Bijesni Žavijera Osloboditelja
nedjelja, 31.08.2014.
Crta - 31/8/14
Fenomenalna, renesansno raznolika subota stopila se u vrlo izravnu, mamurno znojnu nedjelju okusa pepela uz puno prerani posjet obitelji,
but it was worth it... Ponirao sam nakon njihova odlaska kasnije po ponjavama i gubio svijest na sate, but it was worth it. U trenucima svijesti čitao knjigu o spolnim navadama kroz englesku povijest.
Kasnije sam klimavo, skriven iza kineskog wayfarera, nekako se uspeo i zaputio kolesima usuret zadnjem vele ljetnom danu
a onda i
Istiskivao veseli alkohol kroz ogoljene pore na šljunku jezera, poluobučen, polugol, uz
kataraktično popodnevno sunce
Vozeći se kući, zastao sam pored bejzbol igrališta kojeg je nedavno ushićeno opisivao i Američanin gastarbajter koji njedri zabavna štiva,
i gledao neko vrijeme,
gubeći se hipnotički u kulturološkom užitku i onom krasnom pucnju tvrde goveđe lopte o palicu od jasena,
i razmišljao kako stvarno bih volio jednom pogledati neku utakmicu na Yankee Stadiumu, ma kakvu,
kad, prođoše pored mene na biciklima mlađa majka i mali sin predškolskog uzrasta
koji usklikne "Utakmica!"
a majka će vrlo uvjerenim, edukativnim glasom kakvim se s koljena na koljeno prenose Nepromjenjive Istine:
"Ragbi... To ti se zove ragbi!"
subota, 30.08.2014.
Crta - 30/8/14
Volim današnji dan.
Zasad.
petak, 29.08.2014.
Crta - 29/8/14
Posveta svima nama koji smo bili, i možda dugo godina i ostali, u bjelokosno zaštićenom uvjerenju
da je najgore što ti se u osjetljivim tinejdžerskim godinama može dogoditi,
nekakva ovakva neuzvraćena ljubav
od koje si onda uzvišeno patan i neuzvraćen
četvrtak, 28.08.2014.
Crta - 28/8/14
Radnici Zagrebačkih cesta jučer su ujutro počeli drobljenje moje ulice. Poput A. Molea (13 3/4), prišao sam s građanskom pritužbom predradniku i pitao hoće li promijeniti i poklopce šahtova, budući da su labavi
i nesnosno trešte kad noću preko njih prijeđe kakva guma. Rekao je, da mijenjaju sve. Zadovoljno sam se građanski udaljio.
Danas, ulica je crna od svježe položenog asfalta i šaht ne trešti. Svejedno, sve je nekako danas uvredljivo, ni tu ni tamo, i svrbi kao prašak za vratom.
Rekao sam danas da sam jučer gledao dokumentarac o aerodromu Pleso iz 1973. Netko me pitao: "Zašto?"
Nisam znao.
Uistinu, zašto?
Narkoman me trzavo pred kvartovskim Konzumom predvečer žicao cigaretu.
Obrecnuo sam se, naprosto iz neurastenije.
Katkad se brecam, pa je tako bilo i danas.
Gledao sam maloprije kroz prozor kako će uskoro rujan.
Mali je zrakoplov zujio od desna prema lijevo, identificirajući se krilnim svjetalcima.
srijeda, 27.08.2014.
Crta - 27/8/14
Atmosferski umor i dalje otežava sve, volji uprkos.
Danas... večeras pomalo sam opsjednut 60-tima u glazbi,
Opet - Toliko puta opet, to zbilja umara.
Večeras, uhvatio sam gitaru samo da bih spoznao da su žice uistinu zahrđale i ostavljaju miris.
Večeras, iznova vrtim
pjesmu koju sam zadnji put čuo možda prije 15-ak godina,
a tad je pomalo proganjala, jer bih je susretao samo u okrzaju, u nekoliko sekundi refrena, u jednoj od onih reklama na njemačkim televizijama koje prodaju zbir od 10 kompakt diskova hitova
Prema raznim sentišima iz 60-tih uvijek sam imao slabu obranu (slabiju nego prema ičem drugom),
bez obzira koliko mi se tko rugao i uvjeravao da je to smiješno ili bezveze, možda zato
što iz 60-tih imam mnogo lažnih sjećanja (snova o sjećanjima ili sjećanja o snovima ili oboje),
krasnih dugokosih dolčevitskih sentiš vlastitih sjećanja o grupama mladih na nekim tamo stubama,
with haunting mono melodies...
utorak, 26.08.2014.
Crta - 26/8/14
Utorak - dan ponešto razdragan u kojemu sam kapao kaplje u suhe i užarene oči i gledao u preosvijetljene sive namaze golog neba kroza naočale, s izvjesnim nezadovoljstvom: ništa konstruktivno danas se neće dogoditi, znao sam to već u podne.
Umoran um kojeg raspirilo je i usijalo jedino
Popodnevni drijemež pa listanje na balkonu uz duhan starih zapisa iz 2004-te koji su opsjednuti arhaizmima, neologizmima, željom za pisanjem, nemogućnošću pisanja, vječnom željom za višim smislom, flatulencijom, potrebom za šokom, apsurdom, nomenklaturom i pastišem, potrebom za starinom jer starina je adaktirana i definirana i provjerena i sigurna i krasno utočište uplašenih.
Glupe zelene bube padaju po meni i u kavu odnekud sa stropa, i umiru ne razumijući da su glupe.
ponedjeljak, 25.08.2014.
Crta - 25/8/14
Voda je jezerska dok se potapam u nju bistra i zelena površine prošarane čipkastim suncem, svježa gotovo kao iz ljetne špine.
Uranjam naglavce da sperem smor ponedjeljkovnog radnog mjesta koje se kao crijevo mrzovoljno vuče za mnom.
Kada trbuhom i udovima tjeram kroz nju, uzmute se međutim neki odozdo muljavi saprofiti i obaviju me sumnjom da se u oblaku još nešto skriva. Nešto, možda, sa zubima.
Uz rub površine, plutaju govanca od algi a iz njih bibaju se vlati.
Plivam žustro, uz obalu amo tamo, jer u jezerskoj vodi na utapljanje pomišljam mnogo češće nego u morskoj. Voda je gusta kao tijesto i pruža otpor oduzima dah.
Sunčam poslije vlagu s tijela, i gledam narančastu unutrašnjost kapaka.
Osjećam preplanuće.
Preko tijela, uz kapljice vode, brzo mile neki sivi pauci.
nedjelja, 24.08.2014.
Crta - 24/8/14
Nedjelja je dan kada bunovno kupujem povrće i ribu u rano jutro neprospavane noći
a onda hipnagogiziram do poslijepodne, sudarajući se,
a onda,
a onda:
9.6 km bicikliranja
300 m plivanja
0 m trčanja
Lazy Ironman!
Marshmallowman!
subota, 23.08.2014.
Crta - 23/8/14
Nekoliko mladih sarkastično buči odnekud iz dubine parka, izbljeđujući dan
(pet i trideset je ujutro, subota, a ja u izgužvanome stojim na ranojutarnjem prozoru u svježini s bocom voćnog jogurta u ruci kojom tjeram garež, suhoću, san iz sebe; možda više nisam tako mlad?)
petak, 22.08.2014.
Crta - 22/8/14
Rijeka je danas žuta kao Žuta rijeka.
Rijeka danas izgleda kao nešto što
Rambo mora preplivati.
Sadako želi živjeti.
