Zapitkivalo
27.03.2013., srijeda
GOVOR MRŽNJE
“Što ti, Drago, misliš o tome „slučaju „? – pitam moga prijatelja , umirovljenoga profesora. - O "Slučaju Kistanje" na TV emisiji "Tema dana".
- Samo, da srknem malo ove fine kavice! Evo, ovako! (1)Tema je bila aktualna, ali je bilo prekratko vrijeme 15 do 20 min. Kada je mladić iz Kistanja htio objasniti uzroke, koji su doveli do događaja, voditelj ga je morao (ili „morao“) prekinuti. „Nije mogao“ prekinuti u studiju prisutnoga M. Pupovca! (Ali je mogao najaviti nastavak slijedeći dan!) Uz neke druge oštre izjave u to vrijeme – to je prozvano „govor mržnje“. Sad se „nameće“ pitanje – tko to ima pravo presuditi, što je to u kojem slučaju „govor mržnje“? U „kistanjskom slučaju“ prije bi se moglo govoriti o „napadima mržnje“. Mladić iz Kistanja nije imao priliku objasniti, što je prouzročilo napad na mlade buduće sveštenike. Da je imao priliku, možda bi to događaju dalo drugačiju sliku. Ovako uopćeno „govor mržnje“ može se proglasiti svako suprotstavljanje nečijem izrečenome mišljenju – bez stvarne mržnje! Ovisno o statusu u javnosti, politici, vlasti,...osobe, kojoj se izreče suprotstavljanje. Nedodirljivost! (2)Ako me pamćenje ne vara, prije nekoliko godina iz pravca Kistanja krenula je mala novinarska ekipa prema tome otočiću na rijeci Krki, da načini prikaz rada te pravoslavne škole, ali su ih na putu presreli tadašnji mladi, gotovo završeni sveštenici i nemilosrdno napali i potjerali novinare „otkuda su i došli“. O tome se nije baš mnogo „govorilo“ u medijima. Dakle, to nije bio ni „govor mržnje“ ni „napad mržnje“, iako se dogodilo na teritoriju naše države!... Nije li taj događaj bio „u pozadini“ ovog sadašnjeg...? Izgovor bi mogao biti, da – tada još nije postojao „govor mržnje“ ili nešto slično. (3)Mi gledatelji programa HTV-e plaćamo pristojbu, da bismo dobili POTPUNE INFORMACIJE, a ne samo one, za koje „netko“ ocijeni, da su „primjerene našemu uzrastu“. Samo one, koje će nam ispirati i oblikovati mišljenje po „nečijem“ ukusu... Kada mi napisi nekih novina „ne odgovaraju“, jednostavno ih ne kupujem. Ne moram ni gledati televizijske programe, ali ako imam televizor – moram plaćati pristojbu pod prijetnjom ovrhe. Zaista, sloboda tržišta! Kako će to izgledati, kada „uđemo“ u EU-u...? (4)Slučaj TV novinarke gospođe Karoline Vidović – Krišto. Ona je prikazala „i drugu stranu“ najnovijeg uvođenja nekih elemenata „gender-ideologije“ u zdravstveni odgoj vaših i naših školaraca. Čini se, da kod toga nije bilo „govora mržnje“, ali je ona „suspendirana“. Da li je to tražila EU-a, ili „netko“, tko se želi dodvoriti „naprednim eurofilima“, po čijem nalogu više ne će trebati pingvinke za razmnožavanje pingvina – bit će dovoljni samo mužjaci... No, gospođa Karolina nominirana je za jedno međunarodno priznanje za obranu obitelji. Nadam se, da to nije „govor mržnje“. Za sličan „govor mržnje“ suspendiran je doc.dr. Poljaković na Zadarskom sveučilištu. Tko bi se usudio govoriti o tom slučaju na HTV-i!? Eto, kamo nas može odvesti taj „čarobni govor mržnje“! (5)“Verbalni delikt“ je jedan pojam karakterističan za jedno vrijeme SFRJ – e. U čemu je razlika među pojmovima „verbalni delikt“ i „govor mržnje“ prema njihovim posljedicama? Tko je današnje obnašatelje državne vlasti ovlastio za donošenje takovog zakonskog propisa? Pristaše takovoga postupka „objasnit će“ to: ovlastili su ih birači na izborima. Razmotrimo malo rezultate posljednjih parlamentarnih izbora! Na birališta je izašlo i glasovalo nešto više od 60 % građana s pravom glasa. Od toga je oko 20 % glsova „palo ispod izbornoga praga“. Dakle, ovu vlast zajedno s oporbom izabralo je oko 40 % građana s pravom glasa. To je nešto manje od obične većine! Zbog čega je tolika apstinencija glasača? To bi se trebali zapitati naši političari... Da li će to promijeniti vraćanje „verbalnog delikta“ u obliku „govora mržnje“? |
