Zapitkivalo
23.04.2009., četvrtak
UZROCI I TOKOVI RECESIJE
-Kakova ti je to rupa u zubnoj protezi? – pita me Ivica.
-A, to! – snalazim se ja – Moglo bi se reći, da je to „antirecesijska krezubina“. Jedan zub-nosač proteze slomio se, a ovaj drugi do njega ispao je od same proteze... Tako mi sada nedostaju dva zuba od punog žvakaćeg kapaciteta... Time mi se žvakaća sposobnost smanjila za nešto više od 6%...Upravo za onoliko, koliko su državni dužnosnici procijenili, da bi trebalo smanjiti plaće, dakle i potrošnju, pa i izdatke za hranu... -Kad ćeš ići protetičaru, da ti to popravi? -Čim u dva uzastopna tromjesečja BDP prijeđe 2%... -Dobro, djede, razumiješ li ti tu recesiju...? -Baš ne sve – osim, da će život biti teži.... Ali, evo strica Drage, koji će nam to raz jasniti...! Hajde Drago, sjedni, srkni malo kavice i pričaj sve što bi nas obične ljude moglo zanimati o toj prokletoj recesiji..... Uzroci recesije Umirovljeni profesor me posluša, sjedne, malo otpije kave – i kao nekada počne tumačiti: -Da vam pravo kažem – htio bih, da su ovdje sada nekoliko stručnjaka ekonomista, zapravo makroekonomista, pa da im postavim nekoliko pitanja. Oni bi trebali znati odgovore... Mislim, na niz pitanja... Možda bi se ubuduće takove nevolje mogle spriječiti, ili izbjeći... Osim, ako one nisu u nečijem interesu... Evo pitanja, na koja bi odgovori možda bili korisni.... -1. Gdje je začeta ta recesija? Makroekonomisti bi to trebali znati, ako prate informacije o tome... -2. Kakovi su bili „simptomi“, kao nagovještaj nailaska te svjetske krize? Po čemu se to moglo naslutiti...?...Izgleda, da je sve krenulo iz banaka... -3. Koje su od vodećih svjetskih banaka prve naslutile dolazak ove nevolje, ili su je izazvale? – Ako se to moglo naslutiti... , ili izbjeći... Tko nije obavio svoje zadaće? -4. Je li kapitalizam kao društveni sustav isključivi pokretač recesije?...Naime, u takovom sustavu „poslovi“ se započinju kapitalom banaka, dakle kreditima, i bez njih poslovni ljudi „ne mogu“ uopće poslovati... Naravno, te „kapitalističke kredite i kamate „ otplaćujemo mi korisnici rezultata tih poslovanja....Uračunati su u njihove cijene... -5. Tko su vlasnici toga kapitala u bankama-kreditorima?.. Jednim dobrim dijelom to su, vjerojatno, ušteđevine štediša (Koliko posto?). Banke im daju neke kamate, kako bi mogle taj novac ulagati u poslovanje spomenutih poduzetnika – naravno uz znatno veće kamatne stope...! Drugi dio kapitala banaka pripada vlasnicima banaka (Koliko posto?) i dioničarima (Koliko posto?) -6. Koliko pojavi recesije pridonosi „zdrava konkurencija“ među upravljačima kapitalom?... Davanje kredita uz niže kamatne stope, dulja vremena vraćanja, manje stroge garancije,.... manja validnost jamaca... -7. Koliko je kobna pohlepa upravljača prometom kapitala?... Kreditiranje „sumnjivoga poslovanja“, kreditiranje uz „konkurentski“ niske kamate, zanemarujući provjeravanje sigurnosti jamaca, hipoteka,... -8. Koliki je utjecaj zanemarivanje teorema „Na društvenoj ljestvici čovjek se uspinje do nivoa svoje nesposobnosti“. ... Tada bi se trebao „spustiti“ na prethodni nivo, ali ne sposoban je da to shvati.... A, upravlja golemim kapitalom... -9. Koliko pojavi recesije pridonosi psihološki faktor?... Ako štediše i dioničari samo naslute mogućnost novčane krize – panično povlače iz banaka svoju štednju ili prodaju dionice... i kapital banaka se smanjuje..., nema kredita..., „zapinju“ otplate kredita...prijete stečaji, propast... -10. Kriminal u bankarstvu – posljedice..?... Neki se ljudi pitaju, kamo je nestao toliki kapital Zapada? Radi se o tisućama milijardi dolara... Kako nema vijesti, da je toliki novac uništen – a nema ga ! – javlja se zaključak, da je opljačkan... jednom se nakratko javila vijest, da