Zivot u Zabolandu
06.12.2019., petak
Sinterklaas u bolnici
|
5. prosinac je jedan od najvažnijih datuma u godini za djecu (i ne samo djecu) Žabolanda. Te večeri se slavi Sinterklaas. Sveti Nikola, koji sa svojim pomoćnicima Perima donosi darove djeci. Nekada su se Pere zvali Crni Pere, a danas su službeno prljavi od čađe i samo su Pere. No i to je ovisno u kojem dijelu Žabolanda se nalazite. Osim poklona običaj je za Sinterklaas i darivanje poezije. Obično uz poklon, koji nekome daruješ napišeš i pjesmu u stihovima i rimi. Dužu ili kraću ovisno o inspiraciji i vremenu s kojim raspolažeš. U pjesmi se obično dotakneš na duhovit način nečijih crta karaktera, nečega što je osoba proživjela u toj godini ili priče o poklonu koji je dobila uz poemu. Što više vremena u to uložiš, to je lijepša rima i osobnija poema, a to se onda još više cijeni. Jer jedno je nekome kupiti poklon, a drugo pokloniti vremena i pažnje da se o nekome napiše pjesma. Pogotovo u današnje vrijeme je ovo drugo prilično posebno. Sinterklaas poeme su jedna od tipičnih žabolandskih tradicija, koje bih svima preporučio. Maartje, ona ista Maartje, koja se prošle godine udala za Johna u Ugandi, je na specijalizaciji za zarazne bolesti u sveučilišnoj bolnici u Groningenu. Baš u noći s 4. na 5. prosnica je imala dežurstvo. U 8 ujutro je predaja smjene, na kojoj su svi specijalisiti i specijalizanti. Maartje je imala relantivno mirnu noć, sa samo četvero novih pacijenata. Zbog toga je odlučila napraviti nešto posebno. Nešto za što još nisam čuo, ali me vrlo impresioniralo. Napisala je cijelu predaju smjene u stilu poeme za Sinterklaasa. Stih po stih, rima AABB, za svakog pacijenta posebno. Zbog čega je primljen, kakva je situacije, te što slijedi u lječenju. Cijelu smjenu! Zamislite si koliku tremu je imala trenutak prije nego je počela čitati pred svojim šefovima i kolegama. Maartje je inače kreativna, ali ovo je mene i Lauru oduševilo na najjače. Po završetku poeme dobila je od kolega pljesak i ovacije. Bila je to najkraća predaja, jer pitanja nije bilo. Bojali su se ih postaviti, jer bi onda i pitanja morala biti u rimi. Oznake: Maartje, Sinterklaas, bolnica |
14.12.2016., srijeda
Truba Sv. Nikole
|
Peti prosinac je tradicionalni najveci djecji blagdan u Zabolandu. Obitelji se navecer skupljaju i vade poklone iz vrece, koju su Sinterklaas (hrv. Sv. Nikola) i njegovi pomocnici de Pieten (vise nije politicki korektno reci Zwarte Pieten, no ova tema je prilicno osjetljiva) ostavili pred vratima. Carobni trenutak za svu djecu do sedam godina koja jos vjeruju u Sinterklaasa, te uzbudljiv trenutak za one starije, koje ce poklone dobiti. Uz poklon tu je obicno i osobna pjesma, a ponekad i iznenadjenje (“surprise”) sa zadacima koje treba obaviti prije nego pronadjes poklon. Groznica Sinterklaasa traje vec danima, pa cak i tjednima prije. Pogotovo zadnjih par dana prije, kad je na ulicima gradova masovna pomama za poklonima. Tako je bilo i u nedjelju 4. prosinca u Alkmaaru. Bila je to tzv. radna nedjelja, te su ducani u centru grada otvoreni od 12 do 17 sati. ( U Zabolandu su od prije par godina sve nedjelje radne. Dok su prije toga sve nedjelje bile neradne. No neoliberalizam i kapitalizam su i tu odnijeli pobjedu nad krscanskom tradicijom i zdravim razumom.) Alkmaar je grad nesto sjeverozapadno od Amsterdama u provinciji Noord Holland. Bert je kao i uvijek isao raditit u svoj ducan (on je vlasnik) sa cipelama u centru grada, a ovaj put je isao sa njime i Chris njegov desetogodisnji sin. Da pomogne. Chris svira trubu. Bolje reci ide na satove sviranja trube. Medjutim Chris ima, kao i vecina zabolandske djece, ima taj njihov poduzetnicki duh u svojim genima i Chris je ovaj put umjesto da pomaze u ducanu odlucio svirati trubu na ulicu, staviti kartonsku kutiju ispred sebe, pa vidjeti kaj ce biti. U duhu blagdana odlucio je svirati sve pjesmice o Sinterklaasu koje zna. Dao je sve od sebe i iz njegove svirke prolaznici, zarazeni shopping virusom u centru Alkmaara, su mogli naslutiti o kojim se pjesmiciama radi. Bilo je i dosta hladno tog dana, tak da je svirao 15-ak minuta, pa onda se onda pola sata grijao u ducanu, jer bi mu inace prsti promrzli. I tako je Chris puhao u trubu, i svirao, i svirao, grijao se, ispraznio kovanice iz kartona, pa opet puhao, i svirao. Na kraju dana je izbrojao zaradu. Zaradio je ukupno dvjesto trideset i cetiri eura. Pa onda neki kazu da Sinterklaas ne postoji? Oznake: Sinterklaas, truba |
