Bijesni Žavijera Osloboditelja
subota, 30.01.2010.
...
ne volim snijeg snagom zločina iz afekta
mržnja nikad nije prejaka riječ
ovaj popodnevni, ekskrementne sluzave bale protuprirodnog elementa
sluzavo se lijepio za gume
i gonjao me da vozim kao baba
pipkavo sluđeno stisnutih zuba, s jebanjem na usnama
***
jučer prolazio sam mostom a iznad
lelujao je oblak mnogih ptica kao na slici hrvatskog umjetnika.
***
razmišljao sam omamljeno sinoć
gledajući između lošijih i jedan nelošiji bend
kako svira isto - akoprem hvaljeno ili rokabili uspješno - kao što sviraše prije
10 godina kada sam ga nešto zainteresiraniji gledao na drugome mjestu
mlađi, neiskusniji, ljepši ili ružniji,
razmišljao sam omamljeno sinoć
kako je to sve cirkuska atrakcija
i kako se umor i bore množe po vjeđama i bujaju u mozgu
kada se ne unosi nemir i kada se teše po jednome i
kada se nikada ne menja, poput kamenja,
kada ne dođe bijes u čovjeku da nešto ustaljeno odvrne,
otpuhne,
zavrti magnetofonsku vrpcu psihodelično unazad i osluškuje poruke đavla jebala nas istost i utjeha koju ona nosi.
uvijek sve mijenjamo da ostane isto
osim teze da smo posebni i da mislimo svojom glavom,
to je najveća naša zabluda.
***
on a brighter note ---
there's always a brighter note.
***
subota, 16.01.2010.
poetski trenutak
četiri u noći, kebab
na mostu puca iza ušiju
gutam srčem ljutost a noge vire iz pijanog automobila
jedna napola dok druga osjeća
leden asfalt osut papirom i mesom.
prolazi murja.
poetski trenutak
