Zapitkivalo

Na uobičajenu kavicu dolazi moj Drago profesor u mirovini, ovaj put posebno ogorčen. Nije stigao ni sjesti, ni ocijeniti našu današnju "kavicu", već počeo uzrujano:

Nevjerojatno, s koliko su halabuke neki mediji i političari Hrvatske i „komšiluka“ „otpozdravili“ hrvatskom nogometašu Josipu Šimuniću na njegov pozdrav „Za dom!“. Koliko su za to potrošili vremena, prostora i energije – umjesto jednostavnog „Spremni!“ Uzbudili su i FIFA-u. Takav pozdrav proglsili su „buđenjem fašizma“. Odmjerili mu novčanu kaznu zbog toga. Pitanje je samo, u čiju će blagajnu taj novac: u hrvatski državni proračun ili FIFA-inu kasu. Oba ta džepa žude za takovom „lovinom“. Međutim, znaju li svi ti ljudi povijest i značenje toga pozdrava?

Značenje riječi DOM

Ovi „govornici mržnje“ (kako moderan naziv!) trebali bi znati, da je u Hrvatskoj dom mjesto, zapravo kuća u kojoj boravi, raste i razvija se obitelj, koja je osnovna ćelija društva, naroda. To objašnjavaju i rezultati ovog referenduma o braku - unatoč silnoj kontra-propagandi. Dom je i sastavni element naše Domovine i teritorija, kojega zauzima. Riječ „domovina“ je i sastavnica Hrvatske Himne „Lijepa naša Domovino...“

Dom - dakle Domovinu - hrvatski je narod u svojoj prošlosti uvijek branio. To mu je omogućilo opstanak do današnjih dana. Agresorima je, dakle, DOM uvijek bio smetnja u progonima Hrvata i osvajanjima hrvatskoga teritorija. Hrvatsko spominjanje DOMA pritajeni pretendenti na hrvatski teritorij nazivaju „ustaškim“, „fašističkim“ simbolom. Cilj – podržavanje, poticanje osjećanja krivnje u hrvatskom narodu zbog „nečega“. Vjerojatno zbog njegovoga opstanka, postojanja.

Tragovi te riječi u prošlosti

Jedan od pisanih tragova riječi DOM možemo naći u drugoj polovini 19. stoljeća, 1.876.god. Tada je hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc skladao i objavio Hrvatima poznatu operu „Nikola Šubić Zrinski“, koja prikazuje bitku protiv Osmanlija u Sigetu 1.566.god.

Braneći Siget sa 2.500 ratnika, pretežno Hrvata, branio je i „kršćansku Europu“ od turske vojske, koju je već po šesti put vodio sultan Sulejman I. sa oko 100.000 vojnika i 300 topova.

Pomoć „Europe“ i opet je izostala, kao više puta u povijesti. Bilo bi dobro, da to saznaju i vodeći ljudi FIFA-e, koji su prihvatili harangu protiv hrvatskoga nogomeiaša.

Naravno, grof Nikola bez pomoći nije imao izgleda za uspješnu obranu. Kada je to spoznao, s preostalom vojskom izjurio je iz utvrde Siget u samoubilački juriš protiv višestruko nadmoćnijega neprijatelja. Nakon toga ni Osmanlijama se nije dalo nastaviti prema Beču...Opet su se povukli.

Opera završava završnim muškim zborom „U boj, u boj! Mač iz toka, braćo...!“ Za to vrijeme „pozadinski dio zbora“ daje takt juriša „Za dom, za dom, za dom, za dom....“

. Ta se junačka žrtvena pjesma toliko svidjela Japancima, da ju je 2.006.god pjevao njihov zbor s – navodno – 1.000 pjevača u Japanu, na hrvatskome jeziku.... A u Hrvatskoj?

U vrijeme nastanka te opere još nije bilo ustaša! No, kada su se pojavile ustaše, nije teško razumjeti njihov izbor pozdrava „Za dom!“. Kako je i nogomet oblik borbe, ne čudi, što su se te riječi svidjele i našemu nogometašu...

