Zapitkivalo
27.08.2013., utorak
NORMALIZACIJA UZ KRONOLOŠKE REGISTRE
-Drago, što kažeš na pokušaje obnove SANU – ideologije? – pitam moga prijatelja profesora u mirovini.
-Samo malo! Ne mogu odoljeti ovom divnom mirisu tvoje kave!... Imam i ja nešto u svezi s tim. Zato sam danas donio i moj lap-top. Ima tu na jednom portalu i opširniji napis, u kojemu se to spominje. Evo, sad ću ja to naći. Ne ću baš sve čitati.... A, evo ga! KAKO SU SRBI DOŠLI U HRVATSKU Dolazak Srba, i naročito Vlaha s područja Vlaške planine, na područje Hrvatske „organizirali“ su nam Turci prodirući prema Europi poslije Kosovske bitke. Jedan dio Vlaha i Srba se povlačio pred napredovanjem Turaka, a drugi dio je dolazio zajedno s Turcima, oni koji su im se pokorili (Poturice). Vlasi i Srbi Turcima su odgovarali, jer su bili polunomadi i lako su se selili. Činili su prateći dio turske vojske – transportirali su ratni materijal, rezerve hrane, stoku, konje i slično. Dio opljačkanoga transportirali bi u Tursku. Za nagradu Turci su ih tako naseljavali po osvojenim područjima, koje su opljačkali i „očistili“ od Hrvata starosjedilaca. Oni su Osmanlijama bili i vjerna zaštita u pozadini... Kasnije je i austrijska carica/kraljica Marija Terezija nastavila po turskom uzoru poticati Srbe i Vlahe, da se naseljavaju u hrvatska područja – koja su stoljetnim ratovima opustošena i od stanovništva . Tako je nastala poznata Vojna krajina. Pridošlice su to rado prihvaćale potaknute i nekim beneficijama na štetu domicilnih Hrvata.. Poslije Balkanskih ratova i poslije Prvog svjetskog rata 1918.godine Engleska i Francuska „isposlovale“ su osnivanje Kraljevine Jugoslavije, zapravo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za Hrvate i Hrvatsku počinje desetak i više godina „taljenja“ u Jugoslavene, zapravo u Srbe. Karakterizira ih žandarska srpska strahovlada. Velik je broj Hrvata proživio batinanja, zatvore, progone, a neki su i ubijeni.Bio je to oblik genocida nad Hrvatskim narodom. Eskaliralo je sve ubojstvima hrvatskih poslanika u beogradskoj Skupštini 1928.god. To je uzrokovalo stvaranje ustaškog pokreta i raspad Jugoslavije 1941.godine. Zbog toga su do današnjeg dana – pa i danas – Srbi nazivali Hrvate „ustašama“, iako su ustaše „stvorili“ Srbi.... U drugoj Jugoslaviji , od 1945.godine nastavlja se oblik genocida prema Hrvatskom narodu pod komunističkim znakovljem. Ova, druga Jugoslavija „izborena“ je uz intervenciju partizana ne samo s područja Hrvatske, nego iz cijele bivše Jugoslavije. Dakle, to je bila agresija na NDH i izvan nje pod parolom „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ Naravno, i u toj državi Srbi su imali glavnu riječ! I nisu se mogli pomiriti s činjenicom, da se Hrvatska s mnogo krvi „iskoprcala“ iz Jugoslavije kao samostalna država, koju je priznao i veliki broj država. Srbi su opet ustali protiv nje! Gdje god su istjerali Ne-Srbe, koji nisu imali oružja – klicali su „Ovo je Srbija!“ (Možda bi se tako mogli ponašati, napr. i u Londonu, gdje ih je bilo i gdje ih još ima...) Iz ovoga pregleda vidljivo je, da su Srbi bili – i još su – miljenici moćnih država i njihova produžena ruka za „upravljanje“ susjednim narodima. U tu svrhu „gledali bi im kroz prste“, ako bi se kod toga služili i „nedopuštenim sredstvima“, pa i lažima... ZAJEDNIČKI ZLOČINAČKI POTHVAT Kad je Hrvatski narod Domovinskim ratom oslobodio svoja okupirana područja usprkos nastojanja „nekih elemenata“ međunarodne zajednice, oni su angažirali