju hrvatskim generalima. Oni su „trebali čuvati“ njihovu imovinu, koju su jednostavno ostavili – bez reversa koji bi „čuvare“ zadužio!
To potpomažu i neki„nadobudni“ hrvatski građani sjedeći u sigurnim foteljama i kojima nitko nije poginuo i koji nisu ostali bez imovine.
I oko toga ima dosta izvrtanja.
Agresori „zaboravljaju“ štetu na hrvatskoj imovini. Vukovar se nije sam od sebe rušio, kao i druga hrvatska imovina - u Dalju, Aljmašu, Borovu selu, Kruševu, Škabrnji, Nadinu, Kijevu, Voćinu, Četekovcu, Viduševcu, Kostrićima, Ovčari, u Novskom Ždrilu, u Peruči, itd..., Da Srbi nisu počinili to i drugo zlo - Hrvatska ne bi trebala poduzimati oslobađajuće akcije.
I u obrambenom ratu ljudi ginu, pa i agresori, koji smatraju, da ih banitelji moraju čuvati od smrti. Bilo bi im najsigurnije, da nisu napadali....
Hrvatski generali su bili „na svojim mjestima“, kad je tribalo i di je tribalo – da bi ovi sijači neistina mogli danas uživati u miru i slobodi i zarađivati na njihovoj tragediji. To je baš dobro došlo „međunarodnoj zajednici“ i unajmljenom ICTY-u.
Broj porušenih srpskih kuća tijekom vremena stalno se povećava: od oko 8.000, preko 16.000, pa preko 20.000 do 22.000. - I „prerastanje“ raznih drugih građevina i građevinica u kuće
– podsjeća na ponašanje biljaka: jednom posijane „na plodno tlo“ – one niču, rastu i razvijaju se i pretvaraju u prave šikare...
Talionica hrvatskoga naroda
Sva ta „namještena“ suđenja u Den Haagu (s izuzetkom oslobađanja naših generala) i izvan Haaga, koja treba očekivati – imaju za cilj pretapanje (taljenje)hrvatskoga naroda u „nešto drugo“ prema planu nekih svjetskih moćnika. Samo da Hrvati nestanu kao narod. U tome imaju i zdušnu pomoć naših domaćih „Juda“...
Među takove se svrstala i Documenta Vesne Teršelič maskirajući svoje ciljeve „suočavanjem s prošlošću“ samo Hrvata. Treba samo „znalački“ odabrati pravi „vremenski odsječak“ iz prošlosti i to proglasiti „prošlošću s kojom se moraju suočiti Hrvati“ – kao da druga vremena nisu ni postojala kao uzroci „ servirane prošlosti..“.
ICTY i Veritas Save Štrbca odredili su – a to je prihvatila i Vesna Teršelič – u optužbi protiv hrvatskih generala, da to vrijeme počinje oko 25.07.1995. i završava oko 31.08.1995. Za njih je to ta prošlost s kojom se Hrvatska i Hrvati i hrvatski generali –„ moraju suočiti“. Njih se ne tiču vrijeme i događaji prije toga.
Unutar toga vremena – po njima - je provedena hrvatska „agresija“ VRA Oluja protiv srpskih okupatora, dogovaran je „zajednički zločinački pothvat“, izvršeno je „prekomjerno granatiranje“ (jedino nije bilo vidljivo odgovarajuće razaranje Knina i područja Oluje), pa onda „neselaktivno granatiranje“, kojega su se Srbi preplašili i „kao zečevi pobegli“ (Slobin izraz), HV im je omogućila nesmetan odlazak ( a to tužitelji smatraju zločinom) i spasila tisuće Bošnjaka muslimana u bihaćkom području od „srebreničke tragedije“(Tužitelji to zanemaruju). Poginuo je i određeni broj Srba. Njih istražuje Documenta. Za poginule hrvatske vojnike i redarstvenike njih „nije briga“. Poslije Oluje „neki“su „izbrojali“ veliki broj izgorenih i razrušenih kuća i drugih zgrada. Dotične nije briga, čije su sve te građevine, kada su uništene i tko ih je uništio, jesu li među njima i kuće Nesrba... Njima je za to odgovorna Oluja...
Za sve su to krivi Hrvati i njihovi generali i „zbog toga im treba suditi“ i oni se moraju „suočiti s tom prošlošću“!
Suočavanje i s proširenom prošlošću
Ako se dio ove prošlosti „malo“ proširi tako, da počne 01.04.1991. sve će izgledati nešto drugačije:
Počelo je sa srpskom zasjedom i ubojstvom policajca na Plitvicama, pa se proširilo na bjelovarsko i pakračko područje, u Vukovar i njegovo područje, u Banovinu, u Dalmaciju – da spomenem samo neke! – balvanizacija, paleži, progoni, ubojstva, granatiranje hrvatskih gradova, miniranje brane Peruče, rušenje masleničkog mosta, ubojstva u Škabrnji, itd., itd.
Sve su to - i drugo - bili uzroci - a Oluja je bila samo nužna posljedica. Možda bi se Srbi, Documenta i ICTY trebali suočiti s tim dijelom prošlosti...!
Ako bismo „prošlost“ još širili do 1941. god, kada su srpski četnici u Srbu i okolici počeli progoniti Hrvate i Muslimane, ubijati ih i bacati u kraške jame, kada su ubijajući Hrvate razrušili i spalili selo Boričevac u području Lapca. Slično su kasnije učinili sa mjestom Zrinom u Pounju. U tom su se već udružili s partizanima. Sve to protiv države u kojoj su živjeli! Ne bi li se i oni trebali konačno suočiti s tom prošlošću?
Još dalje u „prošlost“ odvelo bi nas do 1918.god. Do stvaranja prve Jugoslavije bez pitanja hrvatskoga naroda, u kojoj su Srbi terorizirali Hrvate. Čak je Srbin Puniša Račić pucao po hrvatskim poslanicima u Narodnoj skupštini u Beogradu. Već tada su htjeli provesti „talionicu naroda“ u kojoj bi se Hrvati trebali „pretaliti“ u Srbe i nestati.
Još nije sve gotovo
Ta ideja živi i danas.Nažalost...! Suđenje Hrvatima iz BiH u Den Haagu još nije završeno...Jeremić je veoma aktivan u UN....R. Srbija bi htela suditi za ratne zločine u R. Hrvatskoj, kao da je Hrvatska srpski teritorij... Tko bi se trebao suočavati s tom prošlošću/sadašnjošću/budućnošću..?