Posrbljivanje Hrvata

Zavirimo li malo dublje u hrvatsku povijest, vidjet ćemo, kako se Hrvatska 1.918.god „našla“ u Jugoslaviji u režiji tadašnjih velikih europskih sila Velike Britanije i Francuske. Hrvatski narod nisu ni pitali. Utjerali su Hrvatski narod u tu novu državu „kao guske u maglu“- kako reče Stjepan Radić. On je pokušao tu maglu učiniti malo „rjeđom“ osnivanjem HRSS (Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka), koja bi nastojala unijeti malo federalizma u Jugoslaviji, da se Hrvatska ne „utopi“ u njoj. No, to srbijanski centralisti nisu odobrili i u imenu stranke morali su izostaviti oznaku „Republikanska“, ako su htjeli imati mjesto u izborima poslanika u Beogradskoj Skupštini. Tako je to konačno postala HSS (Samo: Hrvatska Seljačka Stranka).

Srpska strana u toj Jugoslaviji povela je okrutni postupak posrbljivanja Hrvata.

Oni, koji su se na bilo koji način tome suprotstavljali bili su izvrgnuti nasilju ORJUNE (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) i žandarmerije, posebno u nekim krajevima Hrvatske.

I pucalo se po golorukom narodu, kao u Kravarskom, mrcvarilo ljude u zatvorima, kao u Brinju, u Zagrebu, u Zlataru, Pitomači, Đurđevcu, u Krapinskim Toplicama, u Zaboku, Senju, Gospiću, Livnu, Imotskom, Požegi, Splitu, Karlobagu,.....
Posebno su bili zlostavljani Marko Hranilović i Matija Soldin s još 21 mladićem optuženi za osnivanje hrvatske terorističke organizacije.– Tri mjeseca maltretirani su u zatvoru bez suđenja. Među njima su bili dr. Mile Starčević, dr. Mile Budak, Stjepan Javor, trgovac iz Brinja i njegove dvije kćeri ( 14 god i 9 god).

U prvih 10 godina Jugoslavije navodno je bilo preko 30000 hapšenja, 24 političke smrtne osude, oko 600 političkih ubojstava, preko tri tisuće izgona iz države u emigraciju... Hrvatski političari protestirali su i kod ministra Korošeca, kod Lige naroda u Ženevi... kod vlada kulturnih država Europe i svijeta... Rezultat:- pojačan teror.

Vrhunac svega bili su pucnji Puniše Račića u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. god po hrvatskim predstavnicima od kojih su Pavao Radić i Đuro Basariček odmah umrli, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja, a ranjeni zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa „izvukli su se“... Sve je to u hrvatskom narodu izazivalo odbojnost prema Jugoslaviji i – u konačnici – prema posrbljivanju.

Nastanak ustaša i ustaštva

Očevidac pucnjave u Skupštini u Beogradu bio je i dr. Ante Pavelić. Navodno je tada rekao, da Hrvati nemaju što tražiti u toj Skupštini – umjesto prava i demokracije mogu očekivati metak. „Pokupio se“ i sa svojim istomišljenicima otišao u emigraciju. Tamo su se počeli spremati za ustanak i „izlazak“ Hrvatske iz Jugoslavije. Odatle naziv za njih „ustaše“...

Dakle, ustaški pokret „posijao“ je Srbin Puniša Račić...! O tom se - kao uzroku – ne govori...!Govori se samo, ako netko od Hrvata i nehotice spomene nešto čime su se koristili ustaše, i to se proglašava fašizmom. Još malo, pa bi se i slovo „U“ moglo proglasiti fašizmom i zabraniti njegovu uporabu... Onda bi trebalo „izbaciti“ i glas, kojim se to „čita“...A, onda i jezik u kojemu se to govori...Kako bi to izgledalo?

Ili, da se ćirilično slovo „C“ proglasi četništvom, jer su ga upotrebljavali četnici u ona poznata četiri položaja u srbijanskom grbu! Ili, da se „FIFA“ tumači kao „Fašizam i fašisti“, kojoj smeta pozdrav našeg nogometaša?... Svašta!!

