Zapitkivalo
22.03.2009., nedjelja
ZASTARE
-Djede, znaš li ti što o nekim zastarama, o kojima se sada govori...?
-Misliš kod potrebnih promjena Ustava, koje traži EU? -Da, da,... nije mi to poznato... Što su to „zastare“ -Vidiš, Ivice, u Ustavu – navodno - postoji mjesto, koje dozvoljava u zakonima tu zastaru, ako zakonodavac to smatra korisnim... Pojednostavljeno to znači, ako tvoj tata tuži sudu vlasnika tvrtke u kojoj je prije radio, da mu plati dio posljednje plaće, što ovaj stalno tvrdi, da mu je sve platio, pa sud to odugovlači riješiti već četvrtu godinu – iz nekih razloga – onda tata gubi pravo na zahtjev tužbe, jer je već „prestar“, „zastario“... Jasno, ako je to u zakonu predviđeno!... To se zove „zastara“... Smisao zastare Ima ljudi, koji tužakaju „iz navike“ i zbog „bezveznih stvari“... Na pr., korisnik jednoga stana u nekoj stambenoj zgradi ne pobriše svaki dan prašinu sa ulaznih vrata svoga stana... Umjesto, da se to riješi dobrosusjedskim razgovorom – susjed podnese tužbu sudu... Da slični predmeti ne bi „zatrpali“ sud, to se može „staviti u ladicu“, pa će zastariti i ne će smetati u rješavanju ozbiljnih sporova...Dakle, tom zastarom se „na fini način“ odbacuju slični slučajevi, da ne ometaju sud u bržem rješavanju ozbiljnih predmeta, kao što je nasilje, pronevjere i slično... Zastare kao leglo korupcije Ako u nekom ozbiljnom sporu kao što je spomenuto neplaćanje zarade Ivičinom tati, tužena strana to na neki način sazna i pretpostavlja, da bi izgubila spor, može poznatoj osobi u sudu platiti, da predmet „stavi u ladicu“ dok ne „zastari“- ako je zastara predviđena za takove slučajeve... Dakle, omogućava jedan oblik korupcije...< font color=#FF0000>Zastare kao prikrivanje nerada Djelatnicima suda najčešće nije zanimljivo rješavanje predmeta... Njima bi bilo najbolje, da ih je što manje – imali bi manje posla, jer ionako su plaćeni prema radnom vremenu, dakle bitno je da borave i „rade“ u zgradi suda... Glavno je „da plaća teče“! Ispričavam se savjesnim i marljivim djelatnicima suda – ali nesavjesni mogu doći u iskušenje, da neke predmete „gurnu u ladicu“ – do zastare... Poslije ih ne bi trebali rješavati... Zastaru bi trebalo potpuno ukinuti Da se zastara ne bi mogla koristiti u korupciji ili u neradu – trebalo bi je uopće ukinuti, a ne samo za „teške slučajeve“, što - izgleda - traži EU. Poznata je činjenica, da tužitelj na tužbu mora platiti sudsku taksu bilo u obliku sudske taksene markice ili kao novčanu uplatu. Na taj način on snosi dio troška za slučaj - i red je , da dobije rješenje slučaja, koje je platio... I inače su te kojekakove zastare svojevrsne privilegije nekih institucija... .Kod drugih su nezamislive.. Uzmimo škole! Ako u gimnaziji učenik položi maturu, a ne „podigne“ odmah diplomu zbog nekih razloga, ni građani, ni „ljudi od zakona“ ne mogu ni zamisliti, da bi tu činjenicu mogla „pojesti“ „zastara“, pa da bi „maturant“ trebao opet polagati taj ispit...! |
11.03.2009., srijeda
MITO, KORUPCIJA I OBMANE U PRIRODI
-Lijepo ste vi to, gospodine Drago, izložili o mitu i korupciji – kaže susjed Mirko, koji je namirisao kavu i također svratio i pažljivo slušao Dragu – ali ima nekih, koji kažu, da je besmislena borba protiv toga zla, jer da je to pojava u prirodi i da su ih neki snalažljivci samo „prepisali“ iz prirode...
