Zapitkivalo
19.12.2013., četvrtak
ZA DOM – OTKADA I OTKUDA
Na uobičajenu kavicu dolazi moj Drago profesor u mirovini, ovaj put posebno ogorčen. Nije stigao ni sjesti, ni ocijeniti našu današnju "kavicu", već počeo uzrujano:
Nevjerojatno, s koliko su halabuke neki mediji i političari Hrvatske i „komšiluka“ „otpozdravili“ hrvatskom nogometašu Josipu Šimuniću na njegov pozdrav „Za dom!“. Koliko su za to potrošili vremena, prostora i energije – umjesto jednostavnog „Spremni!“ Uzbudili su i FIFA-u. Takav pozdrav proglsili su „buđenjem fašizma“. Odmjerili mu novčanu kaznu zbog toga. Pitanje je samo, u čiju će blagajnu taj novac: u hrvatski državni proračun ili FIFA-inu kasu. Oba ta džepa žude za takovom „lovinom“. Međutim, znaju li svi ti ljudi povijest i značenje toga pozdrava? Značenje riječi DOM Ovi „govornici mržnje“ (kako moderan naziv!) trebali bi znati, da je u Hrvatskoj dom mjesto, zapravo kuća u kojoj boravi, raste i razvija se obitelj, koja je osnovna ćelija društva, naroda. To objašnjavaju i rezultati ovog referenduma o braku - unatoč silnoj kontra-propagandi. Dom je i sastavni element naše Domovine i teritorija, kojega zauzima. Riječ „domovina“ je i sastavnica Hrvatske Himne „Lijepa naša Domovino...“ Dom - dakle Domovinu - hrvatski je narod u svojoj prošlosti uvijek branio. To mu je omogućilo opstanak do današnjih dana. Agresorima je, dakle, DOM uvijek bio smetnja u progonima Hrvata i osvajanjima hrvatskoga teritorija. Hrvatsko spominjanje DOMA pritajeni pretendenti na hrvatski teritorij nazivaju „ustaškim“, „fašističkim“ simbolom. Cilj – podržavanje, poticanje osjećanja krivnje u hrvatskom narodu zbog „nečega“. Vjerojatno zbog njegovoga opstanka, postojanja. Tragovi te riječi u prošlosti Jedan od pisanih tragova riječi DOM možemo naći u drugoj polovini 19. stoljeća, 1.876.god. Tada je hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc skladao i objavio Hrvatima poznatu operu „Nikola Šubić Zrinski“, koja prikazuje bitku protiv Osmanlija u Sigetu 1.566.god. Braneći Siget sa 2.500 ratnika, pretežno Hrvata, branio je i „kršćansku Europu“ od turske vojske, koju je već po šesti put vodio sultan Sulejman I. sa oko 100.000 vojnika i 300 topova. Pomoć „Europe“ i opet je izostala, kao više puta u povijesti. Bilo bi dobro, da to saznaju i vodeći ljudi FIFA-e, koji su prihvatili harangu protiv hrvatskoga nogomeiaša.Naravno, grof Nikola bez pomoći nije imao izgleda za uspješnu obranu. Kada je to spoznao, s preostalom vojskom izjurio je iz utvrde Siget u samoubilački juriš protiv višestruko nadmoćnijega neprijatelja. Nakon toga ni Osmanlijama se nije dalo nastaviti prema Beču...Opet su se povukli. Opera završava završnim muškim zborom „U boj, u boj! Mač iz toka, braćo...!“ Za to vrijeme „pozadinski dio zbora“ daje takt juriša „Za dom, za dom, za dom, za dom....“ . Ta se junačka žrtvena pjesma toliko svidjela Japancima, da ju je 2.006.god pjevao njihov zbor s – navodno – 1.000 pjevača u Japanu, na hrvatskome jeziku.... A u Hrvatskoj?U vrijeme nastanka te opere još nije bilo ustaša! No, kada su se pojavile ustaše, nije teško razumjeti njihov izbor pozdrava „Za dom!