Zapitkivalo
30.11.2011., srijeda
HOMOSEKSUALIZAM U DRŽAVNOM PRORAČUNU
- Drago, dobro, da si došao. – Kažem mome prijatelju umirovljenom profesoru. – Sjedni, pijmo kavicu – imam zanimljiva pitanja. A o njima ne bih pred mojim unukom Ivicom.
-Mmm..baš ti je dobra ova današnja kava!.. Što te zanima? Zaštita homoseksualizma -U današnjim novinama sam pročitao opet crticu o homoseksualcima – evo pogledaj! -Ma, i ja sam to pročitao – kaže Drago – Je li to ono o predizbornom govoru kandidata Ante Kulušića? -Upravo to – potvrđujem ja. – I izjave pravobranitelja.... Samo malo, da to nađem! A, evo ga! To su Pučki pravobranitelj Jurica Malčić i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Oni ustaju protiv Kulušićeve izjave, da u slijedećem mandatnom razdoblju „ne žele, da se Poljanom šeću homoseksualci“. Smatraju, da je ta izjava protuzakonita i protuustavna, da negira pravo na spolnu različitost i da to poziva na nasilje... -Da, i uz pomoć DIP-a prisilili su Kulušića, da se ispriča svima, „koji se osjećaju povrijeđenima“, dakle homoseksualcima... To bi moglo navesti na pomisao, da su i ti branitelji homoseksualaca – homoseksualci... Homoseksualnost u izumiranju naroda -Ako me pamet ne vara, homoseksualci su osobe, koje u seksualnom smislu zaziru od osoba suprotnoga spola, što bi moglo rezultirati novim ljudskim bićem. Dakle, one ne žele stvarati svoje potomstvo. Ako su ljudi društvena bića – a jesu – oni rađanjem svojih potomaka pridonose trajanju svoga naroda i čovječanstva uopće. -Namjernim apstiniranjem od rađanja istospolci „rade“ u korist izumiranja naroda. I to zapravo izvitoperenošću svoje „spolne usmjerenosti“. Oni se time i ponose,paradiraju. Očekuju, da ih u tome posebno štite zakoni i obnašatelji zakonske vlasti, političari...Očekuju, da imaju potporu društva, da im društvo – čijem izumiranju pridonose – osigura stan, posao, zdravstvenu zaštitu, možda čak i ispred ostalih... Očekuju, da im potomci ljudi normalne spolne usmjerenosti pomažu u starosti i olakšaju „odlazak s ovoga svijeta“... -Ispričavam se osobama, koje ne mogu roditi potomke zbog bolesti ili nekih drugih genetskih poremećaja. Mnogi od njih nesretni su zbog toga. Njima društvo treba pružiti svaku pomoć, da ostvare svoju želju za potomstvom. Ozakonjenje istospolnih zajednica Ovdje mislim na zajednice dviju osoba istog spola, koje one zovu brakovima. Ako bi to prihvatili, morali bi mijenjati značenje pojma „brak“. Do sada je brak zajednica dvoje ljudi različitog spola, kao osnovna jedinica društva u kojoj se rađaju, odgajaju i podižu djeca, koja nastavljaju život zajednice. U sličnoj a istospolnoj zajednici ne rađaju se djeca. Istospolnici nastoje, da se njihove zajednice priznaju kao zakonski brak. To opravdavaju brigom o zajednički stečenoj imovini. Čemu bi to morao biti brak, ako je to moguće riješiti, napr. Ugovorom o zajednički stečenoj imovini, ili slično? Spomenute istospolne zajednice nastoje, da im se zakonski omogući i usvajanje djece, koju su rodile druge osobe, osobe prirodne spolne usmjerenosti. Istospolnici bi se ponosili/le paradirajući s gotovom djecom, koju su stvorile druge osobe. Razumljivo, djecu roditi i njegovati u početku njihovoga života nije baš lako. Jednostavnije je, da to učine drugi, a „prideri“ da se samo ponose. I da od usvojene djece odgajaju nove „pridere“, koji to „po prirodi stvari“ možda u normalnoj obitelji ne bi postali. Zbog svega toga političari ne bi smjeli ozakonjivati neprirodno. Doduše, neki kažu, da su u nekim članicama EU-e ozakonjeni „istospolni brakovi“ i njihovo posvajanje djece. Vjerojatno i naši političari se „natječu“ u oponašanju takovih zakona. Neki bi političari učinili „sve“, da si time osiguraju više glasova. Ne zanimaju ih posljedice „na duge staze“. Državni proračun i prava istospolnih Ostvarivanje „prava“ homoseksualnih osoba nije baš jeftino. A plaća se iz državnoga proračuna novcem svih građana. Državnici ne traže njihovo odobrenje – a trebali bi. Kada istospolnici organiziraju parade, potrebno im je policijsko osiguranje protiv nasilnog ponašanja protivnika homoseksualnosti. To nije jeftino. Za zaštitu i prava homoseksualaca u RH angažirano je dvoje na početku spomenutih djelatnika, koje treba plaćati također novcem svih građana sa svim doprinosima. Možda ih ima i više, za koje javnost i ne zna .Zvonko nam je rekao zanimljivu ideju, koja povezuje prava homoseksualaca i državni proračun. Osniva se na iskustvu hrvatskih radnika, koji su šezdesetih godina dvadesetog stoljeća morali odlaziti na rad u inozemstvo, najviše u SR Njemačku. Oni među njima, koji nisu bili u braku morali su od plaće odvajati i dodatni porez. Taj novac koristio se kao potpora obiteljima s djecom. Zato Zvonko predlaže, da država podupire homoseksualce u njihovim pravima, da se ističu i ponose svojom seksualnom opredijeljenošću, ali da za nju plaćaju dodatni porez . Na taj način bi punili fond iz kojega bi si osigurali njegu u starosti. I nitko im ne bi mogao prigovoriti, da ih njeguju djeca roditelja normalne seksualnosti... I najmanji doprinos državnome proračunu dobro dođe. Bravo za Zvonka! |
