Bijesni Žavijera Osloboditelja
petak, 30.01.2009.
...
Evo i nešto drukčije, za ljubitelje nečeg drukčijeg:
..Već mašina fućka
Naglasak ovdje ipak je nešto bolji.
To je zato,
što sam odrastao u Teksasu, u leglu čegrtaljki.
srijeda, 28.01.2009.
...
jednom sam prije neznam petnaest godina pod gimnazijskim satom napisao
karticu priče koja je izazvala izvjestan interes po okolnim klupama,
pod Velikim Odmorom "daj još! još!" i slično,
a priča je
motala oko motiva bezimenog nekog koji s naramkom kovanica
unilazi u prodavaonicu sanitarija
ište jednu wc školjku plaća pristojno pozdravlja i na cesti ispred
maljem je razbija u mnogo paramparčadića.
ne znam čemu ni kud sam išao s njome,
kao ni s ijednom otad,
ali - a ovdje počiva interes - nisam je se sjetio do danas u dva popodne,
kad sam
pristojno išetao iz radnog vremena i
otišao kupiti wc školjku.
Izašavši iz prodavaonice sanitariteta, zvjerao sam po parkiralištu, s veseljem tražio najpozgodnije mjesto.
Loša priča = jedno a slinava siječanjska java drugo,
a nisam - Avaj! - imao ni malja,
pa sam je umjesto zavezao za suvozača i odvezao u nove pobjede.
kao dobar domaćin,
dopustit ću gostima da se koriste gdjekad njome, eto...
molim.
***
Kupaonica me podsjeća na rezanje žila,
spavaća na omekšivač,
a dnevna na ne znam.
Treba biti okružen bojama,
kad si monokromatskog srca.
***
Leđa prže. U njima kao da je nož. To mi je od nošenja sebe.
...
Žudim da me po leđima gnjecavo gazi mnogo malih gejša-nogu.
***
Evo vam jedna od maloprije, koja nije ni za stiskavac.
...
Možda jedino za kilavo drpanje ispod deke.
:
Despair
petak, 02.01.2009.
Godina za amatere
Novogodišnji popis želja
Ne želim ništa jer se
sve ionako događa.
....
Od žeđi
Popio sam pola rijeke.
Bio u nekom tunelu.
Osluškivao vozove.
Tjerao tekilu.
Promatrao noge.
Govorio: Ž!
Vikao: DENS!
Hodao pod kišom.
Prelazio cestu.
Ljubio obraze plavušama.
Osluškivao pank.
Skakao na mokar trotoar.
Prelivao vino.
Raspušćivao kose.
Furao se taksijem.
Srušio u crn san.
Stajao bos na ledenom podu ćenife.
Nadušak mamurluka progutao Cedevitu.
Sjeo u pust bus.
Spavao kroz namete.
Pušio duvan na napuštenoj tramstanici u bljuzgavo točnoupodne prvi prvog,
u savskom gaju, ni ne prisjećajući se
minulih trenutaka kada činio sam to isto, došao kući,
ugnjurio se u vruću vodu
gledao bijelu svjetlost ugode
...
škripavodubokog suncem opaljenog snijega
i pješačenje sa remize uz slijepobijelu aveniju, napet od griženja tuđe usne,
omamljen i
- i ono najvažnije -
(smiths, housemartins, fugazi, minutemen, dinosaur jr)
s naramkom posuđenih ploča pod rukom
hodao sam kroz sunčano jutro i
ušao u sobu i čuo
pucketanje gramofon igle
i lagano lagano lagano padao u perje...
...
...
sadašnjost je neizvjesna