-Pa, nije to mišljenje bez osnove – slaže se i Drago – koje primjere navode? -Sad se mogu sjetiti samo nekih – zamišljeno će Mirko... Mito u cvjetanju Neke biljke i neko drveće u neko doba godine cvjeta s ciljem stvaranja sjemena za razmnožavanje. Cvjetovi ili cvatovi imaju i latice određene boje. One su za sam čin stvaranja sjemena nepotrebne, pa ih uskoro širom raznosi vjetar. Ali njihova ljepota ima reklamnu zadaću. Ona letećim kukcima znači poziv „Tu smo! Dođite i razgledajte naše asortimane!“ Ljudi su to prepisali iz prirode, pa nas veletrgovački lanci svako malo zasipaju reklamnim letcima i brošurama s istim pozivom... Uz latice neki cvjetovi razvijaju i specifični miris, kojega vjetar raznosi prema spomenutoj „klijenteli“ s pozivima „Slijedite trag naših mirisa i on će vas dovesti do nas...!“ Krilati kukci željni i žedni šopinga hrle na izvore tih neodoljivih mirisa, koji su u dnu cvjetnih čaški... A tu ih čekaju „iće i piće“ – cvjetni prah i nektar. Razgrću prašničke stabljičice, da dopru do slatkoga nektara i nehotice otresaju cvjetni prah... Izlaze zaprašenih svojih dlačica, pa ih četkaju stražnjim nožicama i u predviđene „košarice“ spremaju pelud i nose ga na povratku kući..Što su – govoreći današnjim rječnikom – cvjetni pelud i nektar? Gledajući sa stanovišta cvijeta, koji to daje kukcima – to su mita, kojima ih cvijet mami, da mu oni učine određenu uslugu: da njihov pelud donose do tučaka i plodnica.Sa „gledišta“ kukaca – to su korupcije cvjetova, koje oni daju kukcima, da bi ih oni oplodili... Ako kukci to ne dobiju za svoju uslugu – oni cvijet zaobilaze...Nisu li ljudi i to „prepisali“ iz prirode...?Zločini pri korumpiranom ili podmićenom oprašivanju Gore spominjani kukci su najviše pčele, bumbari, mušice, mravi,... Oni mitom i korupcijom sakupljena dobra nose u svoje nastambe, njima hrane svoje društvo i podmladak – te spremaju rezerve za vremena neimaštine... Ali, sad se javljaju kukci-razbojnici, ose i stršeni. Oni kukce-radilice dočekuju, ubijaju i odgrizaju dijelove u kojima nose hranu...Ljudi su i to prepisali, ali su još dodali crne kapuljače... Plodovi i sjetva Oplođeni cvjetovi razvijaju se dalje u plodove (Neoplođeni cvjetovi suše se i propadaju.). Oni u sebi stvaraju još veće količine hrane, najviše sladora... Jednim njegovim dijelom vraćaju „dug“ svojim oprašivačima za razvojnu i rezervnu hranu – i kao mito ili korupciju pticama ili drugim krupnijim životinjama, pa i čovjeku, koje će plodove – dakle sjemenke – raznijeti dalje.... Seksualne korupcije i obmane Pojave, koje najčešće možemo vidjeti kod domaćih ptica, peradi. Na primjer kod kokoši. Pijetao odjednom zdušno poziva koke, kao „Dođite brzo, našao sam nešto fino...!“ Kada koke, koje su mu povjerovale i dotrčale, on ih važno „poklopi“ i koketno učini svoj krug oko njih... One,pak, najčešće ne nađu obećanu poslasticu... I to su prepisali ljudi, naročito političari... Neki toliko toga obećaju, ali.... -Sve to pokazuje, da su ljudi dio prirode – i u dobrom i u lošem smislu – kaže Mirko. -Točno je to – kaže i Drago – ali bi svojim ponašanjem trebali pokazati, da su otišli dalje od životinja.. |
05.03.2009., četvrtak
MITO – KORUPCIJA – UCJENA
-Drago,vidi što se događa s pregovorima za ulazak Hrvatske u EU! – obraćam se mome prijatelju Dragi, profesoru u mirovini, dok nam Ivica nalijeva kavicu...Ivica već dobro zna skuhati kavu, jer onda „usput“ sluša naše razgovore u kojima i sam zna sudjelovati...