ICTY u Den Haagu, da ospori Hrvatskoj pravo na oslobađanje svoga teritorija, iako je to pravo sastavni dio jedne rezolucije UN iz 1940-ih godina prošlog stoljeća. Angažirano Tužiteljstvo izmislilo je i oblik krivnje branitelja pod nazivom „zajednički zločinački pothvat“, da bi dokazalo hrvatske zločine u obrani i tako izjednačili krivnju Hrvata i Srba za Domovinski rat. Ranije takova „krivnja“ nije postojala. Pa i sada postoji samo za Hrvate... Tada bi si Hrvati i Srbi „pružili ruke pomirenja“ i normalizirali međusobne odnose. Tako računaju "svjetski moćnici". Tužiteljstvo ICTY-a najviše se „služilo“ podacima „Veritasa“. Podaci s hrvatske strane nisu ih„zanimali“. Tužiteljima je važno „izjednačiti krivnju“ Srba i Hrvata. „S vremenom će se njihovi odnosi normalizirati“. Da bi Hrvati to prihvatili, treba im stalno „nabijati“ osjećaj krivnje kažnjavanjem i za ono što nisu učinili – nazivajući to „suočavanjem s prošlošću“... Naravno,Hrvati bi se trebali „suočavati sa svojom prošlošću“ zbog počinjenih i „počinjenih“ zločina! Kao da Srbi nemaju takove prošlosti! To si je stavila u zadatak „Documenta“i njena ravnateljica. No, ta metoda „trpanja krivnje“ onome tko nije kriv,omogućava lažiranje, ali nikako i „normaliziranje“ odnosa. ZAJEDNIČKI KRONOLOŠKI REGISTAR STRADANJA Kakva-takva normalizacija odnosa između Hrvata i Srba mogla bi se postići samo na istini, bez „podmetanja“ - da se utvrde uzroci i posljedice. Vjerojatno bi to uspjelo „Zajedničkim kronološkim registrom stradanja“. Prije nekoliko mjeseci predloženo je nekim hrvatskim državnicima, da to pokušaju ugovoriti s odgovarajućim srbijanskim državnicima. Što smo vremenski dalje od Domovinskoga rata, sve je više izvrtanja i krivotvorenja uzroka i posljedica na štetu Hrvata i Hrvatske. Da bi se to smanjilo i da bi manje smetalo normalizaciji među narodima, predlažem, da odgovarajući (određeni, izabrani) ljudi „sa svake strane“ sastave i napišu „Kronološki registar stradanja“ „svoje strane“. Taj bi Registar trebao sadržavati osnovne podatke: datum i mjesto događaja, ljudske žrtve poimenično, materijalne štete, brojno stanje i naoružanje oružanih postrojbi, vojni zapovjednici, neprijateljske ljudske žrtve, tko je napadao, a tko se branio, s koliko ljudstva, koliko naoružanje, trajanje i ishod sukoba. Koje su žrtve genocidnog karaktera, itd. U Registru bi – dakle - trebali biti podaci poredani kronološki bez obzira s koje strane: Za poginule – osnovni podaci : datum događaja, prezime, ime , ime roditelja, datum i mjesto rođenja, datum i mjesto pogibije osobe, tko i što je prouzročilo pogibiju, da li je to, kada i gdje i kako procesuirano. Za razaranje : datum i mjesto razaranja (Ili oštećivanja), tko je i kako izazvao razaranje, da li je šteta popravljena i o čijem trošku. Tako sastavljene registre „s jedne i s druge strane“ zatim bi trebalo interferirati u jedan zajednički registar uz oznaku pojedinih elemenata „s koje su strane“. Ako bi neki događaj „svojatala“ i druga strana, treba to uz njega zapisati. To bi se neoborivim dokazima s obje strane moglo „razbistriti“. Idealno bi bilo razdvojiti registre u dva dijela: „Kronološki registar ljudskih žrtava“ i „Kronološki registar ratne štere“. To bi trebalo učiniti tako, da podaci mogu poslužiti i kao dokazi „Tužbe za genocid“ i uz „Tužbu za plaćanje rarne štete“. Nakon toga bi bilo (po mome mišljenju) najpravednije procesuiranje onim redom, kojim su se događaji dogodili, strogo poštujući „uzročno-posljedični princip“: Koji su događaji bili uzroci, a koji posljedice. Mislim, da bi na taj način na dulje vrijeme izbjegli međusobna „podmetanja“ sa srpske i sa hrvatske strane. To bi – možda – normaliziralo odnose. |
