It was nice to spend some time with entire class of english languague students, they reminded me that i need to practice 2. But that day, all i was practicing is how to lift a glass. Ok, it was a day for raising a toast or how to say it in plural, but when i think of it, it is much better not to count. It was little boys first birthday and it is always a joyful occasion, but on such occasions if you are a single minority you have to enjoy a number of questions that are sort of cheerful nature and mostly contain words like when and why and what are you waiting for. I know that i should say that i know where my heart is and that i hope to take her by the hand  and if she says that it is ok everything is going to be all right, but i do not feel so free to say it just like that. But i'm doing it here, is it the same.....i was thinking what if i said that i wish i was Conan who has proven himself with a sword, but that is just a comic book character, then i remembered that i'm more like Lars Lindstrom......silly thoughts in every way, not some serious thoughts as i should be thinking, so i just lifted a glass. At least, i drink like a barbarian, it is not somethig to be proud of, but somehow i always end up being last at the table. And then it is always long journey home so one must take a brake. Then all kind of thoughts start blinking around, what if those aliens really are walking around and abducting people, if they would be so kind to take me for a ride and, i do not know, what if they scanned me, what would they see ? Am i a greedy little shit or some other lowlife kind or am i someone who is not so bad....hope that i would be ok, but all i can do is try to be some kind of normal being if it is possible. Normal being maybe do not drink so much, but than again, what are weekends for. I think that i'm going to take at least one weekend for some books 'cause im feeling that i'm getting dumber every second. I just have to stop asking myself all those questions and live, i know that.

trebo sam pitat onu studentariju kako se na engleskom kaže papučar, jer eto jedne papučarske..

Sinoć sam instalirao novi pisač, printa na daljinu, mogu sjediti u jednoj sobi, a on može biti u drugoj i printa, wifiiiiiiiiiiiii, znam da je to nekome svakodnevica i normalna stvar, ali meni je totalno veselje...valjda su se neki gremlini skupili tu pa mi glavu od pisača pojeli, dobar je bio taj stari, ali u servisu kažu da je glava otišla, pitam koliko košta, a čovjek kaže da glupi print head košta kao novi pisač, pa sam se odlučio za ovu opciju, bežična veze, jupi, još da može struju primati bežično..da i ja da se mogu voziti u automobilu što leti...blesam. Bitno je da imam novi pisač, nevjerojatno je kako sitnice vesele....nije sad da ću printati gole tete ili što ja znam, pejzaže, nije da nisam printo svašta, superheroje, aute, nego eto, ponekad kad imam potrebu da si mogu nešto printnit. Bio sam baš dobre volje, pa sam otišao u selo sinoć, bio na koncertu i razveselio se baš onako kako je red, poslije zabrijo s cijelim razredom engleza...zanimljivo kako nakon takvih noći ujutro, ako se nisam prežderavao, budem koju kilu lakši :-)

U zadnje vrijeme me stalno pucaju neke asocijacije, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu, kao da sam učestalo vrijeme provodio sa Lazom Golužom...to je valjda zato što me s vremena na vrijeme napadne neko fantaziranje....ima već nekoliko dana, kako me u sred noći probudila hladnoća i bol u glavi, otvorim oči i ugledam lik u srebrnom nekakvom odijelu kako stoji pred krevetom...NE BOJ SE...odmah mi je bilo jasno....otkud Ti ovdje...onda sam se uplašio da nas netko neće čuti, jer nismo sami u sobi, pogledam okolo, svi spavaju.....NE MOGU NAS ČUTI, A BOL U GLAVI ĆE BRZO PROĆI...svaka tebi čast, ali ne moraš me svaki put tuć po