Zivot u Zabolandu
06.12.2019., petak
Sinterklaas u bolnici
|
5. prosinac je jedan od najvažnijih datuma u godini za djecu (i ne samo djecu) Žabolanda. Te večeri se slavi Sinterklaas. Sveti Nikola, koji sa svojim pomoćnicima Perima donosi darove djeci. Nekada su se Pere zvali Crni Pere, a danas su službeno prljavi od čađe i samo su Pere. No i to je ovisno u kojem dijelu Žabolanda se nalazite. Osim poklona običaj je za Sinterklaas i darivanje poezije. Obično uz poklon, koji nekome daruješ napišeš i pjesmu u stihovima i rimi. Dužu ili kraću ovisno o inspiraciji i vremenu s kojim raspolažeš. U pjesmi se obično dotakneš na duhovit način nečijih crta karaktera, nečega što je osoba proživjela u toj godini ili priče o poklonu koji je dobila uz poemu. Što više vremena u to uložiš, to je lijepša rima i osobnija poema, a to se onda još više cijeni. Jer jedno je nekome kupiti poklon, a drugo pokloniti vremena i pažnje da se o nekome napiše pjesma. Pogotovo u današnje vrijeme je ovo drugo prilično posebno. Sinterklaas poeme su jedna od tipičnih žabolandskih tradicija, koje bih svima preporučio. Maartje, ona ista Maartje, koja se prošle godine udala za Johna u Ugandi, je na specijalizaciji za zarazne bolesti u sveučilišnoj bolnici u Groningenu. Baš u noći s 4. na 5. prosnica je imala dežurstvo. U 8 ujutro je predaja smjene, na kojoj su svi specijalisiti i specijalizanti. Maartje je imala relantivno mirnu noć, sa samo četvero novih pacijenata. Zbog toga je odlučila napraviti nešto posebno. Nešto za što još nisam čuo, ali me vrlo impresioniralo. Napisala je cijelu predaju smjene u stilu poeme za Sinterklaasa. Stih po stih, rima AABB, za svakog pacijenta posebno. Zbog čega je primljen, kakva je situacije, te što slijedi u lječenju. Cijelu smjenu! Zamislite si koliku tremu je imala trenutak prije nego je počela čitati pred svojim šefovima i kolegama. Maartje je inače kreativna, ali ovo je mene i Lauru oduševilo na najjače. Po završetku poeme dobila je od kolega pljesak i ovacije. Bila je to najkraća predaja, jer pitanja nije bilo. Bojali su se ih postaviti, jer bi onda i pitanja morala biti u rimi. Oznake: Maartje, Sinterklaas, bolnica |
30.10.2018., utorak
Bolnica RIP
|
Prošlog četvrtka su u Žabolandu zatvorene dvije bolnice. Jedna u Amsterdamu (u kvartu Slotervaart, na zapadu grada), a jedna u gradu Lelystad u provinciji Flevoland. Razlog? Bolnice su bankrotirale, te im je poput neke poslovne firme stavljen ključ u bravu. Sve je to posljedica primjene tržišne ekonomije u zdravstvu, kao što je slučaj u Žabolandu od 2006. i velike moći privatnih zdravstvenih osiguranja. U Lelystadu je pod tu bolnicu potpadalo 180,000 ljudi, koji će sada morati u druge i puno dalje bolnice. No pitanje je hoće li tamo doći na red ili naći mjesto, jer su i druge bolnice pune na najjače. U bolnici MC Slotervaart su specijalisti dobili 24 sata da 150 pacijenata, koje leže na odjelima, smjeste u druge bolnice. Za mnoge nisu uspeli, pa su bili prisiljeni otići doma i čekati. Jedna od scena na rastanku: starija pacijentica marokanskog porijekla snažno i dugo grli svog doktora. Neki ljudi donose cvijeće u bolnicu. Osoblje bolnice ne zna hoće li uopće dobiti premještaj ili novi posao. Zadnjih dana je u Lelystadu bilo veliko pitanje hoće li svi pacijenti dobiti hranu. Čistaćice su čistile samo najpotrebnije. Pacijenti su nosili posteljinu od doma, jer se od subote više nije mijenjala. Jedna majka, čija djeca su redovito trebala u bolnicu, je izjavila: „Iskreno nije bila to jako dobra bolnica, ali bolje i loša bolnica nego nikakva.