Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 18.02.2008.
Reminiscencije
Jedno od prvih sjećanja
jest:
Sjedim i iz mekih kartona i debelih papira izrezujem
komade oklopa --
jedan list selotejpom lijepim u cilindar i izrezujem oči --
uvezujem sve skupa
ljepljivom trakom oko sebe,
nabijam papirnatu kacigu jedva na glavu i teško što vidim kroz nju,
vezujem kesicu s ukradenim majčinim nakitom o pas jer svaki vitez ima kesu s novcem o pasu koju prezrivo s konja baca bijednim halapljivcima nikad ne brojeći
i s plastičnom nekom cijevi namjesto mača, krutim kartonskim štitom
viteški jurišam po stanu, praveći
coktaje što
glume kas.
Tada nisam imao dva kokosa a
Nemam ih ni sad premda znam gdje ih ima.
Kad se to odigralo - ne znam ali
vjerujem da sam još bio neobrazovan i pravo viteški nepismen.
Neprijeporno sam znao već rukovati škaricama i ljepilom i bijah
dovoljno usredotočen da u najnervoznijoj dječjoj dobi
minuciozno i posvećeno
danima izrađujem oklop od papira koji se raspao tako brzo, tako lako,
nakon samo par ushićenih minuta dijeljenja
pravde s plastičnoplavim mačem
i bižuterijom u kožnoj kesici za pasom..
--- --- ---
Petnaest godina kasnije
obreo sam se u nekom bijelom vještičjem kovenu u pljesnivoj kući,
u kojemu se čista uma pričalo halucinogeno i dodirivalo po čakrenim čvorovima i
jedna me tamo gavranska djevojka, zajedno s
mladićem koji je šutio i kojemu nisam vidio lice od sjena,
uvela uz moć svijeće i sugestivnih vrtloga u
prošle inkarnacije, počevši od najintenzivnije i najnerazrješenije koja bje:
prljavousijanom oklopu kroz polupustinju pod stijegom ususret
utvrđenom gradu koji titra u omari i drži nevjernike, gdje ću - znadem -
vrlo nasilno i vrlo ubrzo, još jutros
umrijeti.
Izvukli su me iz iskustva pljuskama, kažu, kada sam nenadno šokantno
počeo drhtati spazmirati i mlatiti uokolo udovima
---
Neko vrijeme kasnije pušili smo u baršunastoj tami i pili vino
Šutljivi mladić nevidljiva lica progovorio je
da je poznavao mi brata.
- Nemam brata, rekoh.
A on
da ne govori o ovom nego o
prvom, najintenzivnijem, najpraznijem životu
kojem baš iskusih kraj
I pripovijedao mi je dalje bijeli vještac da je
znao dobro brata a mene
samo iz priča
i da je on bio dobar, čestit i velik čovjek a ja
obijesni raskalašenik koji je ćerdao nasljedstvo
po krčmama grohotom nadizavao kurvinske suknje sijao kopilad srljao
ali da smo se voljeli i bili vezani sponama akoprem i nerazumijevanjem i da ću ga
kad-tad pronaći u životu kao i druge jer da se
vezane duše uvijek -
uvijek pronalaze i bivaju u vremenu i prostoru
Potom je otkrio da je
on sam kao inkvizitor dao spaliti nju kao vješticu
i pokazao nosom na
gavransku djevojku sa osmijehom i vinskom čašom u kutu
Smijao sam se i još mekih koljena rekao da su
prošli životi živi urnebes
Bilo je zabavno to pretenciozno veče.
--- --- ---
U povratku kući koji sat kasnije kroz najglušu noć, na starom sam jednom krovu čak ugledao
u srebru mjeseca crnu mačku
