Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 30.11.2006.
Caru, sa štovanjem
«Prima: Car Franjo
Veleštovana Egzistencijo!
Na nejaka nam pleća pade u zadatak dužnost da Vas obavijestimo o rastućoj katastrofi: Vašom provincijom Panonijom nekoliko nedjelja već hara užasna pošast koja kosi mlado i staro, muško i žemsko, bogati i siroto, visoko i nisko, crno i plavo, prisutno i odsutno, svjetovno i dušno, sućutno i bešćutno; rječju, cijelu Vam odanu Panoniju – izuzev Visokog Klera i nekih Državnih Dužnosnika. Riječ je o strašnoj bolesti, koja se izlijeva vrućicom, glavoboljom, nosocurom, sinoboljom, tvornošću, bezvoljnošću i željom za slatkim. U narodu joj skovahu ime: "Nahlada".
Molimo za hitru pomoć, ili barem naputke.
Srdačno Vaši,
Podanici
(potpisi)»
***
«Primaju: podanici, Panonija
Štovani,
Uvidom u spise Carstva, ustanovismo da provincija Panonija pripada našemu Carstvu pod posebnom klauzulom, koja navodi:
- u slučajima prirodnih i inih katastrofa (napadi bolesti, kuge, gladi, siromačtva, Turaka, i sl), provincija Panonija ima pravo i obvezu uživati status privremeno neovisnog subjekta, koja pomoć ne prima niti traži, već sve nedaće dično sama podnosi i rješava.
Sretno s epidemijom "Nahlade".
S poštovanjem i tako dalje
Ured Cara
(potpis Ureda)»
(Iz nezapočete serije „Tako Govorahu Naši Stari“)
Queerilci
(Jed:noćinka)
Stanko se Vraz prenu iz sna, uplašen kao dojenče.
Tama se natisla mu na vjeđe: noć u Samoboru.
«Pavel», zovnu, i stisnu ga u noći.
«Oh, Pavel, tak strašne sanje sam usnul».
Pavao Štoos se promeškolji i promljaska, «Smiri se, Stankec. Sve bude u redu».
Zagrli Vraza i utisne mu poljubac u usnu.
Stanko se opusti, osmjehnu i usnu.
(Iz nezapočete serije "Ilirci")
I Ilirci su ljudi.
nedjelja, 26.11.2006.
You guys ...
...are awsome!
subota, 25.11.2006.
Evolucionizam i kreacionizam
U prijateljskoj Americi polovica stanovništva čvrsto vjeruje u kreacionizam, i ne podnosi da joj se podmeće evolucija.
Drugdje u prijateljskom nam svijetu taj postotak fercera - uglavnom je manji, i ponešto je drukčiji.
Ali postoji.
Neki ljudi ne vjeruju ni zdravom razumu.
Neki ljudi previše vjeruju znanosti.
Neki se ljudi previše uzdaju u ljudski um.
Polemika između zagovornika kreacionizma i zagovornika darvinizma uglavnom se može ogoliti i svesti na razinu prepucavanja između
A) tupadžije koji uvijek tupi jedno te isto, ali zato uporno i pravovjerno, i
B) napornog krelca koji svaki element priče - čak i očitu metaforu - jalovo pokušava dekonstruirati običnom logikom, i to novovjekom.
And it goes something like this:
Osoba A: "Bog je stvorio čovjeka, na svoju sliku i priliku. Prvo Adama, a potom i Evu." (op.a. gdje nestade Lilit?)
Osoba B: "Je, čovjeka je stvorio bradati čiča s oblaka. A zakaj mu je onda napravio pupak ak ga je stvorio a ne rodio?" (op.a. teolozi i skolastici dugo raspravljahu je li Adam imao pupak. Dvojbu presjeca Michelangelo, naslikavši mu pupak.)
Osoba A: "Čovjeka je stvorio Bog, na svoju sliku i priliku." (n.b. repetitivnost: majka mudrosti)
Osoba B: "Kaj onda, i Bog ima pupak? Ono, od pupčane vrpce? A tko ga je rodio?" (n.b. trivijaliziranje nedokučivog)
Osoba A: "Ne huli. Boga nitko nije rodio, on je samog sebe stvorio jer je Svemogući. A onda je, prije 6000 godina, stvorio i zemlju, a onda i čovjeka..."