“. Kako je i nogomet oblik borbe, ne čudi, što su se te riječi svidjele i našemu nogometašu... Posrbljivanje Hrvata Zavirimo li malo dublje u hrvatsku povijest, vidjet ćemo, kako se Hrvatska 1.918.god „našla“ u Jugoslaviji u režiji tadašnjih velikih europskih sila Velike Britanije i Francuske. Hrvatski narod nisu ni pitali. Utjerali su Hrvatski narod u tu novu državu „kao guske u maglu“- kako reče Stjepan Radić. On je pokušao tu maglu učiniti malo „rjeđom“ osnivanjem HRSS (Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka), koja bi nastojala unijeti malo federalizma u Jugoslaviji, da se Hrvatska ne „utopi“ u njoj. No, to srbijanski centralisti nisu odobrili i u imenu stranke morali su izostaviti oznaku „Republikanska“, ako su htjeli imati mjesto u izborima poslanika u Beogradskoj Skupštini. Tako je to konačno postala HSS (Samo: Hrvatska Seljačka Stranka). Srpska strana u toj Jugoslaviji povela je okrutni postupak posrbljivanja Hrvata. Oni, koji su se na bilo koji način tome suprotstavljali bili su izvrgnuti nasilju ORJUNE (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) i žandarmerije, posebno u nekim krajevima Hrvatske. I pucalo se po golorukom narodu, kao u Kravarskom, mrcvarilo ljude u zatvorima, kao u Brinju, u Zagrebu, u Zlataru, Pitomači, Đurđevcu, u Krapinskim Toplicama, u Zaboku, Senju, Gospiću, Livnu, Imotskom, Požegi, Splitu, Karlobagu,.....Posebno su bili zlostavljani Marko Hranilović i Matija Soldin s još 21 mladićem optuženi za osnivanje hrvatske terorističke organizacije.– Tri mjeseca maltretirani su u zatvoru bez suđenja. Među njima su bili dr. Mile Starčević, dr. Mile Budak, Stjepan Javor, trgovac iz Brinja i njegove dvije kćeri ( 14 god i 9 god). U prvih 10 godina Jugoslavije navodno je bilo preko 30000 hapšenja, 24 političke smrtne osude, oko 600 političkih ubojstava, preko tri tisuće izgona iz države u emigraciju... Hrvatski političari protestirali su i kod ministra Korošeca, kod Lige naroda u Ženevi... kod vlada kulturnih država Europe i svijeta... Rezultat:- pojačan teror. Vrhunac svega bili su pucnji Puniše Račića u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. god po hrvatskim predstavnicima od kojih su Pavao Radić i Đuro Basariček odmah umrli, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja, a ranjeni zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa „izvukli su se“... Sve je to u hrvatskom narodu izazivalo odbojnost prema Jugoslaviji i – u konačnici – prema posrbljivanju. Nastanak ustaša i ustaštva Očevidac pucnjave u Skupštini u Beogradu bio je i dr. Ante Pavelić. Navodno je tada rekao, da Hrvati nemaju što tražiti u toj Skupštini – umjesto prava i demokracije mogu očekivati metak. „Pokupio se“ i sa svojim istomišljenicima otišao u emigraciju. Tamo su se počeli spremati za ustanak i „izlazak“ Hrvatske iz Jugoslavije. Odatle naziv za njih „ustaše“... Dakle, ustaški pokret „posijao“ je Srbin Puniša Račić...! O tom se - kao uzroku – ne govori...!Govori se samo, ako netko od Hrvata i nehotice spomene nešto čime su se koristili ustaše, i to se proglašava fašizmom. Još malo, pa bi se i slovo „U“ moglo proglasiti fašizmom i zabraniti njegovu uporabu... Onda bi trebalo „izbaciti“ i glas, kojim se to „čita“...A, onda i jezik u kojemu se to govori...Kako bi to izgledalo? Ili, da se ćirilično slovo „C“ proglasi četništvom, jer su ga upotrebljavali četnici u ona poznata četiri položaja u srbijanskom grbu! Ili, da se „FIFA“ tumači kao „Fašizam i fašisti“, kojoj smeta pozdrav našeg nogometaša?... Svašta!! Možda bi bilo dobro ovakav pregled o pozdravu „Za dom“ prevesti na „sveprisutni“ engleski jezik i poslati čelnicima FIFA-e s prijedlogom, da se povuče kazna našemu Joe-u Šimuniću. Bolje bi bilo priznati i ispraviti nepravdu, nego biti zasvagda zbog nje obilježen! |