-Hajde, Drago, sjedni, da popijemo našu kavicu!Već mjesecima to nismo činili. Nakupilo se i novosti, koje treba „pretresti“- Jedva čekam, da nastavimo naše uobičajene razgovore.
- Imaš pravo! – kaže Drago – sada je aktualna rasprava o Zakonu o istospolnim životnim zajednicama. Donio sam jedan prijedlog s jednog internetskog portala. Mislim, da je to dobra podloga za današnji razgovor. Evo, pročitat ću ga dok je Ivica u školi:

Internetska „javna rasprava“ o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja u hrvatskim školama završena je – kako se je moglo i očekivati – da „Kurikulum“ i dalje ostaje. Kako se iz službene javnosti od „gromoglasne tišine“ ne čuje nikakova promjena programa u 4.Modulu osim, da je „udovoljeno“ odluci Ustavnoga suda. I dalje je istaknuto mjesto „gender-ideologije“, koju posebno zdušno zastupa ministar ZOS. Nisam siguran, da li je on u potpunosti poznaje i razumije.

U vrijeme te „rasprave“ i ja sam ministarstvu ZOS poslao „mail“ s prijedlozima. Najveća je pogreška u tome, što ih nisam „ugurao“ u traženi formular. Predložio sam, da ministarstvo organizira pisanje i objavljivanje jedne brošurice o LGBTIQ osobama. Ta brošura trebala bi građanima (a mislim i ministru!) razjasniti tu ideologiju.

Prije ove „javne“ rasprave održane su u Splitu , pa i u Zagrebu „parade ponosa“ te LGBTIQ populacije. Prikupljeno je i predano u Hrvatskome saboru oko 730.000 potpisa sa zahtjevom za održavanje referenduma za dopunu Ustava s preciznijom definicijom braka kao „životnu zajednicu žene i muškarca“. Jedna od zapreka za održavanje toga referenduma je i protivljenje predstavnika LGBTIQ.

Zbog svega toga trebalo bi objaviti spomenutu brošuru.Trebale bi je napisati osobe koje pripadaju toj populaciji. Vjerojatno je dotične najbolje poznaju. Trebalo bi je objaviti i prevedenu na najviše upotrebljavane jezike u EU-i (engleskom, španjolskom, francuskom i njemačkom). Uvjeren sam da dosta građana EU-e ne poznaje neke bitne karakteristike LGBTIQ, pa bi to bila prilika za upotpunjavanje potrebnog znanja iz toga područja. Moj prijatelj Drago i ja mislimo, da bi u njoj trebali biti odgovori i na niz slijedećih pitanja, čak i poglavlja:

(1)Hrvatskim jezikom treba izraziti tu kraticu i niz drugih izraza: kratica LGBTIQ – navodno – znači „lesby – gay – biseks – transrod – interseks – queer“. I dalje: homo-, hetero-, bi-... Zatim uporaba prefiksa „trans-,querr-, animal-, pedo-, tris-, incesty-.“....Onda, novi izrazi/nazivi : „gender – maistreaming", „Gender – switch – day", „Unisex WC", „gender – perspektive", -,„Gender-equality" – Gender Agenda - „Spolni stereotipi" – „Homofobija"..., itd.
Ovi izrazi pokazuju dobrim jezikoslovcima iz kojih jezika potječu ti izrazi i u kojim narodima su korijeni porijekla LGBTIQ osobe. Vjerujem, da bi to proširilo znanje i ministru i njegovim suradnicima, koji se toliko zauzimaju za ozakonjenje ove populacije.

(2)Odnosi među osobama označenih ovim i sličnim izrazima. Najprije bi trebalo jasno i prepoznatljivo opisati te osobe. Po čemu se razlikuju? Može li se to odmah prepoznati? Među kojima od njih postoji međusobna privlačnost i želja za zajedničkim životom? Kakovi su njihovi međusobni seksualni kontakti? Kakovi i koji su rezultati tih kontakata? Kako to čine, ako su im spolni organi inkompatibilni, ili ih nemaju?

(3) Otkuda potječu te „osobe drugačije orijentacije“? Objektivan odgovor na to pitanje pripomogao bi boljem razumijevanju. Među živim bićima „više razine“ na Zemlji, poznato nam je, da se razmnožavaju i nove generacije genima nesljeđuju karakteristike prethodnih. Bilo bi korisno znati, tko su predci današnjih LGBTIQ osoba? Teško je zamisliti, da se toliko razlikuju od svojih roditelja „normalne orijentacije“,ako potječu od njih...