Osoba B: "Ček', ček', stvorio je zemlju prije 6000 godina?!?!?! Pa zemlja je stara milijune godina! Prvo je bio Big Ben, pa onda je nastala zemlja kao užarena kugla."
Osoba A: "To je glupost, Bog je stvorio i svemir i zvijezde, i zemlju prije 6 tisuća godina, tako kažu teolozi i crkva." (n.b. indroktrinacija)
Osoba B: "A kaj je s fosilima i kostima dinosaura, koje su stare stotine miliona godina?" (n.b. vječni argument)
Osoba A: "Bog je svemoćan. Kaj misliš da Svemogući ne može stvoriti i fosile? I učiniti ih da izgledaju staro?"
Osoba B: "A zakaj bi to, pobogu, činio?"
Osoba A: "Čudni su putevi Gospodnji i mi ne možemo ni pokušat shvatiti zašto i kako što čini."
Osoba B: "Gle, nikakav Bog nije stvorio čovjeka, ljudi su potekli od majmuna."
Osoba A: "Vidim."
Osoba B: "Budalo, svi smo nastali od majmuna, SVI ljudi."
Osoba A: "Ja sigurno nisam. Ja sam potekao od Adama kojeg je stvorio Bog."
Osoba B: "A kaj je sa znanošću, Darvinom, kaj, stotine godina znanstvenog dokazivanja, mikroskopi, oni karboni 12 i svi ostali dokazi, sve je to ništa? Samo zato jer ti to veliš?"
Osoba A: "I znanost i znanstvenike i Darvina je stvorio Bog..."
Osoba B: "Dobro, ajmi logički objasni kako je moglo cijelo čovječanstvo nastat samo od Adama i Eve, kaj su im se djeca međusobno ženila? Kaj ne znaš da ak se ženiš sa sestrom da ti djeca imaju repove? Kaj, imaš rep možda?..."
...
I tako dalje
...
I tako dalje
...
I tako dalje
Ad nauseaum
U Americi možda s manje kajkavskog, doduše...
------------
Ne treba posebno isticati da niti svi vjernici vjeruju da je svaka riječ u Bibliji DOSLOVNA istina, niti su svi zagovornici evolucije nevjernici.
Naročito u našoj zemlji, gdje se i inače njeguje DVOMISAO.
I gdje se, kao i svim načelima, i vjeri pristupa morlački; na određen način, u određenim okolnostima.
U Bible-belt Americi - u fundamentalističkijim sredinama en general - istina je samo jedna: ona zapisana u svetim spisima.
U rigidnim znanstvenim krugovima, pak, istina je samo jedna: izmatematizirani dokaz.
Zemlja nije nastala prije šest tisuća godina nego je mnogo starija, i čovjek je na njoj nastao evolucijom, putem majmuna, manjih sisavaca, vodozemaca, višestaničnih nakupina, sve do prvih jednostaničnih organizama, u toploj, vreloj kupki primordijalne juhe, oh so many millions of years ago, u tami i vrelini u kojoj i znanost baulja, otkopčava kragnu i odvezuje čvor na kravati, i hvata se očajničke spekulacije i vjere u ovu ili onu nedokazivu teoriju...
Mnogi znanstvenici vjeruju da su u ta davna, neopisiva vremena zemlju zasipali meteori koji su na svojim leđima nosili plodonosne spore.
Nedavno je znanstveno dokazano da su određene stanice sposobne preživjeti ekstremne uvjete hitchikinga na asteroidu.
Radi se na tome da ta teorija postane znanstveno parafirana teorija postanka života na Zemlji.
A dobro - otkud te spore?
Otkud taj živonosni pljuc?
Ne bi li to mogao biti Božji životvorni dah?
- Znanstveno nedokazivo, ali i neoborivo.
("Osoba B: Hmm, evoluciju da je potakao Bog?")
- Teološki prilično neortodoksno, ali u svojoj suštini pravovjerno.
("Osoba A: Hmm, Bog da je potakao evoluciju?")
Alzodakle?
Just a thought...
nedjelja, 19.11.2006.
Na Sljemenu na Sljemenu na Sljemenu
Sometimes I really love you, ti prcmoljku od planine.
subota, 18.11.2006.
Na Sljeme Na Sljeme Na Sljeme
ponedjeljak, 13.11.2006.
CAR JE GOL : BORAT JE LOŠ
Celuloidno razočaranje godine.
Media Hype na djelu.
Velika očekivanja, a onda potpuno neočekivan pad u ponor lošega.