glavi i smrzavati sve okolo....RASHLAĐIVANJE JE PROPISANO ZA SVAKI SUSRET, A BOL U GLAVI NE UZROKUJEM JA, NEGO TO ŠTO TI NISI NAVIKAO KOMUNICIRATI NA OVAJ NAČIN...dobro, dobro, otkud Ti ovdje, kako si me našao, što se događa.....BIO SAM U BLIZINI, PA SAM DOŠAO DA PO JEDAN PLOD, NIJE VAS TEŠKO LOCIRATI, SVI VI EMITIRATE ELEKTROMAGNETSKO POLJE PO KOJEMU SE RAZLIKUJETE.....kakav plod ?...onda sam počeo osjećati sliku paradajza, kakav lud osjećaj.....OVO ŠTO VIDIŠ SADA JE PROJEKCIJA MOG SJEĆANJA, TO TAKO MI PRENOSIMO SVE DOŽIVLJAJE MEĐU SOBOM, A OVAJ OKUS JE BIO USITINU POSEBAN....ok, razumijem, hoće li mi me glava sad još više zaboliti...nije to bila primjedba da sada nešto tu kukam, nego mi je, eto, to pitanje palo na pamet, jer ako me glava rastura od ovog prenošenja misli, što će onda biti od ovih sjećanja ?? NEĆE, BRZO SE PRIVIKAVAŠ I NEMAŠ RAZLOGA ZA BRIGU.....paradajz, uff, kako da Ti sada nađem paradajz, daleko smo od moje kuće i bašče...možda bi Ti mogao sam otići tamo i ubrati si jedan, ali pazi da te netko ne vidi !! NE MOŽE ME NITKO VIDJETI...onda sam skužio da ja zapravo nemam prava da ikome poklanjam te paradajze, nit sam ih posadio, nit sam ih zalijevao, nit sam pazio na njih i premda znam da mi mama to ne bi zamjerila, ta spoznaja da nemam pravo da dijelim nešto što nisam sam uzgojio je postajala sve jača...a onda juš luđa misao, kakvu ću poruku dati ja tom svijetu, da ne cijenim ništa oko sebe, ako im samo tako poklonim taj jedan plod.....VRLO KOMPLICIRANO, ALI RAZUMIJEM I POŠTUJEM...sad mi je bilo neugodno, pa sam razmišljao što da učinim sada usred noći...dolje u kuhinji 100 % ima paradajza, ali to bi bila krađa.....uff, ja sam kreten, ne mogu Ti sada nikako pomoći...za par dana ću biti kući, možeš li onda doći.....BITI ĆU JOŠ NEKO VRIJEME U BLIZINI, DOĆI ĆU, TI ŽIVIŠ LIJEP ŽIVOT, OPET TE ZATIČEM NA MJESTU UGODNE ATMOSFERE...dvorana ispod nas je bila ispunjena aromom iđirota, ni to nije bila baš neka moja zasluga.....jesi li Ti postao istraživač ?? NISAM JOŠ, ALI DOBIO SAM DOZVOLU DA SAMOSTALNO BIRAM DESTINACIJE I ORGANIZIRAM PUTOVANJA...100 % imaš neki dobar brod, kad ćemo se ići provozati ?? TI NE SMIJEŠ NA BROD, PRVO ZATO ŠTO TO PRAVILA NE DOZVOLJAVAJU, A POTOM ZATO ŠTO JE TO OPASNO ZA TEBE.....pa što, ne bojim se.....KADA RAZMJENJUJEŠ MISLI SAMNOM, BOLI TE GLAVA, A KADA BI SE NAŠAO OKRUŽEN POSADOM, POLUDIO BI....tko zna možda i ne bi, iako sam svjestan da bi to bilo nepodnošljivo.....IDEM SADA...dićeš, zašto ??....MORAM, VEĆ SAM SE PREVIŠE ZADRŽAO, AKO SE NETKO PROBUDI, TVOJA AKTIVNOST BI BILA TEŠKO OBJAŠNJIVA, A TO JE SITUACIJA KOJU MORAMO IZBJEGAVATI....hoćeš li doći kad dođem kući ? DOĆI ĆU....i nestao, kao da ga je netko ugasio, pokrio sam se preko glave i probao zaspati...opet ga nisam pitao sto stvari.....kad sam došao kući, otišao sam prvo na pijacu i kupio dva paradajza....malo su me čudno gledali jer nisam kupio ni kilu, ali meni su druge misli išle kroz glavu, ovo je teška prevara..to nije paradajz iz moje bašče, ali nekako sam shvatio da nemam pravo dijeliti taj paradajz, pa sam odlučio kupiti...ok, mogao sam ispričati da imam druga s drugog svijeta i sve to, ali bojim da se bi samo doprinjeo suludoj atmosferi koju stalno širim oko sebe nehotice ili hotimično, ne znam više ni sam, neke stvari sam mogao ne napraviti i sve tako nekako...uglavnom, bio sam spreman za skoru posjetu...i stvarno, nisam ni zaspao, nego vrtio tako sto nekih ludih filmova, razmišljao što bi ovdje mogao pisati kada sam osjetio hladnoću, ustao se i izašao na dvorište.....de prestani me više smrzavati...MORAM TAKO, PRAVILA....ama dokle ćeš više o tim pravilima...govorio si o jednom paradajzu, evo sam Ti donio dva, nadao sam se da će moja kao fol darežljivost sakriti činjenicu da su ovo paradajzi s pijace, nije da nešto fali paradajzima s