(4)Neobični zaključci o LGBTIQ populaciji. O tome razmišlja i moj prijatelj Drago i dolazi do neobičnih zaključaka. Tako pomišlja, da te osobe možda potječu s neke druge planete iz Svemira. To je moguće u današnje vrijeme tehnologije putovanja Svemirom... Tako je to, kada nema dovoljno pouzdanih informacija.

(5)Da li je moguća ugradnja nekih mikro bio-čipova? S kojim ciljem? Jedna – naizgled ženska osoba – „izbrbljala se“ i rekla, da je osnovni cilj LGBTIQ populacije razaranje obitelji, porodice... Jesu li kod nas na pogrešnome mjestu...?

(6) Kako se osobe LGBTIQ razmnožavaju? Koliko znamo o njima, nismo sigurni, da se takove osobe uopće razmnožavaju. One se druže i žive u zajednicama drugačijim, nego ljudi kao što smo mi, koji se smatramo osobama „normalne orijentacije“. Što je tomu uzrok?

(7) Kakove spolne organe imaju i koliko njih - ako ih imaju? Drago je u nedoumici. Možda uopće nemaju spolnih organa, dakle da su a-spolci... Drugi put – opet – misli, da su, možda, dvospolci, kao puževi, a ne rađaju možda zbog nekog antagonizma tih njihovih spolovila...Valjalo bi to saznati...

(8) LGBTIQ radionice. Drago misli, da bi kod organiziranja LGBTIQ „pride“ organizatori mogli organizirati za javnost bolje upoznavanje sa svojom populacijom. Na planiranom putu kretanja „kolone ponosa“ mogli bi predvidjeti „LGBTIQ – sobe“ na karakterističnim mjestima, gdje bi se te osobe pokazivale bez odjeće pred znatiželjnim građanima, da im pokažu svoje spolne organe, ako ih imaju, ili da ih nemaju. Zasad se samo javno izazovno i ponosno ljube.

(9)Seksualna praksa za javnost? Na drugom mjestu „staze kretanja“ LGBTIQ osobe mogle bi se ponosno pokazati u istospolnim seksualnim kontaktima. Samo za punoljetne osobe. Ima bića na Zemlji koja se ne ustručavaju to javno činiti. Istina, to nisu ljudi „normalne orijentacije“. Među psima se točno zna, da će cucak zajašiti kujicu. Drago nije vidio neke drugačije njihove „postave“. Niti ja...

(10) Narodna pripadnost LGBTIQ ? Drago misli, da su a-nacionalne i da to pokazuju svojom zastavom duginih boja..I to izaziva pitanje o njihovom porijeklu. Da li bi to mogao biti cilj razaranja nacije? Znaju li oni, koliko postotaka njihova populacija iznosi u nekom društvu? Napr. koliko ih je posto Splićana?...Uopće, trebalo bi navesti pouzdane podatke o brojnosti ove populacije na osnovi popisa stanovništva i procentualni udio u cjelokupnom stanovništvu države.

(11) Turistička LGBTIQ splitska atrakcija ? To turiste možda privlači više, nego Dioklecijanova palača, ili Riva, ili Picigin...

(12) LGBTIQ kirurgija ? - Neki strani turisti dolaze u Hrvatsku, da se podvrgnu nekim terapijama, jer za to ne moraju posebno čekati, i jeftinije im je, nego kod kuće (zubarska protetika, čišćenje kože od raznih izraslina, itd...).
Možda bi to s vremenom povećalo broj dolazaka LGBTIQ-turista. Ako nekima od njih smeta njihov spolni organ, naši LGBTIQ-kirurzi mogli bi im to jednostavno amputirati, ili zatvoriti. Ako neki od njih imaju dva različita spolna organa, višak bi im naši kirurzi mogli odstraniti. Slično bi se poželjni organ mogao ugraditi, ako bi se našao odgovarajući donor. Ili premjestiti na drugo mjesto na tijelu...

(13) Važno je i pitanje ravnopravnosti - LGBTIQ osobe prigovaraju zbog nasilja prema njihovoj različitosti, zbog uskraćenosti zakonskog priznavanja njihovih zajednica s bračnim statusom, zbog omalovažavanja njihovih zajednica u društvu, zbog nedostatka zakonskog prava na usvajanje djece. Što i zašto im to smeta, ako već ističu svoju različitost?