“ Na naslovnicama dnevnih novina u petak je osvanula fotografija balkona bolnice u Slotervaartu na kojem visi bijela plahta, a crvenim, gotovo krvavim slovima piše R.I.P. Plahtu je izvjesilo osoblje bolnice. Oni su se do zadnjeg dana nadali da će se naći rješenje, ali do toga nije došlo. Mnogima nije jasno kako je moguće da je država prije nekoliko godina u doba krize, izvlačila banke, kojima je prijetila propast, a sada nije mogla spasiti dvije bolnice. Žalost u Žabolandu (jednoj od najrazvijenijih zemalja Zapadne Europe) anno 2018. Oznake: bolnica, tržišna ekonomija |
26.11.2015., četvrtak
Napad na Lijecnike bez granica
|
U subotu 3. listopada napadnuta je traumatoloska bolnica Lijecnika bez granica u Kunduzu, na sjeveroistoku Afganistana. Bila to jedina bolnica i tom dijelu zemlje, koja je bila opremljena za pruzanje hitne kirurske pomoci. Osnovona je 2011. i u njoj su se lijecili civili i ranjeni vojnici svih zaracenih strana. U napadu je poginulo 30 ljudi, od toga trinaestero djelatnika Lijecnika bez granica. Napad je izveden u 2 sata ujutro bombardiranjem iz zraka. Borbeni zrakoplov je kruzeci iznad bolnice u nekoliko navrata izbacio bombe. Nakon sto je bombardiranje zavrseno jedan od bolnicara je izasao iz sklonista. Vladao je sveopci kaos. Neki su krvarili, neki neutjesno plakali u soku, neke nisu mogli naci. Na intenzivnoj njezi je sest pacijenata doslovno zivo izgorijelo u krevetima. Na stolu operacijske sale lezao je mrtav pacijent. Dio osoblja se sklonilo u bunker. Jedan od doktora je bio kriticno. Isli su ga odmah operirati. Nazalost usprkos naporima preminuo je. Glavni apotekar takodjer. Napad je izveo americki borbeni zrakoplov. Cim je napad poceo upucen je poziv afganistanskom i americkom stozeru da se prestane s bombardiranjem, ali je napad usprkos tome trajao jos pola sata. Americkoj vojsci su koordinate bolnice bile dobro poznate. Zgrada u kojoj se nalazila prva pomoc, intenzivna njega i fizioterapija je nekoliko puta pogodjena i u potpunosti devastirana. Kako se tako nesto moglo dogoditi? Zasto je bolnica namjerno bombardirana? Tko je odgovoran za smrt ovih ljudi? Zar nije ovo najstroze krsenje medjunarodnog humanitarnog prava? Pitanja su koje postavljaju Lijecnici bez granica. Objasnjenja americke vojske su bila kontradiktorna i nejasna. Prvo je napad bio izvrsen na trazenje americkih kopnenih jedinica, da bi kasnije to zapravo bilo na trazanje afganistanske vojske, zbog djelovanja talibana na tom podrucju. Dok je predsjednik Obama je samo kratko izjavio da se radilo o kolateralnoj steti. Incident se dogodio pocetkom listopada, no nakon kratkih obavijesti u medijima se vise nista o tome nije pisalo. Ovo sto sam napisao, znam samo zato jer dobijam mailove od zabolandskih Lijecnika bez granica. Oni traze otvaranje nezavisne istrage o ovom dogadjaju i odgovore na svoja pitanja. Hoce li ih ikada dobiti? Oznake: bolnica, lijecnici bez granica, afganistan |