pijace..HVALA TI ZA TE PLODOVE, ŽAO MI JE ŠTO TE OVA MOJA MOLBA TOLIKO UZNEMIRILA...ma nije me uznemirila, nemaš frke...nego što ćeš s tim ??....TO JE POKLON....ahaa, pa za koga.....da razgovaramo, prešutio bih ovu nepristojnu indiskreciju, ali u mislima se znatiželja ne može sakriti.....NADAM SE DA ĆU SRESTI OSOBU KOJU DUGO NISAM VIDIO I ŽELIM JE OBRADOVATI OVIM UKUSNIM I ZDRAVIM PLODOM, TAKVO ŠTO NISAM SREO NIGDJE NA SVOJIM PUTOVANJIMA.....prvo sam pomislio da pretjeruje, ono, tko zna gdje je bio, onda da možda i nisu svi svjetovi tako bogati, onda kako je probao tek tri, četiri okusa od svih silnih okusa kojima živimo okruženi i koje ne cijenimo koliko bi trebali...zanimljivo je kako to misli idu svojim smjerom i nemo'š ih zaustaviti...kakva je to osoba ?? VRLO POSEBNA, ONA SVIJET VIDI PUNO LJEPŠE NEGO JA....ahahaha, papučaru jedan, nisam se mogao suzdržati, mislim, to je bilo sve s dobrom namjerom, nema ništa loše u papučarenju, ali mislio sam da vi tako ne živite.....PRIZNAJEM DA SU ZABAVNI SVI TVOJI KONCEPTI I JASNO MI JE DA SU DOBRONAMJERNI, JER U PROTIVNOM NE BIH BIO TU...DA, ISTINA JE DA ZBOG NAČINA NA KOJI KOMUNICIRAMO EMOCIJE NE MOŽEMO SAKRITI I KADA SE DOGODE, OBIČNO SE TRUDIMO ANULIRATI IH MISLIMA O OBVEZAMA JER ČESTO IZAZIVAJU GUBLJENJE VREMENA, ALI JA IH NISAM MOGAO, NITI ŽELIO SKRIVATI, NEGO SAM POŠAO NA PUT I ZBOG TOGA DA SE NAUČIM S EMOCIJAMA NOSITI...i šta sada kad se vratiš, a još uvijek si slijep i sav k'o mimoza, nisam mogao suspregnuti ovaj sarkazam, pogodilo me malo ovo njegovo razmišljanje.....MORAŠ NAUČITI BITI SIGURAN SAM U SEBE.....vidio sam da je vrijeme da nešto popijemo...ajmo za stol, rekao sam, pomislio zapravo....NE, OVAJ PUT NEĆEMO, NE MOGU SI PRIUŠTITI JER USKORO KREĆEMO NA DUGI PUT...kako si ne možeš priuštiti jedno piće ????...PROŠLI PUT SAM SE VRATIO NA LETJELICU I SVI SU OSJETILI MOJE RASPOLOŽENJE, NAVIGATOR JE USMJERIO LETJELICU U CRNU RUPU......TO JE JEDNO ISKUSTVO KOJEG SE NE SJEĆAM.....I ZATO NEMAM ZAPISA....pa što nisi pitao suputnike što ima u crnoj rupi.....TO JE NEDOPUSTIVO I NIKADA NEĆU BITI ISTRAŽIVAČ AKO BUDEM RADIO ZAPISE PO DOŽIVLJAJIMA DRUGIH.....palo mi je na pamet kako sam i ja neki dan trebao ranije krenuti....DA, TO NIJE BILO PROFESIONALNO....ne mogu vjerovati kako Ti mene svaki put opereš, jel' znaš Ti što su prijatelji ??....RAZUMIJEM KONCEPT, ALI ZA SVE MORAŠ OSIGURATI PROSTOR I VRIJEME....ama nisu to koncepti, to je život, pravi i lijepi život...nije te bilo godinu dana, svašta sam naučio u godinu dana o svijetu u kojem živim i o sebi....VIDIM DA IMAŠ JAKO PUNO PITANJA, ALI TO JE NORMALNO, ODGOVORE NEĆEŠ PRONAĆI AKO SE ZATVORIŠ U SEBE...ok, razumio sam....gdje si Ti parkirao....GORE, TOČNO IZNAD NAS, ALI NE MOŽEŠ VIDJETI LETJELICU....prošlo je točno godinu dana otkako si zadnji put bio tu, kada ćeš opet doći, hoću li ja ikada moći ići s tobom ???..OVO JE VRLO POVOLJNO DOBA ZA DOLAZAK U OVAJ DIO POZNATOG PROSTORA I AKO BUDEM U BLIZINI KADA OPET BUDE POVOLJNO ONDA ĆU DOĆI, JAKO JE OPASNO DA IDEŠ SAMNOM I NE MOGU TI ODGOVORITI NA TO PITANJE, NAJVJEROJATNIJE NEĆEŠ NIKADA MOĆI IĆI SAMNOM......a dosadan si, oprosti, nisam tako mislio, to je samo fraza kojom na neki način želim iskazati blago razočaranje, ali razumijem te..ne trbaš Ti tamo nekog debeljka sa sobom....TI SI PRETIL ALI MOŽEŠ KONTROLIRATI SVOJ IZGLED, KORISTI ENERGIJU JUTRA I ONO ZANIMLJIVO PRIJEVOZNO SREDSTVO, BICIKL......MORAM IĆI, HVALA TI ZA OVE PLODOVE.....i opet je samo nestao......ma hvala tebi što si naišao, dođi slijedeće godine, pa ćeš dobiti cijelu stabljiku u kaliću....uzgojit ću za tebe, a ako ne dođeš, opet dobro, napravit ću super večeru oko tih paradajza..kako se nisi vratio po papriku ili krastavce, što ja znam, breskve ???? i opet je otišao, a da ga nisam pitao jel otima ljude, što je s Elvisom i tako, svašta...