01.08.2013., četvrtak
POMOGNIMO PRILAGODITI NAŠ USTAV
Moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, nema mira ni kad su u pitanju promjene ili dopune Ustava RH:
U posljednje vrijeme „nakupilo se“ i niz događanja, koja kriju zasad skrivene opasnosti za RH i hrvatski narod: ulazak RH u EU (pitanje suverenosti, sloboda naseljavanja, zaposijedanje dijelova teritorija i nacionalnih dobara,...), širenje „gender-ideologije“, pitanje braka kao osnove opstojnosti naroda,rasprodaja i posljednjeg „obiteljskog srebra“, „monetizacija“ hrvatskih cesta, odustajanje od tužbi za genocid i ratnu štetu, ustavna zaštita eventualnih zločina, itd... Mislim, da je potrebno zaštiti se od eventualne štete i preciznijim odredbama u Ustavu RH-e. Kao obični građanin predlažem, da što prije poduzmemo uz pomoć oporbenih saborskih zastupnika i ovo: Kada se već najavljuju promjene Ustava – da se iza njegovoga čl. 86. unesu nova poglavlja: REFERENDUM KAO OBLIK NEPOSREDNE DEMOKRACIJE Čl. 86.a. Hrvatski sabor ili predsjednik RH dužni su – bez posebnih prijedloga ili zahtjeva – dakle po službenoj dužnosti - provesti referendum o slijedećim pitanjima: -o privremenom prenošenju hrvatskog državnog suvereniteta na zajednicu država EU, čijom smo članicom postali, - o prodaji van RH-e bilo kojeg dobra (kao što su hrvatske ceste, hrvatski otoci, hrvatske vode, hrvatske šume, hrvatski energenti, itd), - „rasprodaja“ radnih mijesta stranim radnicima dok je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj veća od 5 %, -rasprodaja hrvatskoga zemljišta, -rasprodaja hrvatskoga pomorskoga dobra, - koncesuiranje hrvatskih voda i hrvatskih šuma, izvora energije, električne mreže i drugih elektroničkih postrojenja. Čl. 86.b. Hrvatski sabor ili Predsjednik RH-e dužni su provesti referendum i za druga pitanja, koja nisu navedena u čl. 86.a. - ako to zatraži/predloži 10 % građana RH s pravom glasa. Čl. 86.c. Referendum će biti uspješan, ako na njega iziđe najmanje 50 % +1 građanin RH s pravom glasa i , ako „ZA“ bude dvotrećinska većina glasalih, ili dvotrećinska većina svih građana s pravom glasa. Ili, da na referendum izađu 3 glasača od kojih 2 budu „ZA“, a 1 „PROTIV“, što je dvotrećinska većina glasalih! Čl. 86.d. Način provođenja referenduma. Po „referendumskom običaju“ za svako pitanje posebni referendum. To bi dugo trajalo i bilo bi skupo. Zato predlažem – jedan referendum s više pitanja. Za svako pitanje mogući su odgovori ili „DA“, ili „NE“. MATERIJALNA ODGOVORNOST ZA POSLJEDICE ODLUKA Čl. 86. e. Ako državni dužnosnici bilo kojeg ranga donesu odluke sa štetnim posljedicama za državu i građane, dužni su snositi svoj osobni materijalni dio za naknadu svojom osobnom imovinom ili osobnim dohdcima. Čl. 86. f. Udio nadoknade određuje se visinom nepovoljnog BDP-a države.Eventualno umanjivanje osobnih dohodaka ne može biti niže od važećih „minimalaca“ u državi. Čl.86.g. Zbog provedbe prethodnoga članka , prilikom preuzimanja upravljanja državom slijedećeg saziva (izbora) potrebno je utvrditi zatečenu visinu BDP-a i donositi odluke o nadoknadama prema negativnim promjenama BDP-a izraženim u postotcima. U slučaju prihvaćanja ovih predloženih članaka, njihove redne brojeve treba prilagoditi redoslijedu postojećih članaka u Ustavu. |