U ovih par tjedana prikazivanja filma u Hrvatskoj, čitao sam svaki prikaz, recenziju, komentar ili kritiku filma, uključujući i brojne blogerske – nisam našao niti jednu negativnu.
Ako je ovo prva, ne veseli me.
O ukusima u pravilu nije za raspravljati, ali ne mogu zamisliti da ljubitelji inače iznimno inteligentnog i subverzivnog humora Boratovih skečeva ovaj film doživljavaju dobrim.
Smiju li se ljubitelji Monty Pythona Steve Urquelu?
Smiju li se ljubitelji Crne Guje 'Punoj kući'?
Ili obratno?
Film je, per se, osrednja komedija s par duhovitih momenata.
No, promotrimo li ga kao dugometražni nastavak Boratovih skečeva u Ali G Showu – što, neobjašnjivo, svi čine – čista je katastrofa.
Izuzmemo li scene koje se vrte i u foršpanima (himna na rodeu, razgovor s feministkinjama itd.), film je u cijelosti namješten – nema tu nikakve skandaloznosti i subverzive, razgovori se, događaji i reakcije otaljavaju po scenariju.
Onaj notorni, ogoljavajući boratovski dokumentarizam isfabriciran je i drži svijeću «fabuli». Fabuli loše, eksploatacijske holivudske komedije.
Gotovo svi njegovi brainfuck štosevi poražavajuće su razblaženi i patvoreni, u najbolju ruku nepotpuni (što je možda rezultat postprodukcije), a razdraganim je posjetiteljima kina (što je, ruku na srce, bilo i za očekivati) najdraža i najurnebesnija scena golišavo valjanje s debelim prascem od producenta pri čemu dolazi do tea-bagginga.
U redu. Neka smijeha.
Samo, to je «Jackass», a ne Borat.
Saša Barune, you lost me.
Toliko.
Jagshamash.
Whatever.
utorak, 07.11.2006.
Party like it's 1999
Kao dječak, svakog sam petka znao iz Večernjakovog tjednog TV-programa na list papira sastavljati svoj vlastiti mali TV-program filmova i emisija i serija koje nikako ne smijem propustiti.
Kao tinejdžer sam lagano počeo gubiti naviku praćenja TV-programa, ali sam svejedno nekom automatikom palio kantu kada nije bilo pametnijeg posla,
jutrom prije škole/faksa uz doručak,
u agoniji učenja za ispite
za dosadnih bezvoljnih popodneva
poslije, prije ili umjesto nečeg sadržajnijeg.
...
I onda je došao internet – pad gledanosti od još 30 posto
I onda je došao ADSL – pad gledanosti 49 posto.
Good bye TV.
...
...
Većini mladih voditelj/ica ne znam imena, ponekad ni lica.
Ne znam tko je ta Mila koja se neprestano spominje uz nogometne emisije
Ne znam tko je ta kokoš koja se spektakularno razvodila prošlo ljeto, i koje su bile pune novine.
Što je pomalo glupo.
Ali eto.
...
Kada je prenaporno drhturiti i naprezati sinusobolju ispred monitora kompjutera
Kada je puno udobnije i prirodnije fetusirati u krevetu i šaltati programe, like in the good old days.
Igrom slučaja, na good old days me večeras snažno podsjetio film «Strange Days» na koji nabasah pri short-attention-span gripoznom jurcanju kroz kanale.
Ne samo podsjetilo, nego i malko ispunilo onim ženesekva, pače nagnalo na časak-dva retrospektivne introspekcije.
Film je daleko od genijalnoga, može ga se nazvati tek solidnim, ali
osim što podsjeća na jednu prekrasnu pjesmu,...
(Strange days have found us
Strange days have tracked us down
They're going to destroy
Our casual joys),
...Jednom davno, kada mi je bilo 18 i kad sam ga prvi put pogledao, činio mi se izvrstan
Zato,
jer Intenzivno eksploatira apokaliptični fever kraja stoljeća i tisućljeća,
Odnosno famoznu 2000-tu,
tu magičnu brojku,
A u doba kad sam ga prvi put gledao, atmosfera iščekivanja nečeg važnog i krucijalnog s dolaskom novog tisućljeća
Bila je prilično snažno prisutna u zraku
(remember Y2K?)
Što me posve zaokupljalo,
mladog,
entuzijastičnog,
prilično sugestibilnog na simboliku.
