-Drago, jesi li čitao u novinama, da čovjek, koji „peče“ rakiju od svoga voća za vlastitu potrošnju – mora za to platiti porez....? Toga do sada – koliko ja znam – nije bilo.
-Čekaj, prijatelju, da najprije sjednem i predahnem – odgovara moj prijatelj umirovljeni profesor. – Ako si već skuhao kavicu, šteta je, da se ohladi. Ne će zbog toga nestati ni ovaj, ni oni drugi porezi...
Kako je to sve počelo
-Kako je uopće došlo do plaćanja poreza? – pitam Dragu. Iako znam, da će on početi predavanje tko zna od kada....
-Pazi! Ljudi su društvena bića, koja žive u raznim zajednicama od prapovijesti. A u svakoj zajednici „isplivaju“ pojedinci na razne načine, koji ostale članove zajednice drže u raznim oblicima pokornosti, s krajnjim ciljem njihovoga iskorištavanja. Jedan oblik je prisiljavanje, da ostali rade za njih. Tako ovi tlačitelji ne moraju raditi, ali lijepo žive od rada potlačenih...
Prvo takovo masovno izrabljivanje je u robovskom društvu. Robovlasnici su stvarali robove ratovima, a poslije kupovanjem. Oni su bili gospodari ne samo rezultata robovskoga rada, nego i života robova... Zato je trebalo dobro paziti na robove, koji bi rado bježali, ali se i pobunili...Čuvari robova – tekođer bivši robovi – morali su ih čuvati u zatvorenim zajedničkim nastanbama i na poslu. Odatle potječe i zanimanje lovaca na robove-bjegunce... Robove je trebalo i odijevati i hraniti..To je robovlasnike inkomodiralo, pa je robovski sustav postepeno prelazio u feudalni sustav..Feudalac bi svojim kmetovima davao ponešto svoje zemlje (A otkuda im ta zemlja?), na kojoj su mogli u „slobodno vrijeme“ sebi sami graditi nastambe za stanovanje, za uzgoj nešto stoke i peradi... Obrađivali su dobivenu zemlju, na njoj uzgajali bilje sebi za hranu, pa se vlastelin nije morao brinuti za to. I oni nisu smjeli odlaziti sa te zemlje i uvijek su morali biti gospodaru „na raspolaganju“.
Tlaka
Kmetovi su bili dužni („pod moraš“ – pod tlakom) raditi za gospodara na njegovoj zemlji i imovini uopće, kad god je to trebalo: orati, kopati, sijati, žeti, brati, pospremati, graditi puteve, mostove, dvorce, utvrđenja, itd.. Sve to – naravno – besplatno...
U slučaju rata, morali su biti i ratnici... Za izuzetna junaštva gospodar bi zaslužne kmetove nagrađivao oslobađanjem od kmetstva.
Kad bi se izračunala vrijednost ove tlake kao porez to bi bila velika vrijednost – tako reći cijeli „osobni dohodak“...
Uvođenje dadžbina
No spomenute vrijednosti kmetovskoga rada ni onda već nisu bile dovoljne – posebno kao doprinos državi u čijem je sastavu bio i gospodar-plemić. Tada se uvodi obveza davanja kmetova od njihovoga prihoda. U školi smo učili, da je to bila jedna devetina „od dima“ ( dakle domaćinstva) državi, a jedna desetina Crkvi.. Učili smo, da je to bilo veliko opterećenje.... Ivica će izračunati to u postotcima... Evo, to je oko 11,1% + 10% = oko 21,1%. Prema današnjem PDV- u nije se mnogo promijenilo....Osim toga čovjek je morao plaćati putarinu za korišćenje putova, koje je i sam gradio. Slično je bilo i s mostarinom, pa maltarinom, ako je kolima ulazio u grad (rekli bi za parkiranje i čišćenje...).
.“Jedno s drugim i danas je slično... „Ništa novo na tom svijetu.."/font>
I drugi porezi
Kako se ljudsko društvo razvija, razvija se i raznolikost dobara, raznolikost društvenih uređenja – sve bliže demokraciji... Povećava se i broj ljudi u vlasti i svi žele što dulje ostati u njoj, a društvena zajednica traži unapređenja životnih uvjeta... Sve se više ljudi natječe za ulazak u vlast i što dulji ostanak u njoj.... Za sve to treba sve više novaca, pa se uvode sve noviji i noviji nameti...Prije pedesetak godina uvedene su razne trošarine – na alkoholna pića u ugostiteljskim objektima, porez na duhan i duhanske proizvode...
PDV – porez na dodanu vrijednost... Da li je to uvijek u skladu s ovim značenjem? Ako vinar od vinogradara otkupi grožđe za pravljenje vina, plati i PDV. Za proizvodnju vina potrebni su i neki dodaci, kao šećer, vinski kvasac i zaštitna sredstva - konzervansi. On i kod njihove kupnje plati PDV. Kada potrošači kupe gotovo vino, plate i PDV. Da li je to samo porez na „dodanu vrijednost“ ili na ukupnu konačnu vrijednost?
„Poreznoga poreza porez“ – neki zovu plaćanje poreza pri kupnji i korištenju motornih vozila. Kad čovjek „skuca“ novac za kupnju automobila, mora platiti porez. To je, nekako, razumljivo. Za godinu dana korišćenja automobila njegova se vrijednost smanji za neki postotak. U preostaloj vrijednosti je i proporcionalni dio plaćenog poreza. Ali druge godine opet treba platiti porez na preostalu vrijednost (dakle i na preostalu vrijednost ranije plaćenoga poreza...I tako nekoliko slijedećih zakonom predviđenih godina....
Na što još bi se moglo ubrati porez
Državnim dužnosnicima uvijek treba novaca...još!....još!...i još!...Ali je to zamorno prikupljati, pa oni primjenjuju privatizaciju... Privatizirana dobra daju u zakup (ili licencu) privatnim osobama, od kojih ubiru prihode u većim obrocima.. A zakupnici neka se „gombaju“ s pojedinostima...
U nekim državama tako je sa željeznicama, u drugima s gradskim prometom, pa onda s brodskim ili zračnim prometom...
Ako u tome nešto „ne štima“, krivi su „serviseri“ – a ne država...
Tako je navodno u nekoj državi privatiziran sustav pitke vode. Osim servisera nitko bez plaćanja ne smije se „ni napiti vode“... Navodno čak ne smije ni uhvatiti besplatno ni kišnicu, koja mu curi s njegova krova... Naravno, to je negacija takovoga sustava...
Izgleda, da će i hrvatski dužnosnici krenuti tim smjerom, kada su u pitanju pitka voda i Hrvatske vode za pitanja poplava....
Ako netko ne bi htio to platiti ili ne bi imao čime – može odseliti s ove planete
Post je objavljen 28.01.2011. u 17:53 sati.