je uhićen jedan Amerikanac zbog silnih novčanih malverzacija i pronevjera... I, o tom se više ne govori... A, da li je on jedini takav..? Svojevremeno se moglo pročitati o nekim „zabačenim kajmanskim otocima“ čije su banke – navodno – nedostupne međunarodnoj kontroli zbog „zaštite privatnosti“... -11. Da li je angažman SAD-a u ratu u Iraku mogao utjecati na pojavu svjetske recesije? .. Da li je osim silnih troškova donosio kakovu dobit...? -12. Imaju li kakovu ulogu u razvoju recesije „pretpristupni fondovi“ EU-e ?... Novac, koji EU-a daje pojedinim državama prije „učlanjivanja“ odnekuda se uzima... Hoće li tamo izazivati manjkove i krizu?... -13. Utječu li sredstva MMF-a, koja se nude pojedinim državama, na razvoj krize?...Kolike se kamate plaćaju za sredstva MMF-u? Na trenutke se čini, da ih MMF gotovo nudi..., možda upravo zbog zarade na kamatama..., kao ulaganje... Kojim se mjerama liječi recesija U zemljama, u kojima se razvija recesija, zastaje razvoj. Jedna njegova značajna komponenta je rast nezaposlenosti, pa onda pad proizvodnje i životnog standarda... Nedostaje kapital u društvu, koje je „naviklo“ poslovati kreditima, trošiti odmah „zarađeno“, ne štedjeti za „crne dane“,... Osnovna pomoć jesu „injekcije kapitala“ za djelatnosti od pokretačkoga značaja... Opet se postavljaju neka pitanja i očekuju odgovori: - 1. Da li su te „injekcije kapitala“ državni krediti ili pokloni?... Otkuda državama sada taj golemi kapital?...Ako su to krediti, kada će i kako biti vraćeni? Kako i kada će država ubirati dobit od tih kredita...? Ako su „pokloni“, na čiji teret padaju? - 2. Zbog čega je predsjednik SAD-a uvjetovao dodjelu toga novca nekim velikim američkim tvrtkama – ostavkama njihovih vodećih ljudi? (General-Motors). Čovjek odmah pomišlja, da on i njih krivi za ovu recesiju ... Smatra li ih nesposobnima ili nepoštenima...? - 3. Koliko su velike te „injekcije“ kapitala..? Imamo li jasnu predodžbu o tome? U početku se bilo računalo, da bi to u SAD-a bilo nekih 800 milijardi dolara. Računajmo: ako je broj stanovnika 200 milijuna (I staraca i djece, i bogatih i beskućnika....), onda se svaki od njih „odriče“ po 8 000 $ x 5,6 = 44 800 Kn... Sad se već govori o 1 000 milijardi $...(To je jedan bilijun $). Ako na Zemlji živi 7 milijardi humanoida, onda na svakoga od nas otpada prosječno 142 $ = 795 Kn (Za neke humanoide „lijep novac“ za mjesec dana hrane)... - 4. Ako su te „injekcije“ pokloni, pa se „odnekud“ pojavi onaj nestali kapital – hoće li to izazvati inflaciju? Gdje se mi tu nalazimo Drago misli, da se raspravlja i planira samo o radništvu u industrijskoj proizvodnji i državnim i društvenim djelatnostima... Dok o velikim zapuštenim površinama poljoprivrednog zemljišta uopće se ne misli... Poslodavci ne žele ni razgovarati o čuvanju radnih mijesta svojih zaposlenika skraćivanjem njihovog njihovog radnoga vremena – zbog smanjivanja djelatnosti firmi - uz manja izdvajanja u socijalne fondove, iz kojih se nezaposleni održavaju na životu – dok im „jednoga dana“ opet budu trebali. Očekuju, da ih na životu održava cijela zajednica! Valjda bi ih to inkomodiralo... Ili misle, da bi to smanjilo „poslušnost“ zaposlenih... Ako je u posljednjih stotinu godina tehnologija proizvodnje toliko uznapredovala, radna produktivnost toliko porasla – zašto radno vrijeme ne bi skratili, da ljudski život postane humaniji...? Neki bezobzirni poslodavci ga još i produljuju.. Neobrađena polja mogla bi poslužiti za vrijeme recesije – kao rezerva zdravog prehranjivanja uz korisnu tjelesnu aktivnost lopatama i motikama....kao korisne teretane – barem dok BDP ne poraste na 2% u dva tromjesečja uzastopno.... I radnom odgoju mladih generacija za manje rastrošan život – trebalo bi posvetiti više pažnje.. |
