Bijesni Žavijera Osloboditelja
srijeda, 28.01.2009.
...
jednom sam prije neznam petnaest godina pod gimnazijskim satom napisao
karticu priče koja je izazvala izvjestan interes po okolnim klupama,
pod Velikim Odmorom "daj još! još!" i slično,
a priča je
motala oko motiva bezimenog nekog koji s naramkom kovanica
unilazi u prodavaonicu sanitarija
ište jednu wc školjku plaća pristojno pozdravlja i na cesti ispred
maljem je razbija u mnogo paramparčadića.
ne znam čemu ni kud sam išao s njome,
kao ni s ijednom otad,
ali - a ovdje počiva interes - nisam je se sjetio do danas u dva popodne,
kad sam
pristojno išetao iz radnog vremena i
otišao kupiti wc školjku.
Izašavši iz prodavaonice sanitariteta, zvjerao sam po parkiralištu, s veseljem tražio najpozgodnije mjesto.
Loša priča = jedno a slinava siječanjska java drugo,
a nisam - Avaj! - imao ni malja,
pa sam je umjesto zavezao za suvozača i odvezao u nove pobjede.
kao dobar domaćin,
dopustit ću gostima da se koriste gdjekad njome, eto...
molim.
***
Kupaonica me podsjeća na rezanje žila,
spavaća na omekšivač,
a dnevna na ne znam.
Treba biti okružen bojama,
kad si monokromatskog srca.
***
Leđa prže. U njima kao da je nož. To mi je od nošenja sebe.
...
Žudim da me po leđima gnjecavo gazi mnogo malih gejša-nogu.
***
Evo vam jedna od maloprije, koja nije ni za stiskavac.
...
Možda jedino za kilavo drpanje ispod deke.
:
Despair