-Vidim! Nisam slijep ni glup – da ne vidim! Mislim, da nas je u to „uvalila“ korupcija... -Striče Drago, što je to korupcija – zanima i Ivicu – stalno čitamo i slušamo o tom kao o nečemu lošem u društvu... Volio bih više znati o tom.. -Dok mi starci pijemo kavu, a ti, Ivice; svoj sok – pokušat ću to objasniti malo opširnije. Znate kakav je moj običaj...! „Profesionalna deformacija...“ Vip Da bi se nešto postiglo brže i lakše, nekad se koristilo „Vip“- to znači „veza i poznanstvo“ ili „veza i protekcija“- počinje Drago objašnjavati. Tko se time služio, morao je naći ili saznati – tko je njemu poznata osoba „poznata“ s osobom, koja bi mogla pomoći u postizavanju određenog cilja. I, onda preporuka kreće od jedne osobe preko drugih osoba do „ciljane“ osobe, koja će pomoći... Razumljivo je, da se onda toj osobi „treba odužiti“ na neki način... Mito Sada u novije vrijeme, u vrijeme mobilne telefonije, jedan se operater prozvao „Vip“, pa je sada „ostalo“ samo mito...Dakle, udomaćio se kao pravilo onaj „revanš“ u obliku protuusluge i novca.. „Utjecajna osoba“ pomaže samo, ako očekuje „protuuslugu“, ili jednostavno za svoju uslugu jednostavno traži plaću.. Naravno, ta usluga ide na štetu drugih ljudi, kao što je „ubacivanje preko reda“, ili ostvarivanje nekih drugih prava... Plaćanje za takovu uslugu, ili protuusluga bez unaprijed određene cijene – to je mito.. Korupcija Ako se za neku uslugu ili neki materijalni dobitak traži unaprijed određeni novčani iznos općenito, ili kao procentni iznos ostvarenog probitka – tako, da bez njega uopće nema usluge – onda je to korupcija... Ma, zapravo plaćanje „nekomu“ za ostvarivanje nekog prava zagarantiranoga zakononima – je korupcija! Protiv toga bi se trebalo boriti svako pravno društvo, svaka pravna država... To od Hrvatske očekuje EU. Čisto sumnjam, da i tamo nema korupcije! Bilo bi divno, da je nema! Ili se boje, da se ne zaraze „hrvatskom korupcijom..." Ucjene U ljudskom društvu neki ljudi vrlo brzo spoznaju, da se mitom i korupcijom može lijepo „zarađivati“ bez rada, pa im to postaje oblik zanimanja. Dok, s jedne strane, naglo raste broj mitaša i korupcionaša, s druge strane, država počinje sve više njihovo sprečavanje – zakonima, „lovom“, kažnjavanjem... Zbog toga korupcionaši „rade“ na porastu potreba za njihovim „uslugama“ raznim oblicima ucjena, kojima prisiljavaju na „plaćanje“ i osoba, kojima to i ne pada na pamet: kopaju po tuđim privatnim životima tražeći njihovo „prljavo rublje“. Kad ga nađu i zabilježe fotografijama ili drugim vrstama snimanja (danas toga ima dosta), vlasnicima „nude šutnju“ za određene usluge ili novčane iznose – inače... Nesretnici plaćaju, samo da sačuvaju „privatnost“.. Ali, obično to nije kraj...! Ucjene se ponavljaju. Visinu ucjena ucjenjivači određuju prema raznim „kriterijima“...: prema bogatstvu, društvenom statusu, i sl. Recket „Uvezen“ je navodno iz Amerike. Za to je potrebno organizirati veći broj ljudi, koji će to planirati, organizirati i provoditi. Dakle – zločinačka organizacija! Imućnijim ljudima odredi se stalne uplate, za koje će im reketaši „čuvati“ miran rad od „raznih kriminalaca“. Ako štićenici ne bi na vrijeme platili, „neka banda“- zapravo „reketaška filijala“- bi im razbijala i uništavala dio imovine, da „štićenici“ shvate, da im se ipak isplati redovito plaćati reketarinu – pardon! zaštitarinu!..Ta organizacija je, dakle, država u državi... Nju bi "velika država" trebala progoniti... Međudržavni korupcija i reket Kada slovenski dužnosnici traže od Hrvatske, da joj „prepusti“ dio svoga teritorija – po „načelu pravičnosti“, a mimo međunarodnoga prava, kako bi joj dozvolili ulazak u EU – to podsjeća na gore spomenute društvene pojave. Da li su to njihove vinjete za prolazak njihovim autocestama kroz Sloveniju, kao da će putnici njima putovati svaki dan kroz šest mjeseci, ili je to korupcija ili ucjena... ili je to „samo lobby“...?A, kakovu ulogu imaju neki dužnosnici EU odobravajući takove postupke slovenskih dužnosnika?Na reket bi nalikovali zahtjevi neke velesile manjoj državi, da ne proizvodi dalekometne rakete (iako za sebe smatra, da na to ima pravo...) uz prijetnju vojne intervecije... u svrhu svoje zaštite.... |