(14)Razlika između „jednakosti“ i „ravnopravnosti“. - Drago misli, da u tom smislu ima i raznih nesporazuma, i u terminologiji.Osnovno je shvaćanje „jednakosti“ i „ravnopravnosti“. Tako u „normalnoj orijentaciji“ žene i muškarci su (barem pred zakonom) ravnopravni, ali nisu jednaki (to mogu prepoznati i druge osobe bez obzira na broj dioptrija njihovih očiju).

(15)Zakonsko pravo na brak - Nesporazumi su i po pitanju zakonskoga braka. Brak je definiran, kao osnovna životna zajednica dviju osoba u kojoj se rađaju i podižu djeca. To je način održavanja i trajanja naroda i čovječanstva uopće. U zajednici dviju muških ili dviju ženskih osoba prirodno se ne mogu rađati djeca ni teoretski (barem za sada). Prema tomu, takove zajednice ne mogu imati status braka.

(16)Jednakospolne zajednice i usvajanje djece? Drugi razlog nezadovoljstva istospolnih zajednica je, što im u RH zakon ne daje pravo, da usvajaju djecu. Drago misli, da je to zakonski u redu. Dijete, koje je iz nekih razloga postalo predmet usvajanja, treba živjeti i odrastati u zajednici osoba ženske i muške „psihologije“, što je nemoguće u jednakospolnoj zajednici. Ako im je baš toliko stalo do djece, zašto si ih ne rode...? ( vjerojatno za to imaju biološke pretpostavke). Ili bi im djeca trebala biti žive lutke, kojima bi se ponosile na svojim „paradama ponosa“?

(17) Osobe „druge orijentacije“ protestiraju protiv predložene definicije braka i zbog toga, što ih u društvu ljudi ne prihvaćaju, što više - izložene su i nasilju...Drago misli, da LGBTIQ osobe svojim „pride – ima“ na neki način izazivaju većinsku „normalnu“ populaciju i na taj način su njihovoj djeci negativan odgojni primjer...Uopće - pitanje je, čime se te osobe zapravo ponose...?

(18) Možda je za LGBTIQ osobe i njihovo zadovoljstvo rješenje na vidiku. U nekim članicama EU-e ozakonjeni su – navodno – jednakospolni brakovi i mogućnost zakonskog usvajanja djece. Zbog lakše migracije stanovništva u Europskoj Uniji, ove osobe će moći jednostavnije odseliti u spomenute države, gdje će se osjećati dobrodošle. Ionako su a-nacionalne orijentacije.

(19)Pitanje je zajedničke imovine LGBTIQ osoba u zajednici, koja nije brak. Drago i ja mislimo, da to nije problem. To se može riješiti međusobnim ugovorom kod javnog bilježnika. Već postoje i gotovi formulari, kojim se regulira pitanje imovine za slučaj prethodno donesene imovine u zajednicu,za zajednički stečenu imovinu u slučaju razvoda ili smrti jedne od njh.

(20)Imovina za slučaj uzajamne skrbi do smrti. I to se može riješiti odgovarajućim ugovorom slično, kao i kod ostalih osoba u izvanbračnim zajednicama.

(21)Ljudska prava. U nekim svojim zahtjevima ove „osobe druge orijentacije“ traže od ljudske zajednice, da im prizna „ljudska prava“, kakova imaju i ostali članovi zajednice. Ako žive „na drugi način“, da li su ta bića ljudi? U ljudskom društvu uobičajeno je shvaćanje, da su „osobe“ ljudska bića. Zato je, možda, primjerenije za LGBTIQ koristiti izraz „bića“ ili „pojave“? Koliko ona sa „svojin načinom života“ pridonose opstanku te zajednice, od koje traže „prava“?. Drago kaže, da one onda trebaju ispunjavati i neke obaveze u toj zajednici..., napr.stvaranje potomstva.

(22)Kako zamišljaju završetak svoga života? Danas više ne možeš ni umrijeti, ako nemaš novaca..ili potomaka, koji će platiti trošak..Eto, ovih dana umrla je iznenada u Karlovcu Zvonkova teta Mira, koja je inače živjela u Zagrebu. Zvonko je pozvao službu karlovačke mrtvačnice, da je smjeste u svoj hladnjak dok on sredi proces sahrane. No, morao je platiti tu uslugu mrtvačnice. Zatim je morao otići u zagrebačku mrtvačnicu. Prijevoz pokojne Mire u zagrebačku mrtvačnicu Zvonko je također morao platiti. Zatim je trebalo platiti kremiranje pokojnice, koja je – na sreću - imala „rezervirano mjesto“ vječnog počinka... Razmišljaju li o tome ta bića LGBTIQ...?

