Zapitkivalo
14.07.2008., ponedjeljak
OD JUGOSLAVIJE DO ANTIFAŠIZMA - 1. dio od 3
-Djede, ovih se dana mnogo govori i piše o ustašama, o antifašistima,... Nešto smo o tome učili i u školi... Davor mi je pričao, da su i oni učili o tome, ali oni su učili nešto drugačije, nego mi, pa mi je nastala neka zbrka... Jeli to tebi jasno?...
-Nešto sam i ja od toga doživio, ali djed Drago je malo stariji, pa zna više. Nas dvojica smo dosta razgovarali o tom, pa bih ti mogao pomoći...No, ima toga dosta, pa ćemo razgovarati više puta.... -Dobro – kaže Ivica. – Na televiziji je gospodin Predsjednik Republike govorio, da su ustaše bili zločinci, pa je sreća, da imamo antifašiste. Kaže,da nije bilo antifašista i antifašističke borbe, da ne bi bilo ni nas ni naše države..... -On je vjerojatno malo pretjerao – pokušavam „prizemljiti loptu...“ Kad bi to bilo baš sve tako, ne bi bilo ni pola Europe! Naime, u nekim drugim državama u Europi uopće nije bilo antifašističke borbe, kao što su Njemačka, Austrija, Italija,.... pa te države postoje...-Zašto - onda – on tako govori? – Ivica je malo „objesio nos“. -Negdje sam čitao, da on potječe iz partizanske obitelji, a on danas partizane naziva antifašistima, a ne komunistima...Zapravo, Drago misli, da je to zbog toga, što su države-članice EU-e odlučile, da se u njima osudi komunizam zbog velikog broja počinjenih zločina i da se njihovi simboli ne koriste. Ako se komunisti i partizani „preimenuju“ u antifašiste – pod tim imenom mogu se veličati....Kod nas je sve počelo stvaranjem Jugoslavije 1918. god.-Kako je to sve počelo? – zanima Ivicu... POSTANAK I „PUCANJE“ JUGOSLAVIJE -Kao što znamo, Jugoslaviju (zapravo Kraljevinu SHS!) su „sklepale“ pobjedničke sile nakon I. svjetskog rata 1918. god u Versailesu kao nagradu Srbiji zbog Solunske fronte i drugih zasluga na strani država Antante..Poznata je ona izreka Stjepana Radića: „Ne srljajmo kao guske u maglu!“, jer Hrvatska je trebala imati negativno povijesno iskustvo kao sastavnica u drugim dotadašnjim državnim asocijacijama (Austrija, Mađarska,.... ) iz kojih se jedva „iskoprcala“.. , jer se uvijek osjećala izrabljivanom...I bila izrabljivana... Bojim se, da je tako i danas prema EU... Srbi su od početka imali ambiciju „Velike Srbije“ – milom ili silom... Radić je i osnivanjem HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka) želio „republikansku vezu“ u toj novoj asocijaciji – ako se već mora ući u nju!...Dakle, demokratsku vezu, jer Hrvatima je već „bilo dosta“ boravka u tuđim monarhijama.. Kraljevska Jugoslavija (zapravo Srbija!) od početka je htjela silom učvrstiti novu državu, kao monarhiju, pa joj nije „odgovaralo“ republikansko obilježje HSS-e. Odmah je počelo proganjanje hrvatskog seljaštva. – zatvaranja, optuživanja, premlaćivanja, ubijanja seljaka i intelektualaca... U tom su se istakli „Mladi Jugoslavije“, kasnije kao ORJUNA („Organizacija jugoslavenskih nacionalista“).Oni su bili glavni „batinaši“...U prvih 10 godina Jugoslavije navodno je bilo preko 30000 hapšenja, 24 političke smrtne osude, oko 600 političkih ubojstava, preko tri tisuće izgona iz države u emigraciju....I pucalo se po golorukom narodu, kao u Kravarskom, mrcvarilo ljude u zatvorima, kao u Brinju, u Zagrebu, u Zlataru, Pitomači, Đurđevcu, u Krapinskim Toplicama, u Zaboku, Senju, Gospiću, Livnu, Imotskom, Požegi, Splitu, Karlobagu,.....Posebno su bili zlostavljani Marko Hranilović, Matija Soldin s još 21 mladićem optuženi za osnivanje hrvatske terorističke organizacije – Tri mjeseca maltretirani su u zatvoru bez suđenja. Među njima dr. Mile Starčević, dr. Mile Budak, Stjepan Javor, trgovac iz Brinja i njegove dvije kćeri ( 14 god i 9 god). Zatim prijetnje pred posjet kralja Zagrebu – dr. V. Mačeku, dr. Anti Trumbiću, dr. Filipu Lukasu, dr.Davidu Karloviću, dr. Milanu Šufflayu.. Prijetili su i napadima na njihove obitelji... Šufflay je tom prilikom ubijen.... Hrvatski političari protestirali su i kod ministra Korošeca, kod Lige naroda u Ženevi... kod vlada kulturnih država Europe i svijeta... Rezultat: pojačan teror. Vrhunac svega bili su pucnji Puniše Račića u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. po hrvatskim predstavnicima od kojih su Pavao Radić i Đuro Basariček odmah umrli, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja, a ranjeni zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa „izvukli su se“... Sve je to u hrvatskom narodu izazivalo odbojnost prema Jugoslaviji i – u konačnici – prema posrbljivanju..To su bili znakovi „napuklina“ jedinstvene Jugoslavije... „Šestojanuarska diktatura“ nije ih uspjela „pokrpati...“ Ta se diktatura zove još i „monarhofašistička diktatura“..., pa su se i ustaše kasnije – prema Predsjednikovom načinu – mogli zvati „antifašistima“, jer su ustali protiv „...fašističke diktature“.... |