Drugu polovicu devedesetih obilježio je niz apokaliptičnih holivudskih filmova,
čitanja/citiranja Nostradamusa,
i onih srpskih nostradamusa, braće Bajić ili kako već,
razna stručna i nestručna teoretiziranja na tragu milenarizma,
Knjige Otkrivenja, dolaska Zvijeri i mogućeg kraja svijeta,
prenapumpana medijska histerija o Y2K "virusu"
koji će, bez sumnje, uništiti civilizaciju kakvu poznajemo i vratiti nas u srednji vijek čim kazaljka na zidu
otkuca 00.00.,1.1.2000.
...
I onda
...
Ništa.
...
Nova godina došla,
i prošla.
Meni izrazito lijepo, čak sudbonosno lijepo,
Ali od 'apokalipse' niti 'kalipso'.
Y2K gotovo izbrisan iz kolektivne memorije
Teorije o kraju svijeta i drugom Isusovom dolasku padoše u vodu,
(barem privremeno)
I jedno se vrijeme činilo da možda stvarno slijedi renesansa u znaku Vodenjaka
A onda je došao taj,
7-11
And
The rest is history.
...
Enivej,
U današnjem dobu
Više nema lijepih vijesti o budućnosti
Više nitko ne govori «Evo, još samo ovo da prođe, pa će onda biti cushty»
Projekcije o razdoblju u kojem još namjeravam živjeti -
jedna gora od druge.
A sve pretpostavljaju sporo i bolno umiranje i odumiranje
...
U svjetlu toga
Sve mi je došlo smiješno (pomalo nostalgično)
Na što me ovaj film podsjetio:
Kako sam jedno vrijeme
Prije desetak godina
Mislio
da je ideja da sve nestane u jednom jedinom trenutku,
Tako prokleto romantična.
srijeda, 01.11.2006.
Music Underdose
O čemu je naime riječ?
Još malo pa je pet sati ujutro.
Od točno 11 ujutro, ne mogu prestati slušati
Ovaj doživljaj, krajnje egzaltiran, silom je prilika prekinut samo u dva-tri navrata - jednom za kuhanje kave, jednom za kuhanje hrane i jedenje, jednom za kratkoročnu prevoditeljsku seansu. Uračunam li i oduzmem iz minutaže i pokoji izlet na mjesto gdje i kraljice idu pješke,
riječ je o
cca. 15 sati slušanja glazbe u jednome danu,
PAČE,
15 sati slušanja jednog glazbenika, u jednom danu
PAČE,
15 sati grešno opojnog uživanja, koncentriranja, promišljanja i valjanja u glazbi i stihovima jednog glazbenika, u jednom danu.
Ne mogu prestati.
Još uvijek
Rekord
Ako ne Guinessov, zdrobio sam i u prah pretvorio barem svoj rekord u (ozbiljnom, ne pozadinskom) slušanju glazbe u jednome danu.
Koji je star barem deset godina, i seže tamo negdje u srednju školu, ili možda prvu godinu faksa.
Kada takav pothvat nije predstavljao neki poseban organizacijski problem.
Misao za kraj
Danas, kada je dan podijeljen na spavanje, rad, pokušaje održavanja privida društvenog života i neke nedefinirane periode in between the three,
Preduvjet je za takav pothvat
(zaokruži točan odgovor):
ili
a) izuzetna odlučnost da se othrva poslu, obavezama, te poslovnim obavezama.
ili
b) izuzetna infantilnost, koja se ionako iz dana u dan smije u brk stavkama pod a), popuštajući im gdjekad koju partiju, ali ih ne zarezujući zapravo.
Za one koji, zbog nekog samo njima objašnjivog razloga, žele znati više,
Danas su mi u jednoj beskonačno ugodnoj petlji svirali albumi:
Bob Dylan - Oh Mercy
Bob Dylan - World Gone Wrong
Bob Dylan - Good As I Been To You
Bob Dylan - The Basement Tapes
Bob Dylan - Desire
Bob Dylan - The Times They Are A-Changin'
Bob Dylan - Blood on the Tracks
Bob Dylan - Bringing It All Back Home
a ponajviše
Bob Dylan - The Bootleg Series, Vol. 4 - The Royal Albert Hall Concert 1966
Bob Dylan - The Bootleg Series, Vol. 5 - Live 1975 (The Rolling Thunder Revue)
We are not worthy
