ovaj tjedan nije melankolan
o, ne
ovaj tjedan maničan je kao samoranjena životinja
u ovoj ljepljivo smradnoj spar noći žudim da čitav svijet ima jedan vrat
da ga grizem
da mu dadnem hiki
da ga sišem
da ga pregrizem
želim da vidim smak
i da svira točak
žuljaju lijepe se prepone izdišem dimno nozdrvno ufrkanih rukava
živijo pearl jam
živijo world wide suicide
parachutes je krasna stvar krasno mi iritira kožu i vlažno pod kosom samo se prelijeva po unutarnjoj nekoj logici i slatkoći boli
danas sam poželio da sam stevo krajačić
stevo krajačić krasnu ima biografiju i bio je španac;
a sve što sam oduvijek želio biti:
je španac.
koji sat kasnije danas, otkrio sam inside
da bio bih i dobar nježan okrutan efikasan gestapo
ideologizirano jednostrano nastrano produhovljeno biće
zadojeno
što doji dok ne nestane
što unosi tihu jezu i naslute terora,
i što liječi, obraća, njeguje, voli
sve
takva je stvar sa širinom žudnje i očaja i požude:
takva je,
da fluidno ispunjava, u totalitetu, bilo koju rupu
bilo koju rupu iznad života i realiteta : nepomirljivost krajnosti je iluzija
sve treba da sadrži u sebi proturječnost, bipolaritetna svojstva
proturječnost je korijen kretanja i život
čovjek najvoli ono što ga uništava drobi i zatire
novi palim španjulet
u čikoberi odgrisci skupljaju se starih i prožvakanih
smrde i nagaraju
tinjaju po njima šireći vatreni kruzi
sve pluta u polumraku
todo lo que tengo
cedeji, olovke, papiri
encendedores y ceniceros
cigarillos y ordenador
zabada se muzika u uši,
čujem je ne želim je trebam je
stiskam gumb 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo' 'ponovo'
sve dok ne zaboravim zbog čega
Učinit ću u nekoliko narednih dana
mnogo stvari koje ne bih trebao
obećajem
Post je objavljen 04.09.2008. u 21:33 sati.