Zivot u Zabolandu
14.12.2016., srijeda
Truba Sv. Nikole
|
Peti prosinac je tradicionalni najveci djecji blagdan u Zabolandu. Obitelji se navecer skupljaju i vade poklone iz vrece, koju su Sinterklaas (hrv. Sv. Nikola) i njegovi pomocnici de Pieten (vise nije politicki korektno reci Zwarte Pieten, no ova tema je prilicno osjetljiva) ostavili pred vratima. Carobni trenutak za svu djecu do sedam godina koja jos vjeruju u Sinterklaasa, te uzbudljiv trenutak za one starije, koje ce poklone dobiti. Uz poklon tu je obicno i osobna pjesma, a ponekad i iznenadjenje (“surprise”) sa zadacima koje treba obaviti prije nego pronadjes poklon. Groznica Sinterklaasa traje vec danima, pa cak i tjednima prije. Pogotovo zadnjih par dana prije, kad je na ulicima gradova masovna pomama za poklonima. Tako je bilo i u nedjelju 4. prosinca u Alkmaaru. Bila je to tzv. radna nedjelja, te su ducani u centru grada otvoreni od 12 do 17 sati. ( U Zabolandu su od prije par godina sve nedjelje radne. Dok su prije toga sve nedjelje bile neradne. No neoliberalizam i kapitalizam su i tu odnijeli pobjedu nad krscanskom tradicijom i zdravim razumom.) Alkmaar je grad nesto sjeverozapadno od Amsterdama u provinciji Noord Holland. Bert je kao i uvijek isao raditit u svoj ducan (on je vlasnik) sa cipelama u centru grada, a ovaj put je isao sa njime i Chris njegov desetogodisnji sin. Da pomogne. Chris svira trubu. Bolje reci ide na satove sviranja trube. Medjutim Chris ima, kao i vecina zabolandske djece, ima taj njihov poduzetnicki duh u svojim genima i Chris je ovaj put umjesto da pomaze u ducanu odlucio svirati trubu na ulicu, staviti kartonsku kutiju ispred sebe, pa vidjeti kaj ce biti. U duhu blagdana odlucio je svirati sve pjesmice o Sinterklaasu koje zna. Dao je sve od sebe i iz njegove svirke prolaznici, zarazeni shopping virusom u centru Alkmaara, su mogli naslutiti o kojim se pjesmiciama radi. Bilo je i dosta hladno tog dana, tak da je svirao 15-ak minuta, pa onda se onda pola sata grijao u ducanu, jer bi mu inace prsti promrzli. I tako je Chris puhao u trubu, i svirao, i svirao, grijao se, ispraznio kovanice iz kartona, pa opet puhao, i svirao. Na kraju dana je izbrojao zaradu. Zaradio je ukupno dvjesto trideset i cetiri eura. Pa onda neki kazu da Sinterklaas ne postoji? Oznake: Sinterklaas, truba |