Bijesni Žavijera Osloboditelja
petak, 12.09.2008.
sve ljetno što nestaje
kao dijete...
koračam kroza kvart u osam manje kvarat,
kivno i čangrizavo upijajući sve što s večerašnjom večeri nestaje, žaleći za tim,
sav taj životonosni vrtlog, prisan i čulan -
(u gustom, gusto nabijenom zraku)
sve ta čvrsta ženska čeljad golih vratova i leđa, bosih nogu i sandala što uvijek dražesno idu klap klap klap,
nonice na klupama u mraku, samo im naočale cakle namjesto očiju, kao zvijerima
staze dosvuda prohodne, brbor bliskih automobila, toplih kao djeca,
asfalt, grmlje, smeće, sve taktilno i dostupno
obuhvaćanje, zaprimanje, širenje elemenata
ispreplitanje vonjeva i mirisa: sve u vrućem mraku odašilje svoje atome u večer, sve se miješa, sve ulazi u svačije nozdrve
od sveg sadržaja, pameti i dubine,
uvijek mi je, izopačeno, dekadentno, intimnije milija bila atmosfera.
Atmosfera - koju je teže dočarati riječima - izvedivije je to mirisom, pogledom na skriven detalj, sjenom drvoreda, krckanjem kotača po šljunku, biglisanjem, treptanjem, zapuhom lepeze po obrvama, obraznom rumeni, cviležem, šuškanjem papira, trljanjem, toplinom bedara, dahom, zubima, griženjem, drobljenjem kristalne čaše potplatom, plaženjem macaklina uza suhozid, treptanjem gojaznog, prašnjavog noćnog leptira, čulnošću, čulnošću, što goljom i napetijom i vrelijom čulnošću..
(nosi toliko u sebi mnogo, toliko mi se rascvjetava)
Večeras u osam, posljednja je bila prilika izaći u potkošulji.
Nisam to učinio jer još nemam potkošulju,
onu pravu starinsku
četvrtak, 11.09.2008.
redak-dva iz dosade
Kupovao sam bobičast sok za tjeranje tableta niz grlo
U redu ispred sebe gledao polumladu obitelj trojku
Djelovali su smoreno
Žena je rekla, Da se samo malo odmorim, spasila bih se
Polumladi muž na to ju je
poslao po još bocu kokakole i istovario se namirnicama
na fordovu vrpcu, skeneru na raport
Gledao sam mališana im koji se jujuškao u dućanskim kolicima.
On ili ona, s unisex plavom frizurom, djelovao je odmorno,
i čegrtao kutijicom tiktaka. Jebe se njemu ili njoj.
Vani, između dva grma, mišićavi otac uhvatio je svoj curetak
spretno nekako u nalik položaju za premet,
a ona, vesela bez gaća, brizgala je po travi.
Jedna od ljepših stvari u djetinjstvu, dovoditi je roditelje pred improvizacijski čin s: "Piški mi se!",
negdje nezgodno, negdje na javnom, gdje vrvi
Momentalno:
Vrućina kipi ispod ovratnika i suši znoj. Po vratu odostrag razbacano je masno pramenje. Kucam, teže gledam.
Sinusi stišću.
Passe:
Pod dojmom slasno apokaliptičnog nekog isječka na jutjubu
u kojem dočaravaju kako ubrzana čestica
guta Zemlju kao crn požar, maštao sam prošli tjedan:
koji bih posljednji prije urušavanja okrenuo broj,
i bi li bilo za to signala.
Možda Točno vrijeme.
nedjelja, 07.09.2008.
danas
Žuto pečen dan.
Krasna noć:
Miluje golo.
Dođavola i raznolikost,
kad već klizi kao tužni med ista pjesma jedna
već sedamhiljaditi put
neka zauvijek ostane sve kao danas,
šesti devetog osme.
četvrtak, 04.09.2008.
prevarih se...
ovaj tjedan nije melankolan
o, ne
ovaj tjedan maničan je kao samoranjena životinja
u ovoj ljepljivo smradnoj spar noći žudim da čitav svijet ima jedan vrat
da ga grizem
da mu dadnem hiki
da ga sišem
da ga pregrizem
želim da vidim smak
i da svira točak
žuljaju lijepe se prepone izdišem dimno nozdrvno ufrkanih rukava
živijo pearl jam
živijo world wide suicide
parachutes je krasna stvar krasno mi iritira kožu i vlažno pod kosom samo se prelijeva po unutarnjoj nekoj logici i slatkoći boli
danas sam poželio da sam stevo krajačić
stevo krajačić krasnu ima biografiju i bio je španac;
a sve što sam oduvijek želio biti:
je španac.
koji sat kasnije danas, otkrio sam inside
da bio bih i dobar nježan okrutan efikasan gestapo
ideologizirano jednostrano nastrano produhovljeno biće
zadojeno
što doji dok ne nestane
što unosi tihu jezu i naslute terora,
i što liječi, obraća, njeguje, voli
sve
takva je stvar sa širinom žudnje i očaja i požude:
takva je,
da fluidno ispunjava, u totalitetu, bilo koju rupu
bilo koju rupu iznad života i realiteta : nepomirljivost krajnosti je iluzija
sve treba da sadrži u sebi proturječnost, bipolaritetna svojstva
proturječnost je korijen kretanja i život
čovjek najvoli ono što ga uništava drobi i zatire
novi palim španjulet
u čikoberi odgrisci skupljaju se starih i prožvakanih
smrde i nagaraju
tinjaju po njima šireći vatreni kruzi
sve pluta u polumraku
todo lo que tengo
cedeji, olovke, papiri
encendedores y ceniceros
cigarillos y ordenador
zabada se muzika u uši,
čujem je ne želim je trebam je
stiskam gumb 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo'
sve dok ne zaboravim zbog čega
Učinit ću u nekoliko narednih dana
mnogo stvari koje ne bih trebao
obećajem