(23)LGBTIQ – fondovi. Država ili ta bića bi trebala osnovati barem jedan od ovih fondova. Ova bića trebala bi za života uplaćivati određene iznose u taj fond. Novac iz njega koristio bi se za policijska osiguranja njihovih „parada ponosa“, za smještaj u neki od staračkih domova predviđenih za njih. Vjerojatno očekuju, da će ih u staračkoj nemoći opsluživati naši potomci, jer svojih ne će imati... Red je i to platiti!

(24)New-Sodom, New- Gomor, New-Lesbos. U Bibliji se može naći, da su na Bliskom Istoku u blizini Mrtvoga mora nekad postojali za ono vrijeme vrlo bogati gradovi Sodoma i Gomora. Njihovi građani od izobilja i obijesti nisu znali kakovim perverzijama bi se bavili. To podsjeća na današnja bića LGBTIQ orijentacije. U blizini poluotoka Male Azije navodno je bio otok Lezbos, gdje su živjele same žene. Stanovnike/ce tih mijesta Gospodin je kaznio tako, što ih je „izbrisao“ sa Zemlje – što sa zapaljenim sumporom, što potresima...

Kako današnja LGBTIQ bića podsjećaju na ona vremena – možda bi se mogla koncentrirati na karakteristična mjesta. London bi mogli preimenovati u New Sodom. Njezino Veličanstvo Kraljica Ujedinjenog Kraljevstva odlučila je priznati jednakospolne zajednice kao brakove, koje će se moći vjenčati i u crkvi....
Pariz bi mogli preimenovati u New Gomor, a Amsterdam u New Lesbos...Tamo su ozakonjene jednakospolne zajednice kao brakovi... Ta mjesta bila bi pravi raj za LGBTIQ bića. Tako bi ta bića na kulturan način izbjegla sukobe sa normalnim osobama...

(25)Zašto političari lako prihvaćaju i ozakonjuju sve što bića LGBTIQ zatraže? Drago kaže, da bi oni priznali i ozakonili i „brak“ žabe i ježa – ako bi im to omogućilo izbornu pobjedu. Njima nije važno, ako mnogo toga uopće ne znaju o tim bićima....

(26)Kako se bića LGBTIQ uzdržavaju? Kako nalaze posao? Uopće, treba li im posao? Kako financiraju svoja putovanja u razne krajeve? Ili su ta bića u osnovi bogataši, slično onima iz biblijskih vremena? Ili su ta bića zaista Vanzemaljci, koje za NEKOGA iz Svemira vrše agresiju na Zemlju, gdje svojom ideologijom trebaju uništavati ljudski Život, da se nakon nekog vremena Zemlja može naseliti nekim drugim oblikom života....?

Prema ovoj i široj raščlanbi u odgovarajućoj brošuri i ministar i njegovi bliski podržavatelji LGBTIQ i uopće gender-ideologije mogli bi bolje razumjeti tu populaciju i njihov utjecaj na opstojnost naroda...To bi bilo posebno važno pri sastavljanju programa njihovih stranaka za slijedeće izbore.

Općenito sam uvjeren, da ni političari potpuno ne razumiju tu populaciju i njenu ideologiju i njen mogući utjecaj na budućnost naroda, kojim političari žele upravljati...Što više – „ako je car gol“, treba mu reći, da je gol!!... I spomenutu brošuru trebala bi napisati ta LGBTIQ bića, koja najbolje poznaju svoju prirodu i kakav status žele. Trošak bi trebali podmiriti neki od njihovih fondova.

(Dana 03.08.2013. oko 9 sati našao sam na teletekstu HTV 1 obavijest Ministarstva uprave RH, da će se u mjesecu rujnu provesti javna rasprava o prijedlogu Zakona o zajednicama istospolnih osoba. Kada sam to htio pažljivije pročitati poslije 11 sati – toga više nije bilo!).