13.12.2015., nedjelja
Istina o Sinterklaasu
|
Sinterklaas je daleko najpopularniji djecji praznik u Zabolandu. Za vecinu domacinstava puno populariniji od Djeda Mraza i Bozica, ili Ramadana, kako se uzme. Sva zabolandska djeca (Sireve glavice) do otprilike devete godinestarosti slijepo vjeruju da Sinterklaas doista postoji. Kako I ne bi kada je sve tako dobro poslozeno. Mrkva koju su ostavio pored vrece navecer je preko noci pojeo konj Sinterklaasa, a Crni Pero ti je u cipelicu ostavio neki poklon. Prica je prekrasna, svi koje znas vjeruju u nju, cak i tvoji roditelji, ali cak i kad ne bi vjerovali, na kraju krajeve sve prati televizija. Dnevnik Sinterklaasa toliko slici na pravi dnevnik (ne samo da imaju direktna javljanja sa imanja Sinterklaasa nego cak i prognozu vremena - je li ili nije povoljno za dolazak poklona), da jednostavno mora biti istina. Koje dijete bi uopce pomislilo da je sve to jedna velika zavjera. Zavjera u Kojoj sudjeluje cijela nacija. Od roditelja i susjeda, koji pokuca na vrata i ostavi vrecu s poklonima, do drzavne televizije. Oko devetog rodjendana roditelji obicno pozovu djecu na razgovor kako bi im saopcili tajnu odraslih. Iako je istina bolna (neka djeca su ljuta, neka su toliko uvjerena da ne vjeruju vlastitim roditeljima), povratka vise nema. Stovise dobili su povjerenje odraslih. Oni su sada odgovorni da mladja braca i sestre i dalje nastave slijepo vjerovati sve dok ne sazriju za veliku tajnu. Drugim rijecima sada su i oni dio zavjere. Proslog vikenda me je susjeda sa treceg kata zamolila da u dogovoreno vrijeme pokucam na vrata i pred vratima ostavim jutenu vrecu s poklonima koju mi je donijela. Tako i bi. Pazljivo sam stavio vrecu pred vrata, snazno pokucao par puta i na prstima se brze bolje spustio kat nize, te ostao osluskivati uzurbane korake iznad mene. Iznenadjenje je bilo ogromno. Kasnije mi je susjeda poslala sms zahvale. Njen petogodisnji sin je bio odusevljen sto su Sinterklaas i Crni Pero i kod njih svratili. No on nije bio jedini koji je bio odusevljen…. Oznake: Sinterklaas |
06.12.2015., nedjelja
Sveti Nikola iliti Sinterklaas u Zabolandu
|
Danas je 5. prosinac (pakjesavond = vecer poklona) i sva djeca u Zabolandu znaju da te veceri dolaze pokloni Svetog Nikole iliti Sinterklaasa. On je doduse vec tri tjedna u Zabolandu. Tu je zajedno sa svojim pomocnicima Zwarte Pieten (Crnim Perima) stigao parobrodom iz Spanjolaske. Oni su smjesteni na jednom velikom imanju i od tamo obavljaju vazne poslove poput: prikupljanja djecjih pisama sa zeljama, slaganje poklona, posjecivanje skolskih priredbi (ili hokejskih) klubova, cuvanje Velike knjige Sinterklaasa u kojoj je zapisano koja su djeca bila zlocesta, a koja dobra. Djeca to znaju jer se dogovostine Sinterklaasa mogu pratiti na TV Sinterklaas dnevniku (Sinterklaasjournaal), koji se emitira svakodnevno tokom ova tri tjedna . Svake godine se nesto zakomplicira, zbog cega djeca u neizvjesnosti kao zakovana sjede svake veceri pred televizorom. Ili je neki Crni Pero izgubio poklone, ili nestane Velika knjiga, ili je Sinterklaas bolestan, ili nisu stigla sva djecja pisma. No na kraju sve dobro zavrsi i voditeljica moze u zadnjem Dnevniku 4. prosinca najaviti da su Sinterklaas i njegovi pomocnici spremni zu sutrasnji veliki dan. Inace, kroz ova tri tjedna si tu i tamo si mogao dobiti kakav mali poklon. Ako si stavio cipelu u prozor i ostavio mrkvu za konja od Sinterklaasa. Vecer 5. prosinca. Obitelj se skupila. Djeca su vec danima uzbudjena, jer znaju da je to dan koji su toliko zeljno iscekivali. U kaminu gori vatrica. Vani je vec pao mrak. Unutra se pjevaju pjesmice o Sinterklaasu. A onda u jednom trenutku tisine, cuje se glasno kucanje na vrata. Roditelji se medjusobno pogledaju, djeca se pogledaju. Roditelji i djeca se pogledaju i nastane trka prema vratima. Djeca brze bolje trce i vicuci “Tko je? Tko je?” Nema odgovora. Otvaraju se vrata. Pred vratima stoji velika jutena vreca do vrha puna poklona. Vani je mrak, nigdje nikog, samo vjetar. Kako li se vreca nasla? Mora da ju je neki Crni Pero ostavio i zbrisao. Vreca se uvlaci u kucu. Obitelj se okuplja. U vreci su pokloni s osobnom pjesmom za svakoga. Djecjoj radosti nema kraja. Oznake: Sinterklaas |