Zapitkivalo
22.03.2009., nedjelja
ZASTARE
-Djede, znaš li ti što o nekim zastarama, o kojima se sada govori...?
-Misliš kod potrebnih promjena Ustava, koje traži EU? -Da, da,... nije mi to poznato... Što su to „zastare“ -Vidiš, Ivice, u Ustavu – navodno - postoji mjesto, koje dozvoljava u zakonima tu zastaru, ako zakonodavac to smatra korisnim... Pojednostavljeno to znači, ako tvoj tata tuži sudu vlasnika tvrtke u kojoj je prije radio, da mu plati dio posljednje plaće, što ovaj stalno tvrdi, da mu je sve platio, pa sud to odugovlači riješiti već četvrtu godinu – iz nekih razloga – onda tata gubi pravo na zahtjev tužbe, jer je već „prestar“, „zastario“... Jasno, ako je to u zakonu predviđeno!... To se zove „zastara“... Smisao zastare Ima ljudi, koji tužakaju „iz navike“ i zbog „bezveznih stvari“... Na pr., korisnik jednoga stana u nekoj stambenoj zgradi ne pobriše svaki dan prašinu sa ulaznih vrata svoga stana... Umjesto, da se to riješi dobrosusjedskim razgovorom – susjed podnese tužbu sudu... Da slični predmeti ne bi „zatrpali“ sud, to se može „staviti u ladicu“, pa će zastariti i ne će smetati u rješavanju ozbiljnih sporova...Dakle, tom zastarom se „na fini način“ odbacuju slični slučajevi, da ne ometaju sud u bržem rješavanju ozbiljnih predmeta, kao što je nasilje, pronevjere i slično... Zastare kao leglo korupcije Ako u nekom ozbiljnom sporu kao što je spomenuto neplaćanje zarade Ivičinom tati, tužena strana to na neki način sazna i pretpostavlja, da bi izgubila spor, može poznatoj osobi u sudu platiti, da predmet „stavi u ladicu“ dok ne „zastari“- ako je zastara predviđena za takove slučajeve... Dakle, omogućava jedan oblik korupcije...< font color=#FF0000>Zastare kao prikrivanje nerada Djelatnicima suda najčešće nije zanimljivo rješavanje predmeta... Njima bi bilo najbolje, da ih je što manje – imali bi manje posla, jer ionako su plaćeni prema radnom vremenu, dakle bitno je da borave i „rade“ u zgradi suda... Glavno je „da plaća teče“! Ispričavam se savjesnim i marljivim djelatnicima suda – ali nesavjesni mogu doći u iskušenje, da neke predmete „gurnu u ladicu“ – do zastare... Poslije ih ne bi trebali rješavati... Zastaru bi trebalo potpuno ukinuti Da se zastara ne bi mogla koristiti u korupciji ili u neradu – trebalo bi je uopće ukinuti, a ne samo za „teške slučajeve“, što - izgleda - traži EU. Poznata je činjenica, da tužitelj na tužbu mora platiti sudsku taksu bilo u obliku sudske taksene markice ili kao novčanu uplatu. Na taj način on snosi dio troška za slučaj - i red je , da dobije rješenje slučaja, koje je platio... I inače su te kojekakove zastare svojevrsne privilegije nekih institucija... .Kod drugih su nezamislive.. Uzmimo škole! Ako u gimnaziji učenik položi maturu, a ne „podigne“ odmah diplomu zbog nekih razloga, ni građani, ni „ljudi od zakona“ ne mogu ni zamisliti, da bi tu činjenicu mogla „pojesti“ „zastara“, pa da bi „maturant“ trebao opet polagati taj ispit...! |
