Bijesni Žavijera Osloboditelja
utorak, 27.07.2010.
...
ovo ljeto mješavina je spazmičke mučnine začepljenih znojnih pora
i
melankolije ovakvih vjetrovitih plavičastozelenih dana
i ni jedno ni drugo nije lijepo ni poželjno
za ovakvu konstituciju ili lice
kratkokosno oštrigano lice silovatelja
melankolija muči više, onime što nije mučila godinama
glazbom recimo otprije desetljeća ili više
kad lice još nije imalo strnjike
gitarskim pasažima passe ritmičkim rješenjima
elijotima smitovima ili još ranije i nasumice alisom u lancima ili black hole sunom
od kojega sam sjećam se jednog popodneva 94-e risao grafitnom olovkom po zidu kružnicu
opsesivno i poetski
ali zašto se vividno toga sjećam bolje od kakve iz tog vremena zabave žurke ili dojke, ne znam
i trzajem još žudnje za pisanjem
ne znam otkuda mi to
kad prestao sam sastavljati riječi
već i u glavi
ovakvi otužnohladni ljetni dani izlučuju zaboravljenja
mirise zvuke pa i okuse
ono vrijedno, unlike words
sve opet vuče gdje je vuklo i onomad,
u neke psihičke vrištine
the moors
krajobraze oplemenjene prašinom
glupo
ovo mjesto samo je jedno u nizu sasahlih slijepih crijeva
kad se vratim,
vratit ću se u klinički očišćeno i prazno stanište
što je oduvijek bilo pomalo tužno
premda praktično
u atmosferi bez riječi
vježbat ću feedback
Sretan put. I povratak.
DerzaFanistori • 02.08.2010. u 11:05
je li uspjela klinika?
xiola bleu • 08.08.2010. u 16:20
Serenity
Žavijer • 09.08.2010. u 15:44
Zanimljiv uradak.
nadripjesnik • 12.09.2010. u 21:04
