Marketing
CAR JE GOL : BORAT JE LOŠ
Celuloidno razočaranje godine.
Media Hype na djelu.
Velika očekivanja, a onda potpuno neočekivan pad u ponor lošega.
U ovih par tjedana prikazivanja filma u Hrvatskoj, čitao sam svaki prikaz, recenziju, komentar ili kritiku filma, uključujući i brojne blogerske – nisam našao niti jednu negativnu.
Ako je ovo prva, ne veseli me.
O ukusima u pravilu nije za raspravljati, ali ne mogu zamisliti da ljubitelji inače iznimno inteligentnog i subverzivnog humora Boratovih skečeva ovaj film doživljavaju dobrim.
Smiju li se ljubitelji Monty Pythona Steve Urquelu?
Smiju li se ljubitelji Crne Guje 'Punoj kući'?
Ili obratno?
Film je, per se, osrednja komedija s par duhovitih momenata.
No, promotrimo li ga kao dugometražni nastavak Boratovih skečeva u Ali G Showu – što, neobjašnjivo, svi čine – čista je katastrofa.
Izuzmemo li scene koje se vrte i u foršpanima (himna na rodeu, razgovor s feministkinjama itd.), film je u cijelosti namješten – nema tu nikakve skandaloznosti i subverzive, razgovori se, događaji i reakcije otaljavaju po scenariju.
Onaj notorni, ogoljavajući boratovski dokumentarizam isfabriciran je i drži svijeću «fabuli». Fabuli loše, eksploatacijske holivudske komedije.
Gotovo svi njegovi brainfuck štosevi poražavajuće su razblaženi i patvoreni, u najbolju ruku nepotpuni (što je možda rezultat postprodukcije), a razdraganim je posjetiteljima kina (što je, ruku na srce, bilo i za očekivati) najdraža i najurnebesnija scena golišavo valjanje s debelim prascem od producenta pri čemu dolazi do tea-bagginga.
U redu. Neka smijeha.
Samo, to je «Jackass», a ne Borat.
Saša Barune, you lost me.
Toliko.
Jagshamash.
Whatever.
Post je objavljen 13.11.2006. u 01:08 sati.