Voda je jezerska dok se potapam u nju bistra i zelena površine prošarane čipkastim suncem, svježa gotovo kao iz ljetne špine.
Uranjam naglavce da sperem smor ponedjeljkovnog radnog mjesta koje se kao crijevo mrzovoljno vuče za mnom.

Kada trbuhom i udovima tjeram kroz nju, uzmute se međutim neki odozdo muljavi saprofiti i obaviju me sumnjom da se u oblaku još nešto skriva. Nešto, možda, sa zubima.
Uz rub površine, plutaju govanca od algi a iz njih bibaju se vlati.
Plivam žustro, uz obalu amo tamo, jer u jezerskoj vodi na utapljanje pomišljam mnogo češće nego u morskoj. Voda je gusta kao tijesto i pruža otpor oduzima dah.
Sunčam poslije vlagu s tijela, i gledam narančastu unutrašnjost kapaka.
Osjećam preplanuće.

Preko tijela, uz kapljice vode, brzo mile neki sivi pauci.
Post je objavljen 25.08.2014. u 19:07 sati.