Jedno od prvih sjećanja
jest:
Sjedim i iz mekih kartona i debelih papira izrezujem
komade oklopa --
jedan list selotejpom lijepim u cilindar i izrezujem oči --
uvezujem sve skupa
ljepljivom trakom oko sebe,
nabijam papirnatu kacigu jedva na glavu i teško što vidim kroz nju,
vezujem kesicu s ukradenim majčinim nakitom o pas jer svaki vitez ima kesu s novcem o pasu koju prezrivo s konja baca bijednim halapljivcima nikad ne brojeći
i s plastičnom nekom cijevi namjesto mača, krutim kartonskim štitom
viteški jurišam po stanu, praveći
coktaje što
glume kas.
Tada nisam imao dva kokosa a
Nemam ih ni sad premda znam gdje ih ima.
Kad se to odigralo - ne znam ali
vjerujem da sam još bio neobrazovan i pravo viteški nepismen.
Neprijeporno sam znao već rukovati škaricama i ljepilom i bijah
dovoljno usredotočen da u najnervoznijoj dječjoj dobi
minuciozno i posvećeno
danima izrađujem oklop od papira koji se raspao tako brzo, tako lako,
nakon samo par ushićenih minuta dijeljenja
pravde s plastičnoplavim mačem
i bižuterijom u kožnoj kesici za pasom..
--- --- ---
Petnaest godina kasnije
obreo sam se u nekom bijelom vještičjem kovenu u pljesnivoj kući,
u kojemu se čista uma pričalo halucinogeno i dodirivalo po čakrenim čvorovima i
jedna me tamo gavranska djevojka, zajedno s
mladićem koji je šutio i kojemu nisam vidio lice od sjena,
uvela uz moć svijeće i sugestivnih vrtloga u
prošle inkarnacije, počevši od najintenzivnije i najnerazrješenije koja bje:
Zazivanje:
Dimitrije, sine Mitre, boga oca Mitre
Klanja ti se sva živež
U lire podno svetišta ti udaram,
Usrdno ti Dimitrije sviram.
***
***
***
"Ištem pisati!" urlao je markiz danima nakon što mu oduzeše pisaći pribor.
Kidao je košulje i kose, razbacivao
sve oko sebe po ćeliji i odgurivao
tamničare koji dođoše da ga tuku, da ga umire.
Sapet i upljuvan, jecao je markiz u rešetke što presijecahu okno plavih oblaka: "Ištem pisati..."
***
Tko to kaže da je poziv krvnika dobar?
Za zlatnik mjesečno oni uvijek - evo - odvlače ga u najgorem trenutku od
njegove poezije, njegova
rezona detr,
da siječe tamo neke glupave glave koje
ni stih nikad nisu pročitale...
***
Kada je uzlijetao u - kako će izaći - svoju posljednju misiju,
franceski avijatički as Pierre Planchard dopustio je
da razgaljuje ga intimno mala misao o
rumenoj mademoiselle kojoj je
na jastuku jutros ostavio ružu i kartu s poljupcem...
Osmijeh ogrnut treperavobijelim letačkim šalom
smrznu mu se na visini od 200 metara kada se
nenadno sjeti da je ostavio i odvrnut pipac plina.
Račun će zacijelo biti golem!
Iz oblaka izvirio je šteketavo barun.
***
Kako krasan proljetnobavarski dan, pomisli Adolf i zazva svog psa:
"Blondi! Dođi, Blondi! ... Bravo, sunce moje!
Hajde - uhvati Gebelsa! Zgrabi zločestog Gebelsa!"
***
"Pucajte u prsa, gamadi!" viče pogubljenik strasno, razdrljenih košulja, napeta grudnog koša.
Iz nekog razloga, streljački ga vod posluša.
***
Otorinolaringolog, doktor Keser, išao je svako jutro na posao u klompama.
"Evo stiže dobri doktor", vikala su po klockanju izdaleka
sva djeca začepljenih ušiju, grla ili nosa.
Doktor u prolazu svakog bi pomilovao po kosi
pa pravac - špelunka.
***
...Do bijesa, matirat će me,
pomisli, igrajući šah sa sobom...
***
Usnuo sam divan san da je moja kombinacija baš osvojila
od lutrije mnogo novca i da ga razbacujem i punim njime džepove.
Probudih se ozaren, skočih do novčarke i - gle! - doista, bila je prazna.
***
Čuvar gledao je taj automobil na pustom parkiralištu
i češkao od nedoumlja glavu pola sata.
Što da čini?
Što li čine?
Odluči naposlijetku prići i
pokuca svojom svjetiljkom o zamagljeno staklo.
Iznutra jeknu tihi vrisak.
Iskobelja se za koji tren
zajapureno blijed čovjek:
"Što trebate?"
Ozbiljno se čuvar nakašlja: "Vaše dokumente, gospodine".
Pod krugom svjetiljke proučavao je sliku, ime i adresu: "Smijem li pitati što radite ovdje?"
Mladić pogleda unutra:
"Stao sam prigristi malo."
Čuvar zastade i zarumenjeno shvati:
"Ispričavam se i bilježim sa štovanjem, gospodine"
"Uzvraćam biljege, amice", reče vampir i zalupi vratima.
***
...Haljine njene klizile su niz
noge polako na kamene ploče sakristije kao
vosak sa svijeća...
***
Izgrizlo me sunce danas po
očima i
obrazima, istrugano izbrijanim,
glatkim kao guza oštrodlakog djeteta.
Unutar automobilskih stakala - pečenje. Otvorio sam širom prozore kao u srpnju i
skakutao po džombama uništavao ovjes.
Nevezan postah uz ovaj grad, manje mi je drag neg prije.
Ipak, i dalje cijenim prijelaz s istoka mu na zapad.
Još se uvijek hladno radujem,
Kad ugledam iz daljine
Nebodere svoga zavičaja.
Kopam po glazbi otvaram Zadovoljštinu stišćem
Ma che colpa abbiamo noi,
bez razloga
Mahinalno bacam pogled na datum u ćošku ekrana i
treptaj-dva kasnije
odjednom povezujem:
Oko ovoga trenutka, prije četrnaest godina,
držao sam istu pjesmu na repeatu
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.
* * *
Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador
* * *
Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator
Popis dodatne literature:
Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.
Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.
Zapah Minulosti
1926
Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.
***
There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.
***
zavijer@gmail.com
***
online
Online Casino
- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.
- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.
- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.
- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu
- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.
- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.
- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.
- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.