Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zapitkivalo

Marketing

OD JUGOSLAVIJE DO ANTIFAŠIZMA - 1. dio od 3

-Djede, ovih se dana mnogo govori i piše o ustašama, o antifašistima,... Nešto smo o tome učili i u školi... Davor mi je pričao, da su i oni učili o tome, ali oni su učili nešto drugačije, nego mi, pa mi je nastala neka zbrka... Jeli to tebi jasno?...
-Nešto sam i ja od toga doživio, ali djed Drago je malo stariji, pa zna više. Nas dvojica smo dosta razgovarali o tom, pa bih ti mogao pomoći...No, ima toga dosta, pa ćemo razgovarati više puta....
-Dobro – kaže Ivica. – Na televiziji je gospodin Predsjednik Republike govorio, da su ustaše bili zločinci, pa je sreća, da imamo antifašiste. Kaže,da nije bilo antifašista i antifašističke borbe, da ne bi bilo ni nas ni naše države.....
-On je vjerojatno malo pretjerao – pokušavam „prizemljiti loptu...“ Kad bi to bilo baš sve tako, ne bi bilo ni pola Europe! Naime, u nekim drugim državama u Europi uopće nije bilo antifašističke borbe, kao što su Njemačka, Austrija, Italija,.... pa te države postoje...-Zašto - onda – on tako govori? – Ivica je malo „objesio nos“.
-Negdje sam čitao, da on potječe iz partizanske obitelji, a on danas partizane naziva antifašistima, a ne komunistima...Zapravo, Drago misli, da je to zbog toga, što su države-članice EU-e odlučile, da se u njima osudi komunizam zbog velikog broja počinjenih zločina i da se njihovi simboli ne koriste. Ako se komunisti i partizani „preimenuju“ u antifašiste – pod tim imenom mogu se veličati....Kod nas je sve počelo stvaranjem Jugoslavije 1918. god.-Kako je to sve počelo? – zanima Ivicu...

POSTANAK I „PUCANJE“ JUGOSLAVIJE

-Kao što znamo, Jugoslaviju (zapravo Kraljevinu SHS!) su „sklepale“ pobjedničke sile nakon I. svjetskog rata 1918. god u Versailesu kao nagradu Srbiji zbog Solunske fronte i drugih zasluga na strani država Antante..Poznata je ona izreka Stjepana Radića: „Ne srljajmo kao guske u maglu!“, jer Hrvatska je trebala imati negativno povijesno iskustvo kao sastavnica u drugim dotadašnjim državnim asocijacijama (Austrija, Mađarska,.... ) iz kojih se jedva „iskoprcala“.. , jer se uvijek osjećala izrabljivanom...I bila izrabljivana... Bojim se, da je tako i danas prema EU...

Srbi su od početka imali ambiciju „Velike Srbije“ – milom ili silom... Radić je i osnivanjem HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka) želio „republikansku vezu“ u toj novoj asocijaciji – ako se već mora ući u nju!...Dakle, demokratsku vezu, jer Hrvatima je već „bilo dosta“ boravka u tuđim monarhijama..

Kraljevska Jugoslavija (zapravo Srbija!) od početka je htjela silom učvrstiti novu državu, kao monarhiju, pa joj nije „odgovaralo“ republikansko obilježje HSS-e. Odmah je počelo proganjanje hrvatskog seljaštva.
– zatvaranja, optuživanja, premlaćivanja, ubijanja seljaka i intelektualaca... U tom su se istakli „Mladi Jugoslavije“, kasnije kao ORJUNA („Organizacija jugoslavenskih nacionalista“).Oni su bili glavni „batinaši“...
U prvih 10 godina Jugoslavije navodno je bilo preko 30000 hapšenja, 24 političke smrtne osude, oko 600 političkih ubojstava, preko tri tisuće izgona iz države u emigraciju....I pucalo se po golorukom narodu, kao u Kravarskom, mrcvarilo ljude u zatvorima,
kao u Brinju, u Zagrebu, u Zlataru, Pitomači, Đurđevcu, u Krapinskim Toplicama, u Zaboku, Senju, Gospiću, Livnu, Imotskom, Požegi, Splitu, Karlobagu,.....
Posebno su bili zlostavljani Marko Hranilović, Matija Soldin s još 21 mladićem optuženi za osnivanje hrvatske terorističke organizacije – Tri mjeseca maltretirani su u zatvoru bez suđenja. Među njima dr. Mile Starčević, dr. Mile Budak, Stjepan Javor, trgovac iz Brinja i njegove dvije kćeri ( 14 god i 9 god). Zatim prijetnje pred posjet kralja Zagrebu – dr. V. Mačeku, dr. Anti Trumbiću, dr. Filipu Lukasu, dr.Davidu Karloviću, dr. Milanu Šufflayu.. Prijetili su i napadima na njihove obitelji... Šufflay je tom prilikom ubijen....
Hrvatski političari protestirali su i kod ministra Korošeca, kod Lige naroda u Ženevi... kod vlada kulturnih država Europe i svijeta... Rezultat: pojačan teror. Vrhunac svega bili su pucnji Puniše Račića u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. po hrvatskim predstavnicima od kojih su Pavao Radić i Đuro Basariček odmah umrli, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja, a ranjeni zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa „izvukli su se“... Sve je to u hrvatskom narodu izazivalo odbojnost prema Jugoslaviji i – u konačnici – prema posrbljivanju..
To su bili znakovi „napuklina“ jedinstvene Jugoslavije... „Šestojanuarska diktatura“ nije ih uspjela „pokrpati...“
Ta se diktatura zove još i „monarhofašistička diktatura“..., pa su se i ustaše kasnije – prema Predsjednikovom načinu – mogli zvati „antifašistima“, jer su ustali protiv „...fašističke diktature“....


Post je objavljen 14.07.2008. u 09